Blagoje Adžić (Pridvorica, kod Gacka, 2. septembar 1932Beograd, 1. mart 2012) bio je general-pukovnik Jugoslovenske narodne armije i Vojske Jugoslavije. U periodu od 29. septembra 1989. do 27. februara 1992. godine obavljao je dužnost Načelnika Generalštaba JNA, dok je Saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ zastupao u periodu od 27. februara do 8. maja 1992. godine.

blagoje adžić
Blagoje Adžić
Lični podaci
Datum rođenja(1932-09-02)2. septembar 1932.
Mesto rođenjaPridvorica, kod Gacka, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti1. mart 2012.(2012-03-01) (79 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Profesijavojno lice
Delovanje
Učešće u ratovimaRaspad SFRJ
SlužbaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
19531992.
Čingeneral-pukovnik
Načelnik Generalštaba JNA
Period19891992.
PrethodnikStevan Mirković
NaslednikŽivota Panić
Savezni sekretar za
narodnu odbranu SFRJ
Period1992.
PrethodnikVeljko Kadijević
NaslednikŽivota Panić v.d.

Odlikovanja
Orden zasluga za narod
Orden zasluga za narod
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima

Biografija uredi

Blagoje Adžić je rođen 2. septembra 1932. godine u selu Pridvorica, opština Gacko. Čak četrdesetdva člana porodice Adžić, uključujući i generalove roditelje, dva brata i sestru, ubile su u pokolju na Božić 7. januara 1942. godine komšije ustaše muslimani.[1]

Posle završetka trećeg razreda Industrijske škole, završio je Školu za aktivne oficire veze 1953. godine. Nakon toga Školu stranih jezika JNA1966, Višu vojnu akademiju „Frunze” u Sovjetskom Savezu1969, Ratnu školu JNA — 1973. i Školu opštenarodne odbrane (danas Škola nacionalne odbrane) — 1987. godine.

Obavljao je sledeće komandne dužnosti: komandir voda u Gardi, komandant korpusa, komandir čete u 166. gardijskom puku, komandant Prvog i Trećeg pešadijskog bataljona Četvrtog proleterskog pešadijskog puka, komandant 168. pešadijskog puka, komandant 168. pešadijske brigade, komandant 25. i 26. pešadijske divizije, i komandant 52. korpusa.[2]

Nalazio se i na mestu pomoćnika načelnika Štaba divizije za obaveštajne poslove, načelnika Štaba Šesnaestog pešadijskog puka, načelnika Štaba i ujedno zamenika komandanta 41. pešadijske divizije i načelnika Štaba 52. korpusa.[2]

Postao je zamenik komandanta Sedme armije 1986. godine i na toj dužnosti bio do 1987, te zamenik Načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ do 1989.

Za Načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ imenovan je 29. septembra 1989. godine, i na toj dužnosti bio do 27. februara 1992. godine.

Zastupao je Saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ u periodu 27. februar8. maj 1992.

U čin general-majora unapređen je 1982, general-potpukovnika 1987, i general-pukovnika JNA 1989. godine.

Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom[3] i mnogobrojnim vojnim odlikovanjima, među kojima su — Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima, Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom i Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima.

General Adžić je umro u Beogradu, 1. marta 2012. godine. Sahranjen je uz vojne počasti u prisustvu supruge, članova najuže rodbine, kolega i prijatelja na Centralnom groblju u Beogradu, 3. marta 2012. godine.[4]

Reference uredi

  1. ^ "Sahranjen Blagoje Adžić poslednji načelnik Glavnog štaba JNA". Nezavisne Novine, 5. marta 2012.
  2. ^ a b Ivetić 2000, str. 80.
  3. ^ Georgijev, Slobodan (21. 02. 2002). „U red za medalju: Ordenje pokojne prošlosti”. Vreme. Beograd: NP Vreme d.o.o. Br. 581. Pristupljeno 12. 11. 2017. 
  4. ^ "Umro Blagoje Adžić, a niko ni reč". VestiOnline Srbija, 5. marta 2012.

Literatura uredi

  • Ivetić, Velimir (2000). Načelnici generalštaba 1876—2000. Beograd: Novinsko-informativni centar VOJSKA. 

Spoljašnje veze uredi