Bajo Bošković (Orja Luka, kod Danilovgrada, 1835. — Orja Luka, kod Danilovgrada, 1876) je bio senator, brigadir. Rođen je u brdskom plemenu Bjelopavlići, Crna Gora.

Bajo Bošković
Datum rođenja1835.
Mesto rođenjaOrja Luka, kod DanilovgradaCrna Gora
Datum smrti1876.
Mesto smrtiOrja Luka, kod Danilovgrada, { Knjaževina Crna Gora

Bio je jedan od zaverenika protiv kneza Danila 1853. godine i učestvovao je u oružanoj pobuni u Bjelopavlićima 1854. godine. Pobuna je ugašena. Nakon izglađivanja odnosa sa Danilom postavljen je za komandira u Bjelopavlićima i komandovao je u ratu sa Omer-pašom 1862. godine. Uspješno je vodio borbe u Martinićima, Orjoj Luci, Komanima i Zagaraču, 1871. godine pa je imenovan za prvog načelnika oblasti u Morači.

Bio je član Senata na Cetinju, učestvovao je u Hercegovačkom ustanku 1875. godine zajedno sa vojvodom Pekom Pavlovićem. Vodio je pregovore sa austrijskim feldmaršalom Rodićem u Sutorini.

Proslavio se u bici na Vučjem dolu 1876. godine, nakon čega je postao član Vojnog savjeta kneza Nikole. Zbog svojih ratnih zasluga odlikovan je značajnim ruskim i crnogorskim odlikovanjima, a knez Nikola ga je opjevao u Bjelopavlićkom kolu.

Jedan je od najboljih poznavalaca običajnog prava u Crnoj Gori.

Njegov sin je Blažo Bošković.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • A. Pejović, Iz Crne Gore i Hercegovine, uspomene vojevanja za narodno oslobođenje 1876, Novi Sad 1891;
  • M. Đurđević, Memoari sa Balkana 1858—1878, Sarajevo 1910.
  • dr. Nikola Škerović direktor Državnog arhiva, Beograd u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1982.
  • 1. Srpska porodična enciklopedija, Narodna knjiga, Beograd 2006