Beringija (nacionalni park)

Nacionalni park Beringija (rus. Берингия) prostire se u istočnom delu Čukotke, najseveroistočnog regiona Rusije. Nalazi se na zapadnoj (tj., azijskoj) strani Beringovog moreuza.

Beringija
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Beringija
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Beringija
MjestoČukotka Rusija
Najbliži gradAnadir
Koordinate64° 22′ N 173° 18′ E / 64.367° S; 173.300° I / 64.367; 173.300
Površina30,532 km²
Osnovano2013. godine
Upravljačko tijeloMinistarstvo prirodnih resursa i životne sredine Rusije

Geografija i lokacija uredi

Pre 11.000 godina p. n. e., teritorija parka bila je povezana kopnenim mostom – poznatim kao "Beringov kopneni most" – sa Severnom Amerikom. Na istočnoj strani moreuza, u Aljasci, postoji Nacionalni rezervat Beringov kopneni most, kojim upravlja Služba nacionalnih parkova SAD. Bilo je razgovora između SAD i Rusije o spajanju dva parka u prekogranični "međunarodni park", ali još ništa nije formalizovano.[1] Većina retke populacije u ovim područjima su pripadnici autohtonih naroda Čukči ili Jupici.[2] Park je proglašen za nacionalni park 2013. godine.

Park se prostire kroz dva rejona na Čukotskom poluostrvu: Providenija rejon na jugu, i Čukotski rejon na severu. Po topografiji je primorska brdsko-subartička tundra. Planine su srednje visine – prosečno 900 m, sa najvišim vrhom Mt. Ishodnaja od 1194 m. Postoje i prostrane tundarske ravnice.[1] U parku vlada subpolarna klima (Kepenova klasifikacija klimata Dfc). Zime su duge i vrlo hladne, a leta su hladna i kratka. Januar je najhladniji mesec sa prosečnom temperaturom u Anadiru od −22,6 °C, a najtopliji mesec je jul sa prosečnom temperaturom od +11,6 °C[3]

 
Čukotsko more, između Čukotskog poluostrva i Aljaske

Reference uredi

  1. ^ a b „Official Park Site, Beringia National Park (in Russian)”. Ministry of Natural Resources and Environment of the Russian Federation. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  2. ^ „Map of Indigenous Peoples of the North of the Russian Federation”. Norwegian Polar Institute. Pristupljeno 29. 12. 2015. 
  3. ^ „Anadyr Climate Normals 1961–1990”. Nacionalna okeanska i atmosferska administracija. Pristupljeno 13. 5. 2015. 

Spoljašnje veze uredi