Aleksa Simić
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Aleksa Simić (Boljevci, 18. mart 1800 — Beograd, 17. februar 1872) bio je srpski političar. Simić je bio jedan od značajnijih ustavobranitelja.
Aleksa Simić | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 18. mart 1800. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Boljevci, Habzburška monarhija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 17. februar 1872.71 god.) ( | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Kneževina Srbija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Narodnost | Srbin | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Religija | Pravoslavac | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Nestranačka ličnost | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Biografija uredi
U Srbiju je došao iz Srema 1819. godine. Zaposlio se kao pisar u kancelariji kneza Miloša Obrenovića. Napravio je političku karijeru kao ministap unutrašnjih dela.
Aleksa je 1835. godine postao ministar za finansije Kneževine Srbije. Iste godine sa bratom Stojanom je obnovio manastir Nauparu.[1] Godine 1842. on je diplomatski agent Srbije u Carigradu. Kao prvak ustavobraniteljske struje bio je 1843—1844. kneževski predstavnik i ministar unutrašnjih dela, 1849—1852. ministar pravde i prosvete, 1852—1853. ministar unutrašnjih dela. U doba duboke krize ustavobraniteljskog režima 1853-1855. bio je ponovo kneževski predstavnik i ministar inostranih dela.[2] Posle sloma režima, kao i većina njegovih prvaka, nije imao više nikakvu političku ulogu.
Njegov brat je bio Stojan Simić.
Sećanja Alekse Simića na kneza Miloša uredi
Sećanja Alekse Simića na kneza Miloša je knjiga koju je priredio istoričar Radoš Ljušić, i predstavlja rukopisnu zaostavštinu ovog političara, u kojoj između ostalog govori i o korupciji i samovolji kneza kao i o sumnjama o ubistvima neistomišljenika i protivnika po njegovoj naredbi (poput mladića koji je bio udvarač Jelisavete Savke Obrenović), zatim opis knezovog putovanja u zvaničnu posetu Istanbulu i turskom sultanu,ali i mnogim drugim detaljima iz svog političkog života i problemima koje je imao sa dinastijom Obrenović.[3]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1867. godine
- ^ „Aleksa Simić”. Srpska enciklopedija (na jeziku: srpski). 2016-12-05. Pristupljeno 2023-09-19.
- ^ antikvarneknjige.com. „Sećanja Alekse Simića na knjaza Miloša - Radoš Ljušić”. Antikvarneknjige.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-19.
Literatura uredi
- Tekst dr Jovana Milićevića, docent, Beograd u EnciklopedijiJugoslavije JLZ Zagreb 1968. tom 7. str 195.
Spoljašnje veze uredi
- Biografija na sajtu SANU
- Biografija Alekse Simića Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. mart 2012)(jezik: srpski) i na engleskom[mrtva veza](jezik: engleski)
- Mirjana Marinković: Aleksa Simić, kapućehaja u Carigradu od 1842. do 1843. godine, Zbornik Matice srpske za istoriju, broj 58, 1998. godine
- Crkvena ograda u Boljevcima – ktitorstvo Alekse i Stojana Simića (Poreklo, 6. februar 2022)