Bijela Rusija
Bijela Rus (rus. Белая Русь, blr. Белая Русь, ukr. Біла Русь, lat. Russia/Ruthenia Alba, grč. Λευκορωσία) jedna je od istorijskog podjela Rusa po kolorističkoj šemi, koja obuhvata i Crnu i Crvenu Rus. Tokom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, naziv Bijela Rus je bio neodređen, označavajući niz različitih regija na području savremene Bjelorusije, Rusije i Ukrajine. Izraz je zabilježen uglavnom u zapadnoevropskim izvorima, počev od sredine 13. vijeka. Do kraja 15. vijeka, velika većina pominjanja Bijele Rusi (lat. Russia Alba) odnosi se na teritoriju Velikog Novgoroda (Novgorodska republika).[1] Kasnije su se zemlje sjeveroistočne Rusi počele zvati ovim nazivom. U Žečpospoliti se naziv Bijela Rus s kraja 16. vijeka koristio u odnosu na dio savremene teritorije Bjelorusije, tj. Polocke zemlje. Od dvadesetih godina 17. vijeka, izraz je vezan za istočne, podvinsko-podnjeprovske, zemlje Velike kneževine Litvanije. U Ruskoj državi u prvom polovini 17. vijeka pod Bijelom Rusi je podrazumijevala sve istočnoslovenske zemlje Žečpospolite, a njihove stanovnike nazivala „Bjeloruscami”. Kasnije se značenje naziv Bijela Rus na ruskom spojilo sa značenjem izraza u Žečpospoliti. Sopstveni naziv stanovnika Bijele Rusi ostao je etnonim „Rusini” ili politonim „Litvini”. U 19. vijeku, kada su bjeloruske zemlje bile dio Ruske Imperije, sa razvojem obrazovnog sistem na ruskom jeziku, među mjesnim stanovništvom proširio se etnonim „Bjelorusi”. Od devedesetih godina 19. vijeka, naziv „Bjelorusija” (a kasnije „Bjelarus”) postao je opšteprihvaćen kao oznaka za sve teritorije kompaktno naseljene bjeloruskim narodom.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Belы, A. (2005). „Belaя Rusь”. Ur.: Paškoў, Genadzь. Vяlіkae knяstva Lіtoўskae: эncыklapedыя ў dvuh tamah (na jeziku: beloruski). Belaruskaя эncыklapedыя. str. 307. ISBN 978-985-11-0314-6. Pristupljeno 2. 10. 2022.