Ajrton Sena da Silva (port. Ayrton Senna da Silva; Sao Paulo, 21. mart 1960Imola, 1. maj 1994) je bio brazilski vozač trkačkih automobila. Jedan je od omiljenih i najboljih vozača Formule 1.[1][2][3][4][5] Bio je šampion 3 puta (1988, 1990. i 1991). Pobedio je u 41 trci i osvojio 65 pol pozicija i 19 najboljih krugova. Posebno je bio poznat po dobrim vožnjama po kiši zbog čega je dobio nadimak Kišni čovek.

Ajrton Sena
Ajrton Sena na VN Brazila 1993.
Lični podaci
Datum rođenja(1960-03-21)21. mart 1960.
Mesto rođenjaSao Paulo, Brazil
Datum smrti1. maj 1994.(1994-05-01) (34 god.)
Mesto smrtiImola, Italija
DržavljanstvoBrazil
Statistika karijere
Broj trka162 (161 start)
Šampionati3 (1988, 1990, 1991)
Pobede41
Podijumi80
Pol pozicija65
Najbrži krugovi19
Poena u karijeri610

Potpis

Karijera uredi

Kao mlad takmičio se u kartingu a 1981. godine odlazi u Evropu da se takmiči u britanskoj Formuli Ford 1600 gde je postao šampion u svojoj debitantskoj sezoni. Sledeće godine se takmičio i u britanskoj i u evropskoj Formuli Ford 2000 i pobedio je u obe serije. Takođe je pobedio na prestižnoj trci u Makau. Posle još jedne osvojene titule u Formuli 3, 1983. godine osigurao je svoje mesto u Formuli 1.

Formula 1 uredi

Toleman uredi

U najjačem auto-takmičenju na svetu debitovao je 1984. vozeći za tim Toleman-Hart. Iste godine je napravio pravu senzaciju kada je u trci u Monaku, po jakoj kiši, startovao kao 13. i na stazi koja je poznata po tome da je preticanje skoro nemoguće uspevao da pretekne jednog po jednog vozača ispred sebe, a u 31. krugu je uspeo da pretekne i vodećeg Alena Prosta. Međutim, trka je u tom krugu prekinuta pa se po propisima Formule 1 računao poredak iz prethodnog kruga i Sena je završio na 2 mestu. Ta trka označava svojevrstan početak rivalstva između njega i Prosta koje se smatra najvećim rivalstvom od postanka Formule 1.

Lotus uredi

Sledeće godine pridružio se timu Lotus i ostvario je svoju prvu pobedu u Estorilu, Portugalija. Na toj trci je vozio po kišnom vremenu i dobio nadimak koji će ga pratiti čitave karijere - kišni čovek. Alan Prost je tu trku završio u zidu. Te godine je kao i sledeće bio četvrti u konačnom plasmanu Formule 1. 1987. godine ekipa Lotusa dobija snažne Hondine motore nakon što je Reno istupio iz Formule 1. Nakon lošeg starta sezone Sena osvaja dve trke za redom. Jednu prestižnu u Monaku, što je prva pobeda od rekordnih šest na ovom prestižnom takmičenju. Na kraju sezone u generalnom plasmanu zauzeo je treće mesto.

Maklaren uredi

 
Sena na trci u Kanadi 1988.

Sena je 1988. godine potpisao ugovor sa Maklarenom i timski kolega mu je postao Alen Prost. Godinu je obeležilo veliko rivalstvo i gomila incidenata između njih dvojice. Od ukupno 16 trka njih dvojica su osvojili 15, ali je šampion po prvi put postao Sena. [6] Sledeće 1989. godine rivalstvo je preraslo u pravi rat na stazi i van nje. Te godine šampion je postao Prost posle čuvenog incidenta u šikani na poslednjoj trci u Suzuki. Prost je 1990. godine prešao u Ferari ali rivalstvo se nastavilo. I po drugi put je na stazi Suzuka u Japanu došlo do odluke o šampionu. Sudarili su se u prvoj krivini i Sena je osvojio titulu. Telemetrija je kasnije pokazala da Sena uopšte nije kočio. Oba vozača su zbog štete na bolidima odustala od trke što je automatski značilo da je Sena šampion. Kasnije je i sam priznao da se time osvetio Prostu za ono što se dogodilo 1989. godine. Sena osvaja svoju treću i poslednju šampionsku titulu i 1991. godine.

Sledeće godine Maklaren prekida saradnju sa Hondom što je za posledicu imalo znatno slabiji bolid od konkurenata. Vilijams je potpisao Alana Prosta koji je u klauzuli ugovora stavio da u tim ne sme da bude i Sena. Sena zbog toga privremeno okrenuo Indi Kar formuli, gde je odvezao nekoliko rekordnih trka. 1993. godine Sena je testirao novi Maklarenov bolid sa Fordovim motorom. Shvatio je da je šasija izvanredno konstruisana, ali da motor nema dovoljno snage kao Vilijams pa je odbio da potpiše ugovor na celu sezonu. Zbog toga je potpisivao pojedinačne ugovore koji su mu donosili po milion dolara po trci. Sezonu je počeo spektakularno i posle prvih šest trka bio prvi u generalnom plasmanu kada potpisuje i ugovor do kraja sezone. Ipak Vilijamsov bolid je bio mnogo jači te Prost na kraju sezone osvaja titulu. Pobeda u Australiji te godine je bila njegova poslednja pobeda, a ujedno i kraj dominacije Maklarenovog tima koji nije osetio ukus pobede u narednih nekoliko sezona.

Vilijams uredi

Krajem 1993. godine Sena napušta Maklaren posle 6 godina i prelazi u Vilijams, tada tim sa jednim od najboljih bolida. Nažalost, bolid Vilijamsa je stigao kasno, tek dvadeset dana pred početak sezone i Sena nije imao dovoljno vremena da upozna novi auto. Žalio se da mu je volan kratak i da mu to pričinjava neudobnost na testovima. Iako je na prve dve trke imao pol pozicije, ni jednu nije uspeo da završi. Na prvoj trci u Brazilu se okrenuo na stazi, a na drugoj ga je izgurao Mika Hakinen.

Pogibija uredi

 
Momenat udara Sene u zid

Na trećoj trci za Veliku nagradu San Marina u Imoli 1. maja 1994. godine, inženjeri su za njega spremili modifikovanu letvu volana, koja je navodno trebalo da reši problem. Sena i na ovoj trci osvaja pol poziciju sa vremenom 1:21:548. Zbog pogibije Rolanda Racenbergera dan ranije osećao je veliki pritisak. Svojoj verenici Adrijani Galisteu se žalio da ne želi da učestvuje na ovoj trci, ali naravno, on je bio profesionalac i tako nešto nije mogao da izbegne. Trku je vodio od starta, snažni bolid Beneton Šumahera nije uspevao da mu se približi. Međutim, u sedmom krugu Sena je izleteo sa staze u krivini Tamburelo udarivši u zid brzinom većom od 200 km/h. Iako su ekipe hitne pomoći brzo reagovale i helikopterom je prebačen u Bolonju, Seni nije bilo spasa.[7]

Ostalo uredi

Ajrton Sena je bio izraziti katolik i često je to pokazivao.[8] U momentu tragične smrti bio je u vezi sa brazilskom manekenkom Adrijanom Galisteu.[9]

Godine 2009. je izabran kao najbolji vozač svih vremena, na izborima u organizaciji čuvenog britanskog lista Autosport. Izbor je tim veći zato što je u njemu učestvovalo 217 nekadašnjih i sadašnjih vozača Formule 1. Sena se našao isped Šumahera i Fanđa, dok su na četvrtom i petom mestu bili Alan Prost i Džim Klark.[10]

Rezultati u Formuli 1 uredi

Godina Tim Šasija Motor Gume 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Bodovi Poredak
1984. Toleman Grupa Motosport Toleman TG183B Hart 415T 1.5 L4 P BRA
Ret
JAR
6
BEL
6
13 9.
Toleman TG184 M SMR
DNK
FRA
NZ
MON
2
KAN
7
SAD
Istok

NZ
SAD
NZ
VB
3
NE
NZ
AUT
NZ
HOL
NZ
ITA
EVR
NZ
POR
3
1985. Džon Specijal Tim Lotus Lotus 97T Reno EF15 1.5 V6 G BRA
NZ
POR
1
SMR
7
MON
NZ
KAN
16
SAD
NZ
FRA
NZ
VB
10
NE
NZ
AUT
2
HOL
3
ITA
3
BEL
1
EVR
2
JAR
NZ
AUS
NZ
38 4.
1986. Džon Specijal Tim Lotus Lotus 98T Reno EF15B 1.5 V6 G BRA
2
ŠPA
1
SMR
NZ
MON
3
BEL
2
KAN
5
SAD
1
FRA
NZ
VB
NZ
NEM
2
MAĐ
2
AUT
NZ
ITA
NZ
POR
4
MEK
3
AUS
NZ
55 4.
1987. Kamel Tim Lotus Honda Lotus 99T Honda RA167E 1.5 V6 G BRA
NZ
SMR
2
BEL
NZ
MON
1
SAD
1
FRA
4
VB
3
NEM
3
MAĐ
2
AUT
5
ITA
2
POR
7
ŠPA
5
MEK
NZ
JAP
2
AUS
DSK
57 3.
1988. Honda Marlboro Maklaren Maklaren MP4/4 Honda RA168E 1.5 V6 G BRA
DSK
SMR
1
MON
NZ
MEK
2
KAN
1
SAD
1
FRA
2
VB
1
NEM
1
MAĐ
1
BEL
1
ITA
10
POR
6
ŠPA
4
JAP
1
AUS
2
90 (94) 1.
1989. Honda Marlboro Maklaren Maklaren MP4/5 Honda PA109E 3.5 V10 G BRA
11
SMR
1
MON
1
MEK
1
SAD
NZ
KAN
7
FRA
NZ
VB
NZ
NEM
1
MAĐ
2
BEL
1
ITA
NZ
POR
NZ
ŠPA
1
JAP
DSK
AUS
NZ
60 2.
1990. Honda Marlboro Maklaren Maklaren MP4/5B Honda RA100E 3.5 V10 G SAD
1
BRA
3
BRA
NZ
MON
1
KAN
1
MEK
20
FRA
3
VB
3
NEM
1
MAĐ
2
BEL
1
ITA
1
POR
2
ŠPA
NZ
JAP
NZ
AUS
NZ
78 1.
1991. Honda Marlboro Maklaren Maklaren MP4/6 Honda RA121E 3.5 V12 G SAD
1
BRA
1
SMR
1
MON
1
KAN
Ret
MEK
3
FRA
3
VB
4
NEM
7
MAĐ
1
BEL
1
ITA
2
POR
2
ŠPA
5
JAP
2
AUS
1
96 1.
1992. Honda Marlboro Maklaren Maklaren MP4/6B Honda RA122E 3.5 V12 G JAR
3
MEK
NZ
50 4.
Maklaren MP4/7A BRA
NZ
ŠPA
9
SMR
3
MON
1
KAN
NZ
FRA
NZ
VB
NZ
NEM
2
MAĐ
1
BEL
5
ITA
1
POR
3
JAP
NZ
AUS
NZ
1993. Marlboro Maklaren Maklaren MP4/8 Ford Kosfort HBD7 3.5 V8 G JAR
2
BRA
1
EVR
1
SMR
NZ
ŠPA
2
MON
1
KAN
18
FRA
4
VB
5
NEM
4
MAĐ
NZ
BEL
4
ITA
NZ
POR
NZ
JAP
1
AUS
1
73 2.
1994. Rotmans Vilijams Reno Vilijams FW16 Reno RS6 3.5 V10 G BRA
NZ
PAC
NZ
SMR
NZ
MON
ŠPA
KAN
FRA
VB
NEM
MAĐ
BEL
ITA
POR
EVR
JAP
AUS
- -

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi