Branislav Stranjaković
Branislav Stranjaković (pseudonim: Branko Lazić; Užice, 4. mart 1923 – Pariz, 1998) je bio srpski i jugoslovenski doktor nauka, pripadnik Jugoslovenske vojske u Otadžbini i politički emigrant.
Branislav Stranjaković | |
---|---|
Lični podaci | |
Nadimak | Branko Lazić |
Datum rođenja | 4. mart 1923. |
Mesto rođenja | Užice, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
Datum smrti | 1998.74/75 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Vojna karijera | |
Vojska | Jugoslovenska vojska u otadžbini |
Jedinica | Vrhovna komanda JVuO |
Učešće u ratovima | Drugi svetski rat |
Biografija uredi
Rođen je 4. marta 1923. godine u Užicu, kao sin Jovana Stranjakovića i Natalije Lazić. Njegovi rođeni stričevi su bili dr Dragoslav Stranjaković, istoričar, profesor Beogradskog univerziteta, potpredsednik Srpskog kulturnog kluba i član Centralnog nacionalnog komiteta, i prota Dobrivoje Stranjaković,
Bio je najpre ilegalac u Beogradu[1], a zatim delegat Ujedinjene demokratske omladine Jugoslavije u Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u Otadžbini.[2] Još tokom rata je objavio knjigu "U slobodnim srpskim planinama".
Nakon rata je otišao u emigraciju i doktorirao u Ženevi. U emigraciji je objavio i knjigu "Titov pokret i režim 1941−1946" pod pseudonimom Branko Lazić (Branko kao nadimak od Branislav, a Lazić po devojačkom prezimenu svoje majke Natalije).
Dela uredi
- U slobodnim srpskim planinama, 1944;
- Titov pokret i režim 1941−1946;
- Biografski rečnik Kominterne, koautorstvo sa Miloradom M. Draškovićem.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Glumci, sportisti, intelektualci: Ovo su poznate ličnosti iz SFRJ koje su bile u Ravnogorskom pokretu”. 23. 12. 2019. Arhivirano iz originala 24. 10. 2021. g. Pristupljeno 24. 10. 2021.
- ^ „Branislav Stranjaković”. Kraljevina Jugoslavija u Drugom svetskom ratu. Arhivirano iz originala 24. 10. 2021. g. Pristupljeno 24. 10. 2021.