Барски петлован

Barski petlovan[2] (lat. Rallus aquaticus) vrsta je ptice iz porodice barskih koka (Rallidae). Naseljava velike delove Evrope, Azije i severne Afrike. Gnezdi se u vodenim staništima bogatim vodenom vegetacijom. Severne i istočne populacije ove vrste su selice, dok su populacije koje naseljavaju toplije delove areala stanarice.

Barski petlovan
Rallus aquaticus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
R. aquaticus
Binomno ime
Rallus aquaticus
Linnaeus, 1758
Podvrste
  • R. a. aquaticus
  • R. a. hibernans
  • R. a. korejewi
Areal barskog petlovana
  leti u vreme gnežđenja
  u toku cele godine
  u vreme zimovanja

Opis uredi

 
Barski petlovan

Odrasle jedinke nominalne podvrste dostižu dužinu od 23–28 cm, dok njihov raspon krila dostiže dužinu od 38–45 cm. Mužjaci po pravilu teže 114–164 g, dok su ženke nešto lakše i teže 92–107 g.[3] Perje na gornjem delu tela od čela do repa je maslinasto smeđe boje sa crnim prugama, naročito na ramenima. Bočne strane glave i donji delovi tela do gornjeg dela trbuha su tamnoškriljčastoplavi, sem crnpurastog dela između kljuna i očiju, bočnih strana gornjeg dela grudi koji su smeđe boje. Bokovi su prugasti crno-beli, a donja strana repa je bela sa par tamnijih pruga. Kljun je dug, beonjače su crvene, a noge smeđe. Mužjaci i ženke su sličnog izgleda, iako su ženke neznatno manje od mužjaka, i imaju tanji kljun,[4] određivanje pola samo na osnovu veličine nije pouzdano.[5] Nakon gnežđenja barski petlovan zbog mitarenja ne može da leti tri nedelje.[1]

Podvrste uredi

Postoje tri priznate podvrste:[4]

  • R. a. aquaticus (Linnaeus, 1758). Nominalna podvrsta se gnezdi u Evropi, Severnoj Africi, Turskoj i zapadnoj Aziji do Kaspijskog jezera i zapadnog Kazahstana i u uskom pojasu na istoku do centralnog Sibira.[4]
  • R. a. hibernans (Salomonsen, 1931). Islandska podvrsta, čije je perje na gornjem delu tela toplije smeđe boje u odnosu na nominalnu podvrstu. Pruge na bokovima su tamnosmeđe, a ne crne, a kljun je nešto kraći, sivi delovi donje strane tela mogu imati smeđe primese.[4]
  • R. a. korejewi (Zarudny, 1905). Ova podvsta se gnezdi u južnom delu srednje Azije, u južnom i istočnom Iranu, istočnoj Kini i na Indijskom potkontinentu u Kašmiru i Ladaku. Malo je veća od nominalne podvrste, perje na gornjem delu tela je svetlije smeđe boje, a na donjem delu tela je svetlije škriljčaste boje. Ima tanku smeđu prugu po sredini oka.[4][6]

Islandska podvrsta barskog petlovana R. a. hibernans, izumrla je oko 1965, kao posledica gubitka staništa zbog isušivanja močvara i uvođenja američke vidrice.[7]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Barski petlovan se gnezdi širom Evrope, Azije i severne Afrike, od Islanda i Britanskih ostrva na zapadu, preko Severne Afrike i Saudijske Arabije, sve do zapadne Kine na istoku. Rasprostranjenost u Aziji nije dovoljno proučena.[4]

Staništa u kojima se gnezdi su vodene površine sa stajaćom ili sporo tekućom vodom i gustom, visokom vegetacijom, kao što je trska, ševar, perunika i šaš.[4]

Gnežđenje uredi

 
Jaja barskog petlovana (Rallus aquaticus)

Gnezdo obično pravi mužjak, a kao materijal koristi vodenu vegetaciju. Pravljenje gnezda obično traje jedan dan. Uzdignuto je oko 15 cm iznad površine močvare. U slučaju kada raste nivo vode može biti uzdignuto više od 15 cm. Široko je 13–16 cm i visoko oko 7 cm. Dobro je skriveno, a moguće mu je prići uskim stazama.[4][8][9]

Veličina legla u većem delu areala je obično 6–11 jaja,[4][10] ali je u Kašmiru na nadmorskoj visini oko 1.500 m leglo manje i njemu se nalazi 5–8 jaja.[6]

Oba roditelja leže na jajima, ali ženka na njima leži duži vremenski period.[6] Inkubacija traje 19–22 dana,[11] a procenat izleganja je najmanje 87%.[12] Hranu donosi roditelj koji ne leži u gnezdu, nakon izleganja ptića, roditelj koji se nalazi u gnezdu hranu preuzima i hrani ptiće. Ptići su potrkušci, koji gnezdo napuštaju u roku od dva dana nakon izleganja, ali roditelji nastavljaju da ih hrane i nakon toga, ptići su nakon pet dana sposobni da sami nalaze hranu.[4] Nakon 20–30 dana postaju samostalni,[11] a kada su stari 7–9 nedelja u stanju su da lete.[4]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b BirdLife International (2016). Rallus aquaticus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2014.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 20. 8. 2018. 
  2. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 11. 06. 2020. g. Pristupljeno 20. 08. 2018. 
  3. ^ Dunning 1992
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j Taylor & van Perlo 2000, str. 239–299 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFTaylorvan_Perlo2000 (help)
  5. ^ Fuertes et al. 2010, str. 42–46
  6. ^ a b v Ali, Salim; Ripley, S. Dillon (1980). "Handbook of the Birds of India and Pakistan." pp. 149—151.
  7. ^ Tavares, Erika S.; de Kroon, Gerard H.J.; Baker, Allan J. (2010). „Phylogenetic and coalescent analysis of three loci suggest that the Water Rail is divisible into two species, Rallus aquaticus and R. indicus”. Evolutionary Biology. 10 (226): 1—12. doi:10.1186/1471-2148-10-226. 
  8. ^ Coward 1930, str. 319–321
  9. ^ Seebohm, Henry (1896). "Coloured Figures of the Eggs of British Birds."
  10. ^ Snow, David; Perrins, Christopher M., ur. (1998). "The Birds of the Western Palearctic." volume 1. str. 584—587.
  11. ^ a b „Water Rail Rallus aquaticus [Linnaeus, 1758]”. BTO BirdFacts. British Trust for Ornithology. Pristupljeno 14. 4. 2011. 
  12. ^ Flegg, J.J.M.; Glue, David E. (1973). „A Water Rail study”. Bird Study. 20 (1): 69—80. doi:10.1080/00063657309476360. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi