Avija BH-3 (češ. Avia BH-3) je lovački avion napravljen u Čehoslovačkoj. Avion je prvi put poleteo 1921. godine. [1]

Avija BH-3
Avija BH-3
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1922.
Uveden u upotrebu1923.
Povučen iz upotrebe1927.
Statusneaktivan
Prvi korisnik Čehoslovačka Ratno vazduhoplovstvo
Broj primeraka10 + 2 prototipa
Dužina7,00
Razmah krila10,20
Visina3,10
Površina krila15,8
Prazan778
Normalna poletna1025
Klipno-elisni motor1 х BMW III
Snaga1 x 136 kW
Brzina krstarenja190 km/h
Maks. brzina na Hopt225 km/h
Dolet450 km
Plafon leta7800 m
Brzina penjanja507 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

 
Projektanti aviona Avia BH-3 inž.P.Beneš(l) i inž.M.Hajn(d)
 
Crtež aviona Avia BH-3 u tri projekcije
 
Motor BMW III aviona Avija BH-3.
 
Aviona Avija BH-3 sa Walter W-IV motorom
 
Maketa aviona Avija BH-3.

Dva čehoslovačka inženjera Pavel Beneš i Miroslav Hajn, koji su radili u kompaniji Avia, 1920. godine su konstruisali svoj prvi monoplan, koji je dobio oznaku BH-1. Iste godine, avion je dobio nagradu na aeromitingu u Pragu. Naredne godine model je poboljšan promenom motora i dobio oznaku BH-1bis. Dobre letne karakteristike aviona podstakle su projektante da konstruišu lovac na osnovu njega. Novi avion, je označen kao BH-3, prvi put je poleteo 1921. godine, bio je opremljen motorom BMW III od 185 KS. i naoružan je sa dva mitraljeza Vickers kalibra 7,7 mm postavljena iznad motora.[1][2]

Tehnički opis uredi

Trup je drvene konstrukcije obložen šperpločom a delom i platnom, pravougaonog poprečnog preseka sa blago zaobljenom gornjom stranicom trupa i zaštitnikom za glavu pilota. Samo prednja strana kljuna i poklopac motora je bio od aluminijumskog lima. Konstrukcija trupa je bila klasična drvena prostorna rešetka čija su polja ukrućena žičanim dijagonalama. U trupu su se nalazio jedan otvoreni kokpit za pilota koji je bio zaštićen vetrobranskim staklom.

Pogonska grupa se sasojala od 6-to cilindarskog, linijskog, tečnošću hlađenog, motora BMW III snage 136 kW (185 KS), i dvokrake dvrene vučne elise fiksnog koraka. Pored ovog motora eksperimentisalo se kod prototipa i jednog aviona iz serijske proizvodnje sa motorima Hispano Suiza 8Ba 162 kW (220 KS) i Walter W-IV 162 kW (220 KS)[3].

Krila su bila drvene konstrukcije sa dve ramenjače od punog drveta i drvena rebra presvučena impregniranim platnom. Krila su bila trapezastog (veoma blisko pravougonom) oblika srednje debljine profila. Krila su bila pričvršćena za donju ivicu trupa a sa dva kruta zatezača (u obliku latiničnog slova V) bila su pričvršćena za gornju stranicu trupa. Eleroni (krilca) bili su takođe drvene konstrukcije presvučeni platnom i vezani za drugu ramenjaču. Upravljanje krilcima je mehaničko pomoću čeličnih sajli.

Repne površine: Avion ima dva horizontalna stabilizatora na koje su prikačena kormila dubine. Avion nema vertikalni stabilizator a njegovu funkciju obavlja kormilo pravca. Svi elementi repa aviona imaju drvenu konstrukciju i oblogu od impregniranog platna.

Stajni trap aviona je fiksan napravljen od tankozidih zavarenih čeličnih cevi sa fiksnom čeličnom osovinom i dva točka sa gumama od tvrde gume. Ispod repa aviona nalazi se drvena elastična drljača kao treća oslona tačka aviona.

Naoružanje uredi

Avion Avija BH-3 je bio naoružan sa dva sinhronizovana mitraljeza Vickers kalibra 7,7 mm postavljena iznad motora koji su gađali kroz obrtno polje elise.

Naoružanje aviona: Avija BH-3
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2 h Vickers
Kalibar 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Verzije uredi

Jedina razlika između serijski proizvedenih aviona ovog tipa bila je u tome što je u jedan od njih ugrađen motor Walter W-IV a u drugi prototip ugrađen je motor Hispano Suiza 8Ba radi eksperimenta.

Operativno korišćenje uredi

Svi avioni Avija BH-3 su isporučeni 1. vazduhoplovnom puku. Iako napredan po svojoj konstrukciji avion je bio veoma osetljiv u pogledu stabilnosti tako da je bilo veoma teško leteti na njemu jer nije dozvoljavao pilotu nijedan trenutak opuštanja. Najozbiljnija je bila tendencija kažnjavanja grešaka u pilotiranju, padanje u kovit, što je dovelo do brojnih nesreća. Borbeni avioni BH-3 su kratko služili u sastavu 1. vazduhoplovnog puka u Pragu, zatim su predati vazduhoplovnoj školi u Čebu, da bi posle pogibije dva pitomca-pilota, ubrzo bili povučeni iz službe (1927.). Međutim, kao niskokrilci koji su koncepcijom i konstrukcijom bili ispred svog vremena, oni zauzimaju počasno mesto u istoriji čehoslovačke avijacije[4].

Zemlje koje su koristile avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Литература uredi

  • Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions. p. 86.
  • World Aircraft Information Files. London: Bright Star Publishing. pp. File 889 Sheet 86.
  • Němeček, V. (1968). Československá letadla. Praha: Naše Vojsko
  • Pavličik, František. Avia BH-3. Letectví a kosmonautika. Prosinec 1981, roč. LVII., čís. 24 a 25.
  • Šorel, Václav; VELC, Jaroslav. Letadla československých pilotů I. Praha: Albatros, 1979. 430 s.
  • Fidler J., Sluka V., Encyklopedie branné moci Republiky československé 1920-38, Libri 2006, ISBN 80-7277-256-2

Спољашње везе uredi