Барски петлован
Barski petlovan[2] (lat. Rallus aquaticus) vrsta je ptice iz porodice barskih koka (Rallidae). Naseljava velike delove Evrope, Azije i severne Afrike. Gnezdi se u vodenim staništima bogatim vodenom vegetacijom. Severne i istočne populacije ove vrste su selice, dok su populacije koje naseljavaju toplije delove areala stanarice.
Barski petlovan | |
---|---|
Rallus aquaticus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | R. aquaticus
|
Binomno ime | |
Rallus aquaticus Linnaeus, 1758
| |
Podvrste | |
| |
Areal barskog petlovana
leti u vreme gnežđenja
u toku cele godine
u vreme zimovanja
|
Opis
urediOdrasle jedinke nominalne podvrste dostižu dužinu od 23–28 cm, dok njihov raspon krila dostiže dužinu od 38–45 cm. Mužjaci po pravilu teže 114–164 g, dok su ženke nešto lakše i teže 92–107 g.[3] Perje na gornjem delu tela od čela do repa je maslinasto smeđe boje sa crnim prugama, naročito na ramenima. Bočne strane glave i donji delovi tela do gornjeg dela trbuha su tamnoškriljčastoplavi, sem crnpurastog dela između kljuna i očiju, bočnih strana gornjeg dela grudi koji su smeđe boje. Bokovi su prugasti crno-beli, a donja strana repa je bela sa par tamnijih pruga. Kljun je dug, beonjače su crvene, a noge smeđe. Mužjaci i ženke su sličnog izgleda, iako su ženke neznatno manje od mužjaka, i imaju tanji kljun,[4] određivanje pola samo na osnovu veličine nije pouzdano.[5] Nakon gnežđenja barski petlovan zbog mitarenja ne može da leti tri nedelje.[1]
Podvrste
urediPostoje tri priznate podvrste:[4]
- R. a. aquaticus (Linnaeus, 1758). Nominalna podvrsta se gnezdi u Evropi, Severnoj Africi, Turskoj i zapadnoj Aziji do Kaspijskog jezera i zapadnog Kazahstana i u uskom pojasu na istoku do centralnog Sibira.[4]
- R. a. hibernans (Salomonsen, 1931). Islandska podvrsta, čije je perje na gornjem delu tela toplije smeđe boje u odnosu na nominalnu podvrstu. Pruge na bokovima su tamnosmeđe, a ne crne, a kljun je nešto kraći, sivi delovi donje strane tela mogu imati smeđe primese.[4]
- R. a. korejewi (Zarudny, 1905). Ova podvsta se gnezdi u južnom delu srednje Azije, u južnom i istočnom Iranu, istočnoj Kini i na Indijskom potkontinentu u Kašmiru i Ladaku. Malo je veća od nominalne podvrste, perje na gornjem delu tela je svetlije smeđe boje, a na donjem delu tela je svetlije škriljčaste boje. Ima tanku smeđu prugu po sredini oka.[4][6]
Islandska podvrsta barskog petlovana R. a. hibernans, izumrla je oko 1965, kao posledica gubitka staništa zbog isušivanja močvara i uvođenja američke vidrice.[7]
Rasprostranjenost i stanište
urediBarski petlovan se gnezdi širom Evrope, Azije i severne Afrike, od Islanda i Britanskih ostrva na zapadu, preko Severne Afrike i Saudijske Arabije, sve do zapadne Kine na istoku. Rasprostranjenost u Aziji nije dovoljno proučena.[4]
Staništa u kojima se gnezdi su vodene površine sa stajaćom ili sporo tekućom vodom i gustom, visokom vegetacijom, kao što je trska, ševar, perunika i šaš.[4]
Gnežđenje
urediGnezdo obično pravi mužjak, a kao materijal koristi vodenu vegetaciju. Pravljenje gnezda obično traje jedan dan. Uzdignuto je oko 15 cm iznad površine močvare. U slučaju kada raste nivo vode može biti uzdignuto više od 15 cm. Široko je 13–16 cm i visoko oko 7 cm. Dobro je skriveno, a moguće mu je prići uskim stazama.[4][8][9]
Veličina legla u većem delu areala je obično 6–11 jaja,[4][10] ali je u Kašmiru na nadmorskoj visini oko 1.500 m leglo manje i njemu se nalazi 5–8 jaja.[6]
Oba roditelja leže na jajima, ali ženka na njima leži duži vremenski period.[6] Inkubacija traje 19–22 dana,[11] a procenat izleganja je najmanje 87%.[12] Hranu donosi roditelj koji ne leži u gnezdu, nakon izleganja ptića, roditelj koji se nalazi u gnezdu hranu preuzima i hrani ptiće. Ptići su potrkušci, koji gnezdo napuštaju u roku od dva dana nakon izleganja, ali roditelji nastavljaju da ih hrane i nakon toga, ptići su nakon pet dana sposobni da sami nalaze hranu.[4] Nakon 20–30 dana postaju samostalni,[11] a kada su stari 7–9 nedelja u stanju su da lete.[4]
Galerija
urediReference
uredi- ^ a b BirdLife International (2016). „Rallus aquaticus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2014.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 20. 8. 2018.
- ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 11. 06. 2020. g. Pristupljeno 20. 08. 2018.
- ^ Dunning 1992
- ^ a b v g d đ e ž z i j Taylor & van Perlo 2000, str. 239–299 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFTaylorvan_Perlo2000 (help)
- ^ Fuertes et al. 2010, str. 42–46
- ^ a b v Ali, Salim; Ripley, S. Dillon (1980). "Handbook of the Birds of India and Pakistan." pp. 149—151.
- ^ Tavares, Erika S.; de Kroon, Gerard H.J.; Baker, Allan J. (2010). „Phylogenetic and coalescent analysis of three loci suggest that the Water Rail is divisible into two species, Rallus aquaticus and R. indicus”. Evolutionary Biology. 10 (226): 1—12. doi:10.1186/1471-2148-10-226.
- ^ Coward 1930, str. 319–321
- ^ Seebohm, Henry (1896). "Coloured Figures of the Eggs of British Birds."
- ^ Snow, David; Perrins, Christopher M., ur. (1998). "The Birds of the Western Palearctic." volume 1. str. 584—587.
- ^ a b „Water Rail Rallus aquaticus [Linnaeus, 1758]”. BTO BirdFacts. British Trust for Ornithology. Pristupljeno 14. 4. 2011.
- ^ Flegg, J.J.M.; Glue, David E. (1973). „A Water Rail study”. Bird Study. 20 (1): 69—80. doi:10.1080/00063657309476360.
Literatura
uredi- Dunning, John B. Jr., ur. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5.
- Taylor, Barry; van Perlo, Berl (2000). Rails. Robertsbridge, Sussex: Pica. ISBN 978-1-873403-59-4.
- Ali, Salim; Ripley, S. Dillon (1980). Handbook of the Birds of India and Pakistan. Volume 2: Megapodes to Crab Plover (2nd izd.). New Delhi: Oxford University Press India. str. 149—151. ISBN 978-0-19-565935-1.
- Seebohm, Henry (1896). Coloured Figures of the Eggs of British Birds. Sheffield: Pawlson & Brailsford. str. 86.
- Snow, David; Perrins, Christopher M., ur. (1998). The Birds of the Western Palearctic. volume 1 (concise izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 584—587. ISBN 978-0-19-854099-1.
- Fuertes, Benito; García, Javier; Fernández, Juan; Suárez-Seoane, Susana; Arranz, Juan José (2010). „Can Iberian Water Rail Rallus aquaticus be sexed reliably using simple morphometrics?” (PDF). Ringing & Migration. 25: 42—46. doi:10.1080/03078698.2010.9674413.
- Coward, Thomas Alfred (1930). The Birds of the British Isles and their eggs (two volumes). London: Frederick Warne.
- Edwards, Christopher R.W.; Bouchier, Ian A.D., ur. (1991). Davidson's Principles and Practice of Medicine (16th izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-04092-4.
- Taylor, Barry; van Perlo, Berl (2000). Rails. Robertsbridge, Sussex: Pica. ISBN 978-1-873403-59-4.
Spoljašnje veze
uredi- Ageing and sexing by Javier Blasco-Zumeta & Gerd-Michael Heinze (PDF, 5.2 MB)
- Rallus aquaticus na BirdLife.org (jezik: engleski)
- „Rallus aquaticus”. Avibase.
- „Barski petlovan”. Internet Bird Collection.
- Barski petlovan foto galerija na VIREO (Drexel University)
- Interaktivna mapa na IUCN Red List maps
- Audio zapis na Xeno-canto.