Ljubisav Kukić (1846–oko 1920) iz sela Lisice bio je jedan od najboljih dragačevskih kamenorezaca s kraja 19. i početka 20. veka.[1] U periodu između srpsko-turskih ratova 1876-1878. godine i početka Prvog svetskog rata izradio je nekoliko stotina spomenika po selima Dragačeva, užičkog, požeškog, ivanjičkog i čačanskog kraja.[2]

Ljubisav Kukić
Lični podaci
NadimakLjubo
Datum rođenja1846.
Mesto rođenjaLisice, Kneževina Srbija
Datum smrtioko 1920.
Mesto smrtiLisice, Kraljevina Srbija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije

Život

uredi

Ljubisav Kukić bio je čovek neobične naravi i tragične sudbine.[1] Po prirodi senzibilan, voleo je pisanu reč.[1] Kamenorezu se obučavao kod najstarijeg lisičkog majstora Milosava Milosavljevića.

Mlad je obudovio. Kasnije se odao drugovanju sa ženama, piću i kocki. Umro je u najvećoj bedi oko 1920. godine.[2] Sahranjen je na groblju rodnog sela, bez spomenika.[1]

Prepoznatljiv je po lirskom izrazu u epitafima, ornamentici i likovnim predstavama pokojnika.[2]

Tipologija spomenika

uredi

Spomenike je klesao od žućkastog puhovskog peščara, u obliku četvorostranih stubova pokrivenih pločastim širokim „kapama”. Uz poneke je prigrađivao horizontalne nadgrobne ploče, obično skromnog likovnog ukrasa.[1]

Ornamentika i religiozni simboli

uredi

Kukićevi ornamentalni urezi, raznoliki i brojni, najčešće su raspoređeni oko epitafa i po bočnim ivicama. Kombinovani sa dekorativnim krstovima, čiracima sa svećama i stilizovanim golubovima koji zoblju grožđe, ovi likovni urezi u velikoj meri „zadovoljavaju zahteve visoke dopadljivosti”.[1]

Polihromija

uredi

Osim crne, bele i srebrnkaste, koristio je skladne boje u rasponu od nebesko plave, ciglasto-crvene do žute.[1]

Figuralne predstave

uredi

Prvih godina rada klesao je dopojasne figure pokojnika, ponekad i dvojne, kao na spomeniku Živki i Stani, ćerkicama narodnog tribuna Ranka Tajsića, koje su 1888. godine u dva dana preminule od gušobolje.[1] Kasnije je izrađivao cele figure, kojima se iskazivao kao naglašeno emotivan čovek: „pokojnici su mu vitkiji i nežniji nego kod drugih majstora, a u njihovim očima ogledaju se začuđenost i strepnja”, po čemu je neponovljiv umetnik.[2]

Posebno su uspeli Kukićevi ženski likovi, koji odišu otmenošću, nežnošću i čednošću.[1]

Prikazi alata i predmeta

uredi

„Vlasnim” ljudima na spomenike je urezivao: pečate i zvona, jandžike, i štapove, zanatlijama - alat, vojnicima - oružje (kubure, sablje, puške, pištolje, bajonete). Od ličnih predmeta tu su: duvankese i tabakere, kišobrani, brojanice, prstenje, ogledala, češljevi itd.[2]

Rukopis

uredi

Epitafe je majstorski ispisivao skladno usečenim štampanim slovima. Ponekad je koristio i prevukovska slova.[2] Reči je naizmenično bojio srebrnastaom, ciglastom, žutom i crnom bojom.[1]

Potpis

uredi

Potpisivao se sa: „pisa Ljubisav Kukić iz Lisica”, iza čega je ponekad dodavao klesarski nadimak – čikiriz, ili Dragačevac, ako je radio izvan svog sreza. Uglavnom se potpisivao pisanim slovima – četkicom, crnom ili zelenkastom bojom, pod samom spomeničkom kapom.[1]

Galerija

uredi

Epitafi

uredi

Stihovi

uredi

Ljubisav Kukić imao je pesničkog dara:[2]

Ovaj svetu, žalosni cvetu,
rano postag, a rano me nesta
te uvenug od malo zemana
kao ruža od jarkoga sunca.


Ostavi ovaj zemni svet
i prnu nebesnom plavetnilu
u krug dobri serafima
da pesmom svojom veseli
sen roditelja svojih.[1]

Dozivi

uredi

Neke epitafe otpočinjao je dozivima:

Priđi bliže, rode moj,
pa kod mene malo stoj!
Ne požali truda svog
i pročitaj spomen moj!


Priđi bliže, umorni putniče,
te pročitaj tužni spomen ovaj
dična Srba, krabroga ratoborca!


O umoljeni čitatelju,
kude itaš, molim da pročitaš!
Truda svoga nemoj požaliti
što ćeš stati, spomen pročitati.[1]

Spomenici

uredi

Spomenik pekaru Mirku Jakovljeviću (†1890) (Prilipac)

Pred : ovim : spomenikom :
a pod : ovom : ladnom pločom :
počivaju kosti :
upokojenog raba Božije
MIRKA JAKOVLjEVIĆA :
bivšeg : pekara : i domaćina
iz ovog sela : Prilipca :
koji časno : i pošteno :
poživi (...)
a umre 18[90]
Ovaj spomenik : mu podigoše :
sinovi : Milun, Gojko, i Mlađen
i verna supruga Jelenka
Pisa Ljubisav Kukić iz Lisica[3]


Spomenik Vukadinu Novitoviću (†1892) (Trešnjevica, Polje)

Pred Ovim Ladnim Spomenikom
Počivaju Smrtni Ostatci
raba Božijeg
VUKADINA NOVITOVIĆA
iz Dobrača
Bivšeg Trgovca
i presednika opštine Dobrača
koi poživi 46 god.
a poginuo od zlikovaca
17 Maija 1892. G.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj Spomen Podigoše Mu
Sinovi Tikomir. Božo i Aleksandar
i suruga Stoja
(Ješa ćer Vukadinova
umre od 18 mes. 1884. g)
Pisa Ljubo Kukić Iz Lisica
čikiriz[3]

Spisak spomenika

uredi
  • Spomenik trgovcu i kmetu Mijailu Jevremoviću (†1879) (Zeoke)
  • Spomenik (ime oštećeno) †1879) (Dučalovići, groblje Sadljike)
  • Spomenik Milanu Kukiću (†1881) (Lisice)
  • Spomenik zemljodelcu Radovanu Voliću (†1881) (Lisa, Soldatovića groblje)
  • Spomenik Živki i Stani, ćerkama Ranka Tajsića (†1888) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik Veljku i Janku, sinovcima Ranka Tajsića (†1888) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik Cmiljani od „jednog meseca” (†1888) (Lisice – sada u Lapidarijumu u Guči)
  • Spomenik pekaru Mirku Jakovljeviću (†1890) (Prilipac)
  • Spomenik devojci Dmitri Međedović (†1891) (Godovik)
  • Spomenik đaku Veljku Popoviću (†1891) (Dučalovići, Popovića groblje)
  • Spomenik Vukadinu Novitoviću (†1892) (Trešnjevica, Polje)
  • Spomenik Svetozaru Pajoviću (†1892) (Jezdina)
  • Spomenici braći Tošić – Sretenu i Svetozaru (†1892) (Guča, Grotnica)
  • Spomenik Svetislavu Jaćimoviću (†1893) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik supruzi Savki Marković (†1895) (Ježevica požeška)
  • Spomenik devojčici Staniki Kukić (†1895) (Lisice – sada u Lapidarijumu u Guči)
  • Spomenik petogodišnjem dečaku Ranku (†1897) (Lučani (selo) – sada u Lapidarijumu u Guči)
  • Krajputaš Matijevićima u Đeraću (†1898) (Đerać – sada u Lapidarijumu u Guči)
  • Spomenik Simki i Aleksandru Jankoviću (†1899) (Lazac)
  • Spomenik Iliji Nešovanoviću (†1899) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik Miljku Rađenoviću (†1903) (Lisice)
  • Spomenik đaku Andriji Mirčetiću (†1904) (Dubrava)
  • Spomenik Jelisavki, supruzi Arsenija Ješića (†1913) (Gorobilje)
  • Spomenik Sretenu Krsmanoviću (†?) (Milićevci)
  • Spomenik ocu Ranka Tajsića, Bogosavu (†1866) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik Krstomiru Jaćimoviću (†?) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
  • Spomenik Jovanu Veskoviću (†?) (Drakčići)
  • Spomenik Staniši Veskoviću (†?) (Drakčići)
  • Spomenik naredniku Jevđu Renduliću (†?) (Lučani (selo))
  • Spomenik Mari, supruzi Novice Joksimovića (†?) (Gorobilje)[1][3][4]

Uticaj

uredi

Finim modelovanjem likova Ljubisav Kukić je uticao na stil rada nekoliko kamenorezaca: Uroša Petrovića iz Parmenca, Đorđa Mitrovića iz Tijanja, Panteliju Dragutinovića iz Kalenića i Sretena Minjovića iz Raščića.[1]

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. str. 51—52. 
  2. ^ a b v g d đ e Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  3. ^ a b v Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  4. ^ Dudić, Nikola. Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 114. ISBN 978-86-07-00900-8. 

Literatura

uredi
  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Stojić, Nikola (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2, dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.