Ante Mandić (Trst, 2. jun 1881Lovran, 15. novembar 1959) bio je hrvatski pravnik i političar.

Ante Mandić
Datum rođenja(1881-06-02)2. jun 1881.
Mesto rođenjaTrstAustrougarska
Datum smrti15. novembar 1959.(1959-11-15) (78 god.)
Mesto smrtiLovranFNRJ
RoditeljiFrane Mandić

Biografija uredi

Rođen je 1881. godine u Trstu. Završio je Pravni fakultet u Gracu, nakon čega je bio advokat u Trstu, Voloskom i Opatiji. Godine 1915, kao predstavnik Jugoslovenskog odbora u Petrogradu, učestvovao je u organizovanju jugoslovenskih dobrovoljačkih odreda u Odesi. Od oktobra 1917. bio je sekretar centralnog ureda Jugoslovenskog odbora u Londonu, a nakon povratka u Kraljevinu SHS predsednik Jugoslovensko-češke lige (od 1919) te advokat u Voloskom (19211937), Beogradu (1937—1941) i Opatiji (do 1943).[1]

Nakon kapitulacije Italije 1943, bio je izabran za predsednika opatijskog Narodnooslobodilačkog odbora, većnika ZAVNOH-a te člana Prezidijuma AVNOJ-a. Od 1944. bio je predsednik Oblasnog odbora jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Istre i Komisije za ratne zločine Hrvatske, a od marta do novembra 1945. član Kraljevskog namesništva osnovanog u okviru Sporazuma Tito–Šubašić.[1]

Pošto je 7. avgusta 1945. godine u Beogradu otpočelo Treće zasedanje AVNOJ-a, kralj Petar II je odlučio da proglasom od 8. avgusta opozove svu trojicu kraljevskih namesnika. Međutim, namesnici se nisu povinovali opozivu, a Privremena vlada je zaključkom od 10. avgusta i formalno anulirala kraljevu odluku.[2]

Nakon proglašenja republike i ukidanja Kraljevskog namesništva (29. novembar 1945. godine) otišao je u penziju.[3]

Godine 1956. pod naslovom Fragmenti za historiju ujedinjenja objavio je dokumentarnu građu o delatnosti Jugoslovenskog odbora u Londonu 1914–1917. godine.

Umro je 1959. godine u Lovranu.

Reference uredi

  1. ^ a b Enciklopedija.hr: Mandić, Ante, pristupljeno 23. 10. 2013.
  2. ^ Dimić 2001, str. 320.
  3. ^ Sušačka revija 66/67: Život obilježen Aušvicom, pristupljeno 23. 10. 2013.

Literatura uredi