Poručnik Ana Aleksandrovna Timofejeva-Jegorova (rus. Анна Александровна Тимофеева-Егорова; 23. septembar 1916 – 29. oktobar 2009) je bila pilot u Sovjetskom ratnom vazduhoplovstvu tokom Drugog svetskog rata i Heroj Sovjetskog Saveza.

ana jegorova
Lični podaci
Datum rođenja(1916-12-23)23. decembar 1916.
Mesto rođenjaToržok, Kalinjinska oblast, Ruska Imperija
Datum smrti29. oktobar 2009.(2009-10-29) (92 god.)
Mesto smrtiMoskva, Rusija
Profesijainstruktor letenja
Delovanje
Učešće u ratovimaVeliki otadžbinski rat
SlužbaSovjetsko ratno vazduhoplovstvo
Činporučnik
Heroj
Heroj SSSR od6. maja 1965.[1]

Odlikovanja
sovjetska odlikovanja:
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave

Biografija

uredi

Rana mladost

uredi

Jegorova je rođena u selu Toržok, u Kalinjinskoj oblasti, u Carskoj Rusiji, u siromašnoj seljačkoj porodici sa šesnestoro dece. Nakon što je završila srednju školu, upisala je trgovačku školu, a u isto vreme je pohađala pripremni kurs za univerzitet i radila na izgradnji Moskovskog metroa. Bila je član jedriličarskog kluba, a letačku obuku je završila u Keršonskoj školi letenja, nakon čega je dobila zvanje instruktora letenja.

Drugi svetski rat

uredi

Po otpočinjanju nemačke invazije na SSSR, 22. jula 1941. godine, prijavila se dobrovoljno u Sovjetsko ratno vazduhoplovstvo. U periodu od 1941-42. godine letela je na drvenom dvokrilcu Polikarpov Po-2, u sastavu 130. eskadrile za vezu.[2] 20. maja 1942. godine, tokom poštanskog leta, napao ju je nemački lovac. Iako se njen avion zapalio, uspela je prinudno da sleti. Nemački pilot je u više naleta otvorio vatru na nju dok je bežala, ali je uspela da se sakrije i da dostavi poštu koju je prevozila.

Nakon obaranja, prošla je letačku obuku za ruski jurišni bombarder Iljušin Il-2 Šturmovik. 1943. godine prekomandovana je u 805. vazduhoplovni jurišni puk i obavila je 243 misije leteći na sovjetskom jurišnom bombarderu Iljušin Il-2. Učestvovala je u bitkama iznad Tamanskog poluostrva, Krima i Poljske. Bila je jedina žena pilot u svom puku.

 
Jurišni bombarder Iljušin Il-2 na kakvom je letela Ana Jegorova

,

U avgustu 1944. godine, tokom misije napada na nemačke položaje na Magnuševskom mostrobranu u blizini Varšave, njen avion je pogođen vatrom sa zemlje. Njen strelac je poginuo, a avion je teško oštećen. Leteći na leđima, Jegorova koju je zahvatio plamen, iskočila je naglavačke iz aviona u niskom letu; njen padobran se samo delimično otvorio zbog čega je prilikom udara u zemlju polomila više kostiju i pretrpela unutrašnje povrede. Nemci su je zarobili i ukazali joj prvu pomoć, nakon čega je prebačena u zarobljenički logor gde se o njenim povredama brinuo dr. Georgij Sinjakov. Pošto su njeni pretpostavljeni verovali da je poginula u borbi, krajem 1944. godine posthumno joj je dodeljeno zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, ali je opozvano kada se saznalo da je živa i da se nalazi u nemačkom zarobljeništvu.

Dana 31. januara 1945. godine sovjetske snage su oslobodile zarobljenički logor u Kustrinu, u kojem je bila zatočena Jegorova. Nakon povratka u SSSR, jedanest dana je provela u istražnom zatvoru za sovjetske ratne zarobljenike povratnike, gde ju je ispitivao NKVD zbog sumnje da se dobrovoljno predala neprijatelju. Nakon što su drugi zarobljenici svedočili o njenim povredama i zarobljavanju, kao i o njenom držanju u zarobljeništvu, puštena je iz zatvora, ali je zbog medicinskih razloga, 1945. godine otpuštena iz Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva. Udala se za bivšeg komandanta njene divizije, Vjačeslava Timofejeva i rodila je dva sina.

Dana 6. maja 1965. godine konačno joj je uručen orden Heroja Sovjetskog Saveza i orden Lenjina.[1]

Odlikovanja i medalje

uredi
  Heroj Sovjetskog Saveza (6. maj 1965)
  Orden Lenjina
  Orden Crvene zastave, dva puta
  Orden Patriotskog rata, I klase, dva puta
  Medalja za odbranu Kavkaza
  Medalja "Za pobedu nad Nemačkom u Velikom otadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Dvadeset godina od pobede u Velikom obadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Trideset godina od pobede u Velikom obadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Četrdeset godina od pobede u Velikom obadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Pedeset godina od pobede u Velikom obadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Šezdeset godina od pobede u Velikom obadžbinskom ratu 1941-45"
  Jubilarna medalja "Trideset godina Sovjetske vojske i mornarice"
  Jubilarna medalja "Četrdeset godina Sovjetskih oružanih snaga"
  Jubilarna medalja "Pedeset godina Sovjetskih oružanih snaga"
  Jubilarna medalja "Šezdeset godina Sovjetskih oružanih snaga"
  Jubilarna medalja "Sedamdeset godina Sovjetskih oružanih snaga"

Reference

uredi
  1. ^ a b Sakaida 2003, str. 20.
  2. ^ Sakaida 2003, str. 19.

Literatura

uredi
  • Sakaida, Henry (2003). Heroins of the Soviet Union 1941-45. Osprey Publishing Ltd. ISBN 978-1-84176-598-3. 
  • Cottam, Kazimiera. Women in War and Resistance: Selected Biographies of Soviet Women Soldiers. Nepean, Canada: New Military Publishing, 1998.
  • Noggle, Anne. A Dance With Death: Soviet Airwomen in World War II. College Station, TX: Texas A&M University Press, 1994.
  • Timofeyeva-Yegorova, Anna. trans. Margarita Ponomaryova, Kim Green. ed. Kim Green. Red Sky, Black Death: A Soviet Woman Pilot's Memoir of the Eastern Front. Bloomington, IN: Slavica Publishers, 2009.