Aleksandar Grotendik

француски математичар

Aleksandar Grotendik (franc. Alexander Grothendieck; 28. mart 192813. novembar 2014) bio je francuski matematičar, zasnivač moderne algebarske geometrije.[6][7] Njegov istraživački interes je bio i u komutativnoj algebri, homološkoj algebri, teoriji snopova, teoriji kategorija i u funkcionalnoj analizi. Poznat po stavu da objekte treba posmatrati u relaciji sa drugim objektima, a ne pojedinačno (Grotendikov relativni pogled).[6][8] Mnogi ga smatraju najvećim matematičarem dvadesetog veka.[9]

Aleksandar Grotendik
u Montrealu, 1970
Lični podaci
Datum rođenja(1928-03-28)28. mart 1928.
Mesto rođenjaBerlin, Nemačka
Datum smrti13. novembar 2014.(2014-11-13) (86 god.)
Mesto smrtiSent Lizije, Francuska
Državljanstvo[1][2][3]
ObrazovanjeUniverzitet u Monpeljeu, Univerzitet u Nansiju
Naučni rad
Poljematematika
InstitucijaInstitut naprednih studija[4][5]
UčeniciPjer Delinj
Poznat poAlgebarska geometrija, Šema (matematika)
NagradeFildsova medalja, Krafordova nagrada (odbio)

Grotendik je započeo svoju produktivnu i javnu karijeru kao matematičar 1949. Godine 1958. imenovan je za profesora istraživača na Institutu za visoke naučne studije (IHÉS) i tamo je ostao do 1970. godine, kada je, vođen ličnim i političkim uverenjima, napustio nakon spora oko vojnog finansiranja. Dobio je Fildsovu medalju 1966. za napredak u algebarskoj geometriji, homološkoj algebri i K-teoriji.[10] Kasnije je postao profesor na Univerzitetu u Monpeljeu[4], i dok je još uvek radio relevantan matematički rad, povukao se iz matematičke zajednice i posvetio se političkim i religioznim aktivnostima (prvo budizmu, a kasnije, više hrišćanskoj viziji).[11] Godine 1991. preselio se u francusko selo Laser na Pirinejima, gde je živeo povučeno, i dalje neumorno radeći na matematici i svojim filozofskim i religioznim razmišljanjima sve do svoje smrti 2014. godine.[12]

Biografija uredi

Rođen je u Berlinu. Otac mu je bio ukrajinski revolucionar jevrejskog porijekla Aleksandar Saša Šapiro, dok je majka Joana Grotendik bila iz protestantske njemačke porodice, novinarka i takođe zagovornik anarhističkih ideja. 1933. su otac, a uskoro i majka napustili Njemačku iz straha od nacističkog progona i kasnije otišli u Španiju u kojoj je u to vrijeme trajao građanski rat. Aleksandra je u Hamburgu odgajao luteranski sveštenik Vilhelm Hidorn. 1939. se Aleksandar pridružio majci u Francuskoj[13] gdje su u početku živjeli u izbjegličkim kampovima. Drugi svjetski rat su proveli u Šambon sir Linjonu gdje je Aleksandar završio srednju školu.

Matematička karijera uredi

Poslije rata je studirao matematiku u Monpeljeu. Neupoznat sa radom drugih, otkrio je nanovo Lebegovu mjeru. Studije je nastavio u Parizu 1948, ali je na savet Kartana i Vejla prešao u Nansi gdje je 1953. dobio doktorat na polju funkcionalne analize pod mentorstvom Lorena Švarca i Žana Didjona. U to vrijeme bio je jedan od svetski poznatih stručnjaka za topološke vektorske prostore.

1957. je počeo rad u algebarskoj geometriji i homološkoj algebri. Od 1958. je radio na Institutu naprednih studija, gdje je i vodio svoj čuveni seminar. U svom zlatnom periodu ostvario je neke od fundamentalnih rezultata u algebarskoj geometriji,[14] teoriji brojeva, topologiji, teoriji kategorija i kompleksnoj analizi. Svojim čisto algebarskim dokazom Riman-Rohove teoreme postavio je temelje danas poznate K-teorije. 1958. je uveo pojam šeme, koja je postala glavna tema u modernoj algebarskoj geometriji. Šeme su tretirane u poznatom djelu Elementi algebarske geometrije. Uveo je takozvanu etal kohomologiju za šeme, kristalin kohomologiju i algebarsku de-Ram kohomologiju. Osnivač je i teorije toposa. Dao je algebarsku definiciju fundamentalne grupe za šeme, te mnogih drugih struktura bitnih za kategorijsku teoriju Galoa.

Imao je radikalna antimilitarna shvatanja i 1970. napušta naučnu zajednicu kada je saznao da marginalni dio prihoda Instituta naprednih studija dolazi od francuske vojske. Počeo je da se bavi pisanjem o spiritualizmu i polako smanjio istraživanja u matematici. Konačno se povukao 1988. i 1991. prešao na novu adresu u Pirineje,[13] nepoznatu široj zajednici. Umro je u Sent Lizeju 2014. godine.

Reference uredi

  1. ^ Cartier 2004, p. 10, footnote 12.
  2. ^ Kleinert 2007.
  3. ^ Douroux 2012.
  4. ^ a b Scharlau 2008.
  5. ^ Pierre Cartier; Luc Illusie; Nicholas M. Katz, ur. (2006). The Grothendieck Festschrift, Volume I: A Collection of Articles Written in Honor of the 60th Birthday of Alexander Grothendieck. Springer. str. 7. ISBN 978-0-8176-4566-3. 
  6. ^ a b Jackson, Allyn (2004), „Comme Appelé du Néant – As If Summoned from the Void: The Life of Alexandre Grothendieck II” (PDF), Notices of the American Mathematical Society, 51 (10) 
  7. ^ Bruce Weber; Julie Rehmeyer (14. 11. 2014). „Alexander Grothendieck, Math Enigma, Dies at 86”. The New York Times. Arhivirano iz originala  2022-01-01. g. 
  8. ^ Mumford, David; Tate, John (2015). „Alexander Grothendieck (1928–2014) Mathematician who rebuilt algebraic geometry”. Nature. 517 (7534): 272. Bibcode:2015Natur.517..272M. ISSN 0028-0836. PMID 25592527. doi:10.1038/517272a . 
  9. ^ Alexander Grothendieck obituary by David Mumford and John Tate David Mumford at Brown and Harvard Universities: Archive for Reprints: Can one explain schemes to biologists, 14 December 2014
  10. ^ „Fields Medals 1966”. mathunion.org. Arhivirano iz originala 22. 3. 2019. g. Pristupljeno 5. 1. 2022. 
  11. ^ Scharlau, Winfried. „Who is Alexander Grothendieck? Anarchy, Mathematics, Spirituality, Solitude” (PDF). 
  12. ^ Ruelle 2007, str. 40.
  13. ^ a b „Umro ekscentrični genije Aleksandar Grotendik”. Glas Srpske. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  14. ^ „Umro ekscentrični genije Aleksandar Grotendik”. B92. Pristupljeno 20. 1. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi