Džon Noks

шкотски клерик и вођа протестантске реформације

Džon Noks (engl. John Knox, oko 151424. novembar 1572)[1][2][3][4] bio je škotski klerik i vođa protestantske reformacije koji je utvrdio prezviterijansku denominaciju u Škotskoj. Smatra se da se školovao na Univerzitetu Sent Andrus gde je radio kao sveštenik. Pod uticajem ranih reformatora, kao što je bio Džordž Višhart, Noks se priključio pokretu za reformicanje crkve u Škotskoj. Bio je umešan u događaje koji su doveli do ubistva kardinala Bitona 1546. i intervencije regentkinje Marije od Giza. Francuski vojnici su ga naredne godine zarobili i zatim, 1549, po oslobođenju proterali u Englesku.

Džon Noks
Puno imeDžon Noks
Datum rođenja1514
Mesto rođenjaHaddington
Datum smrti24. novembar 1572.
Mesto smrtiEdinburgŠkotska

Tokom boravka u Engleskoj, Noks je delovao u okviru Anglikanske crkve gde se uzneo do mesta kraljevskog kapelana kralja Edvarda VI. Uticao je na uobličavanje anglikanskog Molitvenika. U Engleskoj je upoznao i oženio svoju prvu suprugu Mardžeri Bous. Kada je na engleski presto stupila Meri I Tjudor došlo je do obnove rimokatoličanstva i Noks je otišao u Ženevu. Tu je upoznao Žana Kalvina, jednog od vođa reformacije, zahvaljujući kome je upoznao protestantsku teologiju i prezviterijansku crkvenu organizaciju. Noks je utvrdio novi red u okviru crkvene službe koji je kasnije prihvatila protestantska crkva u Škotskoj. Napustio je Ženevu kako bi rukovodio engleskom crkvom u Frankfurtu. Međutim, u Frankfurtu se nije zadržao usled razilaženja po pitanjima liturgije čime su presečene Noksove veze sa Anglikanskom crkvom. Kolekcija nasleđa Univerziteta u Edinburgu čuva kopiju Noksove Liturgije, koju je na škotski galski preveo Džon Karsvel. To je prva knjiga štampana na bilo kom galskom jeziku.[5]

Po povratku u Škotsku 1559. Noks je postao predvodnik reformacije u savezu sa protestantskim plemstvom. Osim verskih, pokret je imao i političke ciljeve i, samim tim, može se posmatrati i kao revolucija pošto je naterao na povlačenje regentkinju Mariju od Giza, koja je zemljom upravljala u ime svoje ćerke Meri Stjuart. Noks je sastavio novi simbol vere i verske propise za novouspostavljenu Škotsku crkvu (Kirk). Tokom vladavine Meri Stjuart Noks je i dalje istupao kao vođa protestanata. U nekoliko razgovora sa kraljicom Noks ju je kritikovao zbog podrške rimokatoličanstvu. Kada je kraljica utamničena zbog navodne umešanosti u ubistvo njenog muža lorda Darnlija, Noks je otvoreno zahtevao njeno pogubljenje. Nastavio je da propoveda i tokom vladavine Džejmsa VI sve do svoje smrti.

Mladost, 1505–1546 uredi

Džon Noks je rođen negde između 1505. i 1515. godine[6][7] u ili blizu Hadingtona, gradskog okruga Istočni Lotijan.[8] Njegov otac, Vilijam Noks, bio je trgovac.[9] O njegovoj majci se zna samo da je njeno devojačko prezime Sinkler i da je umrla kada je Džon Noks bio dete.[10] Njihov najstariji sin, Vilijam, je nastavio posao svog oca, što je pomoglo Noksovoj međunarodnoj komunikaciji.[9]

Noks se verovatno školovao u gimnaziji u Hadingtonu. U to vreme, sveštenstvo je bilo jedini put za one sa akademskim sklonostima, pre nego trgovačko ili poljoprivredno opredeljenje.[11] On je nastavio dalje studije na Univerzitetu Sent Endruz ili eventualno na Univerzitetu u Glazgovu. Studirao je kod Džona Mejdžora, jednog od najvećih učenjaka tog vremena.[12] Noksa je za katoličkog sveštenika u Edinburgu na Uskrs 1536. zaredio Vilijam Čišolm, biskup Danblejna.[13]

Noks se prvi put pojavljuje u javnim spisima kao sveštenik i beležnik 1540. On je još uvek služio u tom svojstvu sve do 1543. kada je sebe opisao kao „služitelja svetog oltara u eparhiji Sent Endruz, beležnika po apostolskim ovlašćenjima” u javnobeležničkom dokumentu od 27. marta.[14] Umesto da preuzme parohijske dužnosti u parohiji, postao je učitelj dvojici sinova Hjua Daglasa iz Longnidrija. Takođe je podučavao sina Džona Kokberna iz Ormistona. Oba ova vlastelina su prihvatila nove religiozne ideje reformacije.[15][16]

Prihvatanje protestantske reformacije, 1546–1547 uredi

 
Višart propoveda protiv mariolatrije sa Noksom iza svojih leđa
 
Noksov portret iz Ikona Teodora Beze[17]

Noks nije zabeležio kada i kako je prešao u protestantsku veru,[18] ali se pretpostavlja da su ključne formativne uticaje na Noksa izvršili Patrik Hamilton i Džordž Višart.[19][20] Višart je bio reformator koji je pobegao iz Škotske 1538. da bi izbegao kaznu za jeres. Prvo se preselio u Englesku, gde je u Bristolu propovedao protiv poštovanja Bogorodice. On je bio primoran da se javno porekne i kažnjen je u crkvi Svetog Nikole. Zatim se sklonio u Nemačku i Švajcarsku. Dok je bio na kontinentu, preveo je Prvo helvetsko ispovedanje na engleski.[21][22] On se vratio se u Škotsku 1544. godine, ali je vreme njegovog povratka bilo nepovoljno. U decembru 1543, Džejms Hamilton, vojvoda od Šatelroa, imenovani regent za bebu Meri, kraljicu Škotske, odlučio je zajedno sa kraljicom majkom, Marijom od Giza i kardinalom Dejvidom Bitonom da progoni protestantsku sektu koja je zaživela u Škotskoj.[23][24] Višart je putovao po Škotskoj propovedajući u korist reformacije, a kada je stigao u Istočni Lotijan, Noks je postao jedan od njegovih najbližih saradnika. Noks je delovao kao njegov telohranitelj, noseći dvoručni mač da bi ga odbranio.[25][26][27] U decembru 1545, Višarta je po Bitonovom naređenju uhapsio grof od Botvela i odveo ga u zamak Sent Endruz.[28] Noks je bio prisutan u noći Višartovog hapšenja i bio je spreman da ga prati u zarobljeništvo, ali ga je Višart ubedio da to ne učini rekavši: „Ne, vrati se svojoj deci i Bog te blagoslovio. Jedan je dovoljan za žrtvu.“[29] Višarta je kasnije progonio Bitonov javni tužilac za jeres, arhiđakon Džon Lauder. Dana 1. marta 1546, on je spaljen na lomači u prisustvu Bitona.

Izabrana dela uredi

  • An Epistle to the Congregation of the Castle of St Andrews; with a Brief Summary of Balnaves on Justification by Faith (1548)
  • A Vindication of the Doctrine that the Sacrifice of the Mass is Idolatry (1550)
  • A Godly Letter of Warning or Admonition to the Faithful in London, Newcastle, and Berwick (1554)
  • Certain Questions Concerning Obedience to Lawful Magistrates with Answers by Henry Bullinger (1554)
  • A Faithful Admonition to the Professors of God's Truth in England (1554)
  • A Narrative of the Proceedings and Troubles of the English Congregation at Frankfurt on the Maine (1554–1555)
  • A Letter to the Queen Dowager, Regent of Scotland (1556)
  • A Letter of Wholesome Counsel Addressed to his Brethren in Scotland (1556)
  • The Form of Prayers and Ministration of the Sacraments Used in the English Congregation at Geneva (1556)
  • The first blast of the trumpet against the monstruous regiment of women (1558)
  • A Letter to the Queen Dowager, Regent of Scotland: Augmented and Explained by the Author (1558)
  • The Appellation from the Sentence Pronounced by the Bishops and Clergy: Addressed to the Nobility and Estates of Scotland (1558)
  • A Letter Addressed to the Commonalty of Scotland (1558)
  • On Predestination in Answer to the Cavillations by an Anabaptist (1560)
  • The History of the Reformation in Scotland (1586–1587)

Reference uredi

  1. ^ MacGregor 1957, str. 229–231
  2. ^ Ridley 1968, str. 531–534
  3. ^ MacGregor 1957, str. 13.
  4. ^ Reid 1974, str. 15.
  5. ^ „Foirm na nurrnuidheadh agas freasdal na sacramuinteadh, agas foirceadul an chreidimh Christuidhe andso sios : Mar ghnathuighear an eagluisibh alban doghradhuigh agas doghlac soisgel dileas dé tareis an fhuar chreidimh dochur ar goul ar na dtarraing as Laidin, & as Gaillbherla in Gaoidheilg le M. Seon Carusuel Ministir Eagluise dé agcriochaibh earragaoidheal darab comhainm easbug indseadh gall, ni héidir le henduine, fundamuint oile do tsuidhiughadh acht anfhundamuint ata ar na suighiughadh I. Iosa Criosd.”. images.is.ed.ac.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-11-30. 
  6. ^ MacGregor 1957, str. 229–231
  7. ^ Ridley 1968, str. 531–534. Until David Hay Fleming published new research in 1904, John Knox was thought to have been born in 1505. Hay Fleming's conclusion was that Knox was born between 1513 and 1515. Sources using this date include MacGregor 1957, str. 13 and Reid 1974, str. 15. Ridley notes additional research supports the later date which is now generally accepted by historians. However, some recent books on more general topics still give the earlier date for his birth or a wide range of possibility; for example: Arthur. F. Kinney and David. W. Swain (eds.)(2000), Tudor England: an Encyclopedia, p. 412 (between 1505 and 1515); M. E. Wiesner-Hanks (2006), Early Modern Europe, 1450–1789, Cambridge University Press, p. 170 (1505?); and Michael. A. Mullet (1989), Calvin, Routledge, p. 64 (1505).
  8. ^ Reid 1974, str. 15
  9. ^ a b Dawson 2015, str. 14, 150
  10. ^ MacGregor 1957, str. 13
  11. ^ MacGregor 1957, str. 16
  12. ^ MacGregor 1957, str. 229–231. According to MacGregor, there is a "John Knox" recorded to have enrolled at the University of Glasgow in 1522. However, the name John Knox was quite common, and the identification of the Glasgow student as the future reformer cannot be made with certainty. John Major was known to have taught at the University of Glasgow and later at the University of St Andrews. Given the birth date calculated by Hay Fleming, he would have been too young to have attended Glasgow at the time when Major was teaching there. The time when Major was teaching at St Andrews is consistent both with Knox being of university age and with a statement made by Theodore Beza that Knox was taught by Major at St Andrews.
  13. ^ Dawson 2015, str. 19
  14. ^ Ridley 1968, str. 19–21
  15. ^ Reid 1974, str. 24
  16. ^ Ridley 1968, str. 26, 49
  17. ^ Ridley 1968, str. frontispiece. Portrait facing title page. According to Ridley, this portrait is usually thought to be painted from memory by the Flemish painter Adrian Vanson and sent by Peter Young, an assistant of George Buchanan, to Beza.
  18. ^ Reid 1974, str. xiv
  19. ^ Reid 1974, str. 31
  20. ^ Ridley 1968, str. 26
  21. ^ Reid 1974, str. 27
  22. ^ Ridley 1968, str. 41
  23. ^ Reid 1974, str. 13
  24. ^ Ridley 1968, str. 33–34
  25. ^ Reid 1974, str. 29
  26. ^ Ridley 1968, str. 39–40
  27. ^ MacGregor 1957, str. 30
  28. ^ MacGregor 1957, str. 37
  29. ^ Ridley 1968, str. 43

Literatura uredi

Izvori uredi

  • Laing, David, ed. (1895), The Works of John Knox, Edinburgh: James Thin, 55 South Bridge, OCLC 5437053.
  • Melville, James (1829), Diary of James Melville, Edinburgh: Bannatyne Club, OCLC 1697717.

Sekundarni izvori uredi

  • Farrow, Kenneth D. (2004), John Knox: Reformation Rhetoric and the Traditions of Scots Prose, 1490-1570, Oxford: Peter Lang.
  • Gribben, Crawford, "John Knox, Reformation History and National Self-Fashioning", Reformation & Renaissance Review 8, no. 1 (April 2006): 48-66.
  • Guy, John Alexander (2004). My Heart is My Own: The Life of Mary Queen of Scots. London: Fourth Estate. ISBN 978-1-84115-752-8. 
  • Kingdon, Robert M, "Calvinism and resistance theory, 1550–1580", in Burns, J.H., The Cambridge History of Political Thought 1450–1700. The Cambridge History of Political Thought 1450-1700. Cambridge: Cambridge University Press. 1995. ISBN 978-0-521-47772-7. 
  • Kyle, Richard G., "John Knox: the Main Themes of His Thought", Princeton Seminary Bulletin 4, no. 2 (1983): 101-112.
  • _____ (1984), The Mind of John Knox, Kansas: Coronado Press.
  • MacGregor, Geddes (1957), The Thundering Scot, Philadelphia: The Westminster Press, OCLC 740182.
  • McGladdery, C.A. (2004). "Bowes, Robert (d. 1597)". Oxford Dictionary of National Biography (online ed.). Oxford University Press. „The Oxford Dictionary of National Biography”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. 2004. doi:10.1093/ref:odnb/3059.  (Subscription or UK public library membership required.) (Subscription or UK public library membership required.)
  • McEwen, James S. (2004), John Knox: The Faith of John Knox: The Croall lectures for 1960, Glasgow: University of Glasgow.
  • Marshall, Rosalind, John Knox, Edinburgh: Birlinn. 2000. ISBN 978-1-84158-091-3.
  • Park, Jae-Eun, "John Knox's Doctrine of Predestination and Its Practical Application for His Ecclesiology", Puritan Reformed Journal, 5, 2 (2013): 65-90.
  • Reid, W. Stanford, Trumpeter of God, New York: Charles Scribner's Sons. 1974. ISBN 978-0-684-13782-7.
  • Richardson, Douglas . Everingham, Kimball G., ed. Magna Carta Ancestry: A Study in Colonial and Medieval Families II . Salt Lake City. Richardson, Douglas (2011). Magna Carta Ancestry (2nd izd.). CreateSpace Independent Publishing Platform. ISBN 978-1-4499-6638-6. 
  • Ridley, Jasper (1968), John Knox, Oxford: Clarendon Press, OCLC 251907110.
  • Warnicke, Retha M. (2006). Mary Queen of Scots. New York: Routledge. ISBN 978-0-415-29183-5. 

Dodatni izvori uredi

Spoljašnje veze uredi