Branivojevići su bili srpska vlastelinska porodica koja je u drugoj polovini XIII i prvoj trećini XIV veka vladala Humom. Njen rodonačelnik bio je vlastelin Branivoje koji je od kralja Milutina (12811321) dobio na upravu Ston i Pelješac. Posle Milutinove smrti, oni su se praktično otcepili od Kraljevine Srbije, posle čega su otpočeli širenje svojih poseda. Tokom tog širenja sukobili su se sa banom Bosne Stefanom II (13221353) i Dubrovačkom republikom i u tom sukobu su 1326. godine uništeni. Branivojevići su napadnuti od strane Dubrovnika i Bosne umesto Stefana.

Uspon i širenje poseda uredi

Rodonačelnik Branivojevića bio je vlastelin Branivoje koji je tokom Milutinove vladavine dobio na upravu Ston i Pelješac. Posle Milutinove smrti u kraljevini Srbiji izbili su sukobi oko vlasti između Stefana (13211331), Konstantina i Vladislava koji su se okončali Stefanovom pobedom. Tokom tih sukoba, Branivojevići su se praktično otcepili i započeli samostalnu upravu u svojim zemljama. Pored toga oni su otpočeli širenje svojih poseda na Popovo polje i dolinu Neretve ovladavši uskoro celim Humom. U tom periodu oni su se rodbinski povezali sa svojim susedima Vojinovićima koji su vladali oblašću oko Gackog, ženidbom najmlađeg Branivojevog sina Brajka i ćerke vojvode Vojina Vojislave. Tokom 1325. godine Branivojevići upadaju na prostore Dubrovačke republike pljačkajući imanja oko Dubrovnika, a tajno im je vojnu podršku u tome, pružio im i vojvoda Vojin.

Propast Branivojevića uredi

Pljačkanje okoline Dubrovnika i širenje Branivojevića dovelo ih je u otvoreni sukob sa banom Stefanom II i Dubrovačkom republikom, zbog čega ban Bosne 1326. godine pokreće uz podršku republike vojnu akciju protiv njih. Tokom tih sukoba Branivojevići su potučeni i primorani na povlačenje.Branko je prebegao u kraljevinu Srbiju kod kralja Stefana, dok su Brajka sa ženom Vojislavom Vojinović Dubrovčani zarobili u okolini Stona, dok je Mihajlo u to doba poginuo u sukobima.

Kralj Stefan je odbio da pruži pomoć Branku, već ga je zbog izdaje zarobio i zatvorio u Kotoru. On je ubrzo u tamnici ubijen, po nalogu Dubrovačke republike koja je podmitila njegove tamničare. Njegov brat Brajko, koji se nalazio u dubrovačkom zarobljeništvu je zatvoren u metalni kavez i izložen na gradskom trgu na kome je ostao sve dok nije umro od gladi, čime je uništena porodica Branivojevića. Njegovu ženu Vojislavu Vojinović je tokom aprila 1326. godine iz zarobljeništva uspeo da oslobodi mladi kralj Dušan (13311354).

Pripadnici Branivojevića uredi

Spoljašnje veze uredi