Ljubisav Kukić
Ljubisav Kukić (1846–oko 1920) iz sela Lisice bio je jedan od najboljih dragačevskih kamenorezaca s kraja 19. i početka 20. veka.[1] U periodu između srpsko-turskih ratova 1876-1878. godine i početka Prvog svetskog rata izradio je nekoliko stotina spomenika po selima Dragačeva, užičkog, požeškog, ivanjičkog i čačanskog kraja.[2]
Ljubisav Kukić | |
---|---|
Lični podaci | |
Nadimak | Ljubo |
Datum rođenja | 1846. |
Mesto rođenja | Lisice, Kneževina Srbija |
Datum smrti | oko 1920. |
Mesto smrti | Lisice, Kraljevina Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | Klesarstvo |
Pravac | Kamenorezaštvo zapadne Srbije |
Život
urediLjubisav Kukić bio je čovek neobične naravi i tragične sudbine.[1] Po prirodi senzibilan, voleo je pisanu reč.[1] Kamenorezu se obučavao kod najstarijeg lisičkog majstora Milosava Milosavljevića.
Mlad je obudovio. Kasnije se odao drugovanju sa ženama, piću i kocki. Umro je u najvećoj bedi oko 1920. godine.[2] Sahranjen je na groblju rodnog sela, bez spomenika.[1]
Delo
urediPrepoznatljiv je po lirskom izrazu u epitafima, ornamentici i likovnim predstavama pokojnika.[2]
Tipologija spomenika
urediSpomenike je klesao od žućkastog puhovskog peščara, u obliku četvorostranih stubova pokrivenih pločastim širokim „kapama”. Uz poneke je prigrađivao horizontalne nadgrobne ploče, obično skromnog likovnog ukrasa.[1]
Ornamentika i religiozni simboli
urediKukićevi ornamentalni urezi, raznoliki i brojni, najčešće su raspoređeni oko epitafa i po bočnim ivicama. Kombinovani sa dekorativnim krstovima, čiracima sa svećama i stilizovanim golubovima koji zoblju grožđe, ovi likovni urezi u velikoj meri „zadovoljavaju zahteve visoke dopadljivosti”.[1]
Polihromija
urediOsim crne, bele i srebrnkaste, koristio je skladne boje u rasponu od nebesko plave, ciglasto-crvene do žute.[1]
Figuralne predstave
urediPrvih godina rada klesao je dopojasne figure pokojnika, ponekad i dvojne, kao na spomeniku Živki i Stani, ćerkicama narodnog tribuna Ranka Tajsića, koje su 1888. godine u dva dana preminule od gušobolje.[1] Kasnije je izrađivao cele figure, kojima se iskazivao kao naglašeno emotivan čovek: „pokojnici su mu vitkiji i nežniji nego kod drugih majstora, a u njihovim očima ogledaju se začuđenost i strepnja”, po čemu je neponovljiv umetnik.[2]
Posebno su uspeli Kukićevi ženski likovi, koji odišu otmenošću, nežnošću i čednošću.[1]
Prikazi alata i predmeta
uredi„Vlasnim” ljudima na spomenike je urezivao: pečate i zvona, jandžike, i štapove, zanatlijama - alat, vojnicima - oružje (kubure, sablje, puške, pištolje, bajonete). Od ličnih predmeta tu su: duvankese i tabakere, kišobrani, brojanice, prstenje, ogledala, češljevi itd.[2]
Rukopis
urediEpitafe je majstorski ispisivao skladno usečenim štampanim slovima. Ponekad je koristio i prevukovska slova.[2] Reči je naizmenično bojio srebrnastaom, ciglastom, žutom i crnom bojom.[1]
Potpis
urediPotpisivao se sa: „pisa Ljubisav Kukić iz Lisica”, iza čega je ponekad dodavao klesarski nadimak – čikiriz, ili Dragačevac, ako je radio izvan svog sreza. Uglavnom se potpisivao pisanim slovima – četkicom, crnom ili zelenkastom bojom, pod samom spomeničkom kapom.[1]
Galerija
urediEpitafi
urediStihovi
urediLjubisav Kukić imao je pesničkog dara:[2]
- Ovaj svetu, žalosni cvetu,
- rano postag, a rano me nesta
- te uvenug od malo zemana
- kao ruža od jarkoga sunca.
- Ostavi ovaj zemni svet
- i prnu nebesnom plavetnilu
- u krug dobri serafima
- da pesmom svojom veseli
- sen roditelja svojih.[1]
Dozivi
urediNeke epitafe otpočinjao je dozivima:
- Priđi bliže, rode moj,
- pa kod mene malo stoj!
- Ne požali truda svog
- i pročitaj spomen moj!
- Priđi bliže, umorni putniče,
- te pročitaj tužni spomen ovaj
- dična Srba, krabroga ratoborca!
- O umoljeni čitatelju,
- kude itaš, molim da pročitaš!
- Truda svoga nemoj požaliti
- što ćeš stati, spomen pročitati.[1]
Spomenici
urediSpomenik pekaru Mirku Jakovljeviću (†1890) (Prilipac)
- Pred : ovim : spomenikom :
- a pod : ovom : ladnom pločom :
- počivaju kosti :
- upokojenog raba Božije
- MIRKA JAKOVLjEVIĆA :
- bivšeg : pekara : i domaćina
- iz ovog sela : Prilipca :
- koji časno : i pošteno :
- poživi (...)
- a umre 18[90]
- Ovaj spomenik : mu podigoše :
- sinovi : Milun, Gojko, i Mlađen
- i verna supruga Jelenka
- Pisa Ljubisav Kukić iz Lisica[3]
Spomenik Vukadinu Novitoviću (†1892) (Trešnjevica, Polje)
- Pred Ovim Ladnim Spomenikom
- Počivaju Smrtni Ostatci
- raba Božijeg
- VUKADINA NOVITOVIĆA
- iz Dobrača
- Bivšeg Trgovca
- i presednika opštine Dobrača
- koi poživi 46 god.
- a poginuo od zlikovaca
- 17 Maija 1892. G.
- Bog da mu dušu prosti
- Ovaj Spomen Podigoše Mu
- Sinovi Tikomir. Božo i Aleksandar
- i suruga Stoja
- (Ješa ćer Vukadinova
- umre od 18 mes. 1884. g)
- Pisa Ljubo Kukić Iz Lisica
- čikiriz[3]
Spisak spomenika
uredi- Spomenik trgovcu i kmetu Mijailu Jevremoviću (†1879) (Zeoke)
- Spomenik (ime oštećeno) †1879) (Dučalovići, groblje Sadljike)
- Spomenik Milanu Kukiću (†1881) (Lisice)
- Spomenik zemljodelcu Radovanu Voliću (†1881) (Lisa, Soldatovića groblje)
- Spomenik Živki i Stani, ćerkama Ranka Tajsića (†1888) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik Veljku i Janku, sinovcima Ranka Tajsića (†1888) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik Cmiljani od „jednog meseca” (†1888) (Lisice – sada u Lapidarijumu u Guči)
- Spomenik pekaru Mirku Jakovljeviću (†1890) (Prilipac)
- Spomenik devojci Dmitri Međedović (†1891) (Godovik)
- Spomenik đaku Veljku Popoviću (†1891) (Dučalovići, Popovića groblje)
- Spomenik Vukadinu Novitoviću (†1892) (Trešnjevica, Polje)
- Spomenik Svetozaru Pajoviću (†1892) (Jezdina)
- Spomenici braći Tošić – Sretenu i Svetozaru (†1892) (Guča, Grotnica)
- Spomenik Svetislavu Jaćimoviću (†1893) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik supruzi Savki Marković (†1895) (Ježevica požeška)
- Spomenik devojčici Staniki Kukić (†1895) (Lisice – sada u Lapidarijumu u Guči)
- Spomenik petogodišnjem dečaku Ranku (†1897) (Lučani (selo) – sada u Lapidarijumu u Guči)
- Krajputaš Matijevićima u Đeraću (†1898) (Đerać – sada u Lapidarijumu u Guči)
- Spomenik Simki i Aleksandru Jankoviću (†1899) (Lazac)
- Spomenik Iliji Nešovanoviću (†1899) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik Miljku Rađenoviću (†1903) (Lisice)
- Spomenik đaku Andriji Mirčetiću (†1904) (Dubrava)
- Spomenik Jelisavki, supruzi Arsenija Ješića (†1913) (Gorobilje)
- Spomenik Sretenu Krsmanoviću (†?) (Milićevci)
- Spomenik ocu Ranka Tajsića, Bogosavu (†1866) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik Krstomiru Jaćimoviću (†?) (Puhovo, Nešovanovića groblje)
- Spomenik Jovanu Veskoviću (†?) (Drakčići)
- Spomenik Staniši Veskoviću (†?) (Drakčići)
- Spomenik naredniku Jevđu Renduliću (†?) (Lučani (selo))
- Spomenik Mari, supruzi Novice Joksimovića (†?) (Gorobilje)[1][3][4]
Uticaj
urediFinim modelovanjem likova Ljubisav Kukić je uticao na stil rada nekoliko kamenorezaca: Uroša Petrovića iz Parmenca, Đorđa Mitrovića iz Tijanja, Panteliju Dragutinovića iz Kalenića i Sretena Minjovića iz Raščića.[1]
Izvori
uredi- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. str. 51—52.
- ^ a b v g d đ e Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- ^ a b v Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ Dudić, Nikola. Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 114. ISBN 978-86-07-00900-8.
Literatura
uredi- Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Stojić, Nikola (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2, dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.