Bela Glina

Село у Русији

Bela Glina (rus. Белая Глина) naseljeno je mesto ruralnog tipa (selo) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severoistoku Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Beloglinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.

Bela Glina
Belaя Glina
Detalj iz seoskog parka
Zastava
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugJužni FO
Pokrajina Krasnodarska
RejonBeloglinski rejon
Osnovan1820.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2017.16.901
Geografske karakteristike
Koordinate46° 04′ 35″ S; 40° 54′ 17″ I / 46.0763° S; 40.9048° I / 46.0763; 40.9048
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina51 m
Bela Glina na karti Rusije
Bela Glina
Bela Glina
Bela Glina na karti Rusije
Bela Glina na karti Krasnodarskog kraja
Bela Glina
Bela Glina
Bela Glina na karti Krasnodarskog kraja
Ostali podaci
Poštanski broj353040-353043
Pozivni broj+7 86154
OKATO kod03 207 802 001
OKTMO kod03 607 402 101
Veb-sajt
http://belog-adm.do.am/

Prema statističkim podacima Nacionalne statističke službe Rusije za 2017. u naselju je živelo 16.901 stanovnika i samim tim Bela Glina je jedno od većih seoskih naselja u Rusiji.

Geografija uredi

 
Seoska srednja škola opšteg smera

Selo Bela Glina se nalazi u severoistočnom delu Krasnodarskog kraja, odnosno u severnom delu pripadajućeg mu Beloglinskog rejona. Leži u niskoj stepi Kubanjsko-priazovske nizije, na nadmorskoj visini od 50 m. Selo se nalazi u gornjem delu toka reke Rasipnaje, leve pritoke Jegorlika (u basenu reke Don).

Selo je od pokrajinskog centra, grada Krasnodara, udaljeno oko 240 km u smeru severoistoka, dok je najbliže gradsko naselje, grad Saljsk (Rostovska oblast) udaljeno oko 96 km. Kroz selo prolazi železnička pruga na relaciji Saljsk−Tihoreck.

Klima je umerenokontinentalna (Kepenova klasifikacija Dfa), sa prosečnim januarskim temperaturama vazduha od −3,0 °C, odnosno jula od +23,6 °C (godišnji prosek temperature vazduha je oko +10,0 °C). Višegodišnji prosek padavina je oko 554 mm, sa maksimumom od prosečnih 62 mm u junu, dok je nasjuvlji mesec februar sa svega 33 mm padavina.[1]

Istorija uredi

Savremeno selo Bela Glina se razvilo iz imanja plemićke porodice Rjabošapko koja se na ovo područje doselila 1820. godine sa teritorije Voronješke gubernije.[2] Samo imanje, a docnije i selo koje se razvilo iz njega, ime je dobilo po naslagama bele gline koje su se tu nalazile. Godine 1830. imanje dobija zvaničan status sela i postaje jedan od seoskih administrativnih centara tadašnje Stavropoljske gubernije.

Prva crkva u selu sagrađena je 1836. godine. Stanovnici sela su se od najranijih vremena bavili poljoprivredom i stočarstvom, a zahvaljujući kvalitetnoj beloj glini koja se tu nalazi bila je razvijena i grnčarijska delatnost. Početkom 20. veka u selu su delovale čak četiri osnovne škole, dve državne i dve crkvene.

Tokom svoje istorije selo je u tri navrata doživljavalo teške katastrofe. Prvo je 1862. u velikom požaru izgorelo više od polovine svih seoskih kuća, potom je 1883. značajan deo sela uništen u velikoj oluji koja je zahvatila taj kraj, da bi na kraju, 1892. godine, selo i okolinu zahvatila epidemija kolere koja je odnela 90 života.[3]

Zvaničan status administrativnog centra Beloglinskog rejona dobija 1924, odmah po osnivanju rejona.

Demografija uredi

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 17.320 stanovnika,[4] dok je prema procenama za 2017. u selu živelo 16.901 stanovnika.[5]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2017.
15.68015.66017.57717.86817.881[6]17.767[7]17.320[4]16.901

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „KLIMAT: BELAЯ GLINA”. climate-data.org. Pristupljeno 15. 12. 2017. 
  2. ^ Azarenkova A. S., Bondarь I. Ю., Vertыševa N. S. Osnovnыe administrativno-territorialьnыe preobrazovaniя na Kubani (1793—1985 gg.). — Krasnodar: Krasnodarskoe knižnoe izdatelьstvo, 1986. — S. 242. — 395 s.
  3. ^ Korneva, Oksana. „Naselennыe punktы Stavropolьskoй gubernii i Kubanskoй oblasti » Belaя Glina selo (Medveženskiй uezd)”. Pristupljeno 15. 12. 2017. 
  4. ^ a b Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 15. 12. 2017. 
  6. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  7. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze uredi