Boris Vsevolodovič Gromov (rus. Бори́с Все́володович Гро́мов), rođen 7. novembra 1943. godine u Saratovu, Rusija, je istaknuta Ruska vojna i politička ličnost. U periodu od 2000. do 2012. godine, bio je guverner Moskovske oblasti.

Boris Gromov
Boris Gromov 2010. godine
Datum rođenja(1943-11-07)7. novembar 1943.(80 god.)
Mesto rođenjaSaratovSSSR

Biografija uredi

Potiče iz vojničke porodice. Iste godine kada je Boris Gromov rođen, njegov otac Gromov Vsevolod Alekseevič je poginuo na frontu kao Sovjetski vojnik. Boris Gromov je u svojoj dvanaestoj godini, 1955. godine, sledeći primer svog starijeg brata Alekseja otpočeo školovanje u Saratovskoj vojnoj kadetskoj školi. Završio je najpre vojnu kadetsku školu Suvorov, zatim vojnu komandnu školu u Sankt Peterburgu, tadašnjem Lenjingradu, nakon toga u periodu od 1969 do 1972 sa odličnim uspehom završio je vojnu akademiju Frunze u Moskvi, kao i Sovjetsku generalštabnu akademiju. Nakon početnog školovanja i usavršavanja u vojsci Boris Gromov je raspoređen u Pribaltički vojni okrug, (grad Kalinjingrad) gde je najpre obavljao dužnosti komandira voda, nakon čega je postao komandir čete motostreljačke (motorizovane) divizije.[1] Po završetku vojne akademije Frunze obavljao je dužnost komandanta prvog bataljona 36. motostreljačke divizije, načelnika štaba i komandanta 428. motostreljačkog puka, i načelnika štaba 9. motostreljačke Krasnodarske divizije. U činove major, potpukovnik i pukovnik je unapređivan vanredno. U toku Sovjetskog rata u Avganistanu Gromov je u tri navrata preuzimao dužnost (1980-1982, 1985-1986, 1987-1989) i bio je najpoznatiji tokom dve godine kao poslednji komandant 40 armije u Avganistanu u periodu od 1987—1989. godine. Gromov je bio poslednji Sovjetski vojnik koji je napustio Avganistan, prelazeći peške preko mosta "Prijateljstva", iznad reke Amu Darje,15. februara 1989. godine, na dan kada je Sovjetsko vojno povlačenje iz Avganistana, kojim je rukovodio lično Gromov, bilo potpuno završeno. Nosilac je najvišeg vojnog odlikovanja-zlatne zvezde heroja Sovjetskog Saveza nakon Operacije Magistral i uklanjanja opsade oko grada Khost u istočnom Avganistanu. Godine 1989. unapređen je u čin general-pukovnika i postavljen na dužnost komandanta vojske Kijevskog vojnog okruga.

Politička aktivnost uredi

 
Boris Gromov 1989 u Sovjetskoj armiji

Početkom 1989. godine u Sovjetski Savez Sovjetskom Savezu je uspostavljen novi, viši organ državne vlasti-Savez narodnih poslanika SSSR. Te godine Boris Gromov je bio izabran za narodnog poslanika SSSR-a. Takođe, iste godine izabran je za kandidata za članstvo CK KPSS. Prvog decembra 1990. godine postavljen je na dužnost prvog zamenika ministra unutrašnjih poslova SSSR-a, a nakon devet meseci na tom mestu ga je nasledio Viktor Erin.[2] Od 1990. do 1991. godine, bio je član politbiroa komunističke partije Ukrajine. Na Ruskim predsedničkim izborima 1991. godine bio je izabran kao kandidat za potpredsednika Komunističke partije dok je kao kandidata za predsednika podržavao bivšeg premijera Nikolaja Ivanoviča Rižkova (rus. Николай Иванович Рыжков).[3] Uporedo sa političkim aktivnostima obavljao je i dužnosti u sistemu odbrane, gde je u periodu od kraja 1991. godine do avgusta 1995. godine bio na dužnostima komandanta kopnene vojske, zamenika ministra odbrane Ruske Federacije, a nakon penzionisanja 1994. godine postavljen je na dužnost glavnog vojnog eksperta ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije. Od 1995. pa do 1999. godine bio je izabran za poslanika državnog parlamenta a na izborima 1999. godine i početkom 2000. godine podržao je novoizabranog predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina.[4] Dužnost gubernatora (guvernera) Moskovske oblasti obavljao je u tri navrata od 2000. do maja 2012. godine.

Porodica uredi

U februaru 1969. godine, Boris je izgubio starijeg brata Alekseja Gromova.[5] Trećeg maja 1985. godine, u avionskoj nesreći stradala je prva supruga Borisa Gromova, Natalija Nikolaevna (rus. Наталья Николаевна).[6]Do nesreće je došlo, kada su se zbog greške kontrolora leta sudarili putnički avion Tu-134 i vojni avion An-26 u kome se nalazila Natalija Nikolaevna. Iz braka sa prvom suprugom Boris Gromov je imao dva sina, Maksima, rođenog 1974. godine i Andreja, rođenog 1980. godine. Prilikom nesreće u istom avionu u kome mu je stradala supruga, stradao je i Borisov drug sa akademije i lični prijatelj sa čijom porodicom se porodica Gromov u Moskvi družila, Jevgenij Krapivin (rus. Евгений Крапивин), zajedno sa dvojicom svojih sinova, Andrejem i Aleksandrom. Borisa koji je ostao bez supruge i Fainu, udovicu njegovog prijatelja Jevgenija Krapivina koja je ostala sama sa dvoje male dece, zbližila je zajednička nesreća. Nakon pet godina od nesreće, 1990. godine, Boris, iako više ne mlad, oženio se Fainom i usvojio je njene dve ćerke Evgeniju i Valentinu. Tokom 1998. godine, dobili su ćerku Lizu.

Priznanja i odlikovanja uredi

  • Orden zasluga za otadžbinu
  • Orden Lenjina
  • Orden Crvene zastave(dva puta)
  • Orden Crvene zvezde
  • Orden za službu u vojnim snagama Sovjetskog Saveza, trećeg reda
  • Medalja za zasluge u borbi
  • Heroj Sovjetskog Saveza
  • Medalja za zasluge u očuvanju sećanja na pale branioce otadžbine
  • Medalja za besprekornu službu, prvog, drugog i trećeg reda
  • Orden princa Jaroslava mudrog(Ukrajina)
  • Medalja "Deset godina oružanih snaga Ukrajine"
  • Orden Prijateljstva među ljudima(Belorusija)
  • Orden Svetog princa Vladimira, prvog reda
  • Orden Svetog princa Danijela Moskovskog, prvog reda
  • Orden Svetog Sergeja
  • Orden Svetog blaženog velikog princa Dmitrija Donskog, prvog reda
  • Jubilarna medalja "U sećanje na stogodišnjicu rođenja Vladimira Iljiča Lenjina"
  • Jubilarna medalja "Dvadeset godina od pobede u velikom patriotskom ratu 1941-1945"
  • Jubilarna medalja "50 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Jubilarna medalja "60 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Jubilarna medalja "70 godina oružanih snaga SSSR-a"
  • Orden Crvene zastave (Avganistan)

Reference uredi

  1. ^ Щerbakov T. S. Saratovskoe suvorovskoe voennoe učiliщe. — Sыnы Otečestva, 01.08.2003. — № 8.
  2. ^ „UKAZ Prezidenta SSSR ot 01_12_1990 N UP-1093”. Arhivirano iz originala 02. 11. 2014. g. Pristupljeno 11. 05. 2015. 
  3. ^ Voennыe v parlamente, 1989—1995[mrtva veza], žurnal «POLIS».
  4. ^ Sostav Gosudarstvennoй Dumы tretьego sozыva.
  5. ^ Igorь Cыbulьskiй «Boris Gromov», Molodaя gvardiя, 2008
  6. ^ Gromovы sredi яsnogo neba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. jul 2010), «Profilь», nomer 2(26) ot 17.01.2000.