Arhimandrit Rafailo (Topalović)

Rafailo (svetovno Boško Topalović; Konjevići, kod Čačka, 12. novembar 1899Manastir Nikolje Kablarsko, 18. jun 1982) bio je pravoslavni arhimandrit i iguman Manastira Nikolja Kablarskoga.

Rafailo
(Topalović)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija žička
Činarhimandrit, iguman
Titulaiguman Manastira Nikolja
SedišteManastir Nikolje Kablarsko, Rošci kod Ovčar Banje
PrethodnikMina Jovanović
Godine službe1954—1982
Lični podaci
Svetovno imeBoško Topalović
Datum rođenja(1899-11-12)12. novembar 1899.
Mesto rođenjaKonjevići kod Čačka, Kraljevina Srbija
Datum smrti18. jun 1982.(1982-06-18) (82 god.)
Mesto smrtiManastir Nikolje Kablarsko, Rošci kod Ovčar Banje, SFRJ

Biografija

uredi

Iguman Rafailo rođen je 12. novembara 1899. godine u selu Konjevićima kod Čačka, od blagočestivih roditelja Nedeljka i Milunke Topalović, koji su mu dali ime Boško. Imao je šestoro braće i sestara. Završio je četvororazrednu osnovnu školu, i živeo baveći se poljoprivredom u porodičnoj zadruzi sa svojim bratom od strica Aleksandrom. Kada je odslužio vojsku, oženio se devojkom po imenu Miljana, s kojom je imao dva sina i četiri kćeri. Vaspitavali su ih u nauci i strahu Gospodnjem.[1]

Čim se okončao Prvi svetski rat, brat Boško se priključio bogomolničkom pokretu. Njegova kuća postala je tvrđava posta, molitve i pokajanja, pa su se u njoj okupljali bogomolnici ovoga kraja. U dom oca Rafaila svraćao je i Sveti vladika Nikolaj Velimirović, koji je ovog čestitog Srbina izabrao sebi za pomoćnika i poslužnika. Zadavao mu je najdelikatnije zadatke, a on ih je ispunjavao sa velikom radošću i hrišćanskim smirenjem.

Vladika je umolio i njegovu suprugu Miljanu da mu dozvoli da ode u monaštvo.

Kada su seljaci Konjevića rešili da podignu crkvu posvećenu Svetima Konstantinu i Jeleni, opet se brat Boško najviše angažovao u skupljanju priloga. Išao je po saborima i crkvenim slavama, svraćao u pobožne kuće; prilozi su brzo sabrani, hram sagrađen, a vladika Nikolaj ga je osveštao 1934. godine, uz veliko duhovno slavlje. Naročito se brat Boško istakao u pomoći Svetom Nikolaju Žičkom prilikom obnavljanja monaškog života u Manastir Jovanju u Ovčarsko – kablarskoj klisuri. Tu je, iz manastira Kališta u današnjoj Makedoniji, godine 1936. stigao slavni arhimandrit Rafailo Hilandarac. Blagoslov Vladike Nikolaja je bio da u Jovanju žive samo monahinje – devstvenice, i da se drži celokupno svetogorsko monaško pravilo. Boško Topalović se svim bićem posvetio služenju jovanjskom sestrinstvu. Duhovno ga je rukovodio otac Rafailo Hilandarac, po kome će kasnije uzeti ime na monašenju.[2]

Oktobra 1941. godine dok je skupljao priloge za Manastir Jovanje, Boško Topalović bude uhapšen od strane Nemaca, koji su u to vreme vodili teške borbe protiv četnika i partizana. Zbog duže kose i brade koju je nosio, optuže ga da je četnik. Pretilo mu je streljanje. Spasile su ga molitve jovanjskih i ljubostinjskih sestara, kao i intervencija Vladike Nikolaja, koji je u to vreme bio zatočen u Manastiru Ljubostinji. Boško Topalović je zamonašen u Jovanju na Preobraženje 1949. godine. Otac Vasijan Mišić iz Manastira Preobraženja dao mu je ime Rafailo. Mitropolit skopski Josif Cvijović, administrator žički, rukopoložio ga je za jeromonaha na Veliku Gospojinu te iste godine.

Godine 1954. sestrinstvo je prešlo u Manastir Nikolje Kablarsko, jer su komunističke vlasti rešile da, zarad izgradnje brane na Moravi, poruše staro Jovanje. Tako se otac Rafailo našao u Nikolju; pomagao je, koliko je mogao, izgradnju Novog Jovanja. Na drugom mestu podvizavanja dobio je još jedno poslušanje – da bude parohijski sveštenik za Rošce i okolna sela.


U Gospodu je usnuo 18. juna 1982. godine za vreme proskomidije u oltaru crkve Manastira Nikolja Kablarskoga.

Reference

uredi
  1. ^ „Bogomoljacki kaludjeri - manastir Sveta Petka Stubal”. sveta petka stubal (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-05. 
  2. ^ „Iguman Rafailo Topalovic i njegove beleske E-prodavnica” (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 05. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-05. 

Literatura

uredi
  • Jovan Radosavljević: Iguman Rafailo Topalović i njegove beleške

Spoljašnje veze

uredi