Bitka kod Slatine (1562)

Bitka kod Slatine 1562. bila je deo hrvatsko-turskih ratova.

Bitka kod Slatine (1562)
Deo Austrijsko-turskog rata

Ostaci Hrvatske i Slavonije u vreme najvećeg turskog napredovanja (1593)
Vreme25. mart 1562.
Mesto
UzrokUpad hrvatske i krajiške vojske u tursku Podravinu
Ishod Hrišćanska pobeda
Sukobljene strane
Kraljevina Hrvatska
Habsburška monarhija
 Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Hrvatski ban Petar Erdedi
kapetan Gašpar Rabe
Nikola Zrinski
Osmansko carstvo Arslan-beg iz Požege
Jačina
oko 1.000 oko 3.000
Žrtve i gubici
laki teški

Hrvatska ofanziva uredi

Meseca marta god. 1562. provali ban Erdedi s koprivničkim kapetanom Gašparom Ra­bom u tursku Podravinu. Potukavši Turke kod Slatine, zapali taj grad i 1.000 vlaških kuća oko Voćina, Slatine i Mikleuša, odakle su Vlasi često u hrvatsku Podravinu provaljivali i veliku joj štetu nanosili. Sporazumno s Erdedom provalio je istovremeno (25. marta 1562) iz južne Ugarske u tursku Podravinu takođe Nikola Zrinski, koji je posle smrti Marka Stan­čića Horvata g. 1561. postao kapetan grada Sigeta. Turci su naime naumili, da na reci Dravi podignu tvrđave u Sv. Đurđu i u Moslavini, odakle će lakše udarati na Siget. Ovaj posao preuzeo je Arslan-beg, za­povednik sandžaka u Požegi; on je uz sebe imao 3.000 vojnika, te mnogo Vlaha i seljaka, koji su dovozili građu. Zrinski je kod Moslavine 26. marta raspršio tursku vojsku, te Arslan bega potisnuo prema Valpovu do Sv. Đurđa, otevši mu dve zastave i sve topove.[1]

Posledice uredi

Razvalivši još utvrde kod Moslavine i spalivši drvenu građu, vratio se Zrinski u Siget, odakle je 31. marta uspeh svog pohoda javio kraljeviću Maksimilijanu. Tri meseca iza toga dođe u tursku Podravinu mostarski sandžak Malkoč-beg s velikom vojskom, u kojoj su bili i Arslan-beg i Ferhat-beg, pa dade utvrditi Moslavinu.

Car Ferdinand je 1. juna 1562. od sultana Sulejmana izmolio osmogodišnji mir, obećavši Turskoj godišnji danak od 30.000 dukata.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b „Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Petar Erdedi – Wikizvor”. hr.wikisource.org. Pristupljeno 15. 1. 2019. 

Literatura uredi