Branko Bogunović

четнички војвода

Branko Brane Bogunović (Drvar, 24. novembar 1911Šibenik, 1945) bio je četnički borac, koji je ponikao iz velikog srpskog bratstva Bogunovića.

Branko Bogunović
Branko Bogunović
Lični podaci
NadimakBrane
Datum rođenja(1911-11-24)24. novembar 1911.
Mesto rođenjaDrvar, Austrougarska
Datum smrti1945.(1945-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (33/34 god.)
Mesto smrtiŠibenik, DF Jugoslavija
Vojna karijera
Služba19411945
RodPešadija
JedinicaDinarska četnička divizija

Drugi svetski rat uredi

Za vreme Drugog svetskog rata bio je pomoćnik komandanta Dinarske divizije, a zbog svojih ratničkih podviga i zasluga, dobio je od srpske pravoslavne crkve „Svetog Petra“ u Donjem Tiškovcu staro i veoma prestižno odelo (vidi fotografiju), koje je (pre njega) najpre nosio vojvoda/serdar Milovan Pavasović u ustanku 1715. godine, odnosno kasnije i vojvoda Golub Babić u ustanku 1875. godine.

Pop Momčilo R. Đujić (1907—1999) je upravo na predlog (na samom početku ustanka u Krajini) Bogunovića predložen za komandanta Dinarske četničke divizije, a tom prilikom je od strane prisutnih narodnih prvaka sam Bogunović izabran za pomoćnika komandanta Dinarske divizije.

 
Branko Bogunović i major Milan Cvjetićanin sa Italijanima u Bosanskom Grahovu 1942.

Branko Bogunović je rođen 24. oktobra 1911. godine u Drvaru, gde je odrastao i završio osnovnu školu. Srednje obrazovanje dobio je u Banjoj Luci, potom je vojni rok odslužio u vazduhoplovstvu u Sarajevu i posle toga postao čuvar državnih šuma u šumskoj direkciji u Drvaru. Njegovi roditelji, Ilija i Jovanka, doselili su u Drvar iz Like, iz sela Suvaje kod Srba. Imao je četiri brata i tri sestre: Ljubu, Mitu, Uroša, Nikolu, Milevu, Nataliju i Dušanku. Bio je oženjen sa Milkom Bašić, iz sela Kamenice sa kojom je imao sina Dušana (Duška). Uroš Bogunović (1914-2006), Brankov rođeni brat, bio je partizanski general, koji je čak proglašen i za narodnog heroja.

Veliku porodicu Ilije Bogunovića rat je potpuno rasparčao. Branko je bio komandant četničkog korpusa Gavrilo Princip, brat Uroš, komandant Šeste krajiške partizanske brigade, a Mita, za vreme ustanka protiv ustaša, komandant Glamočkog ustaničkog fronta. Kad je došlo do sukoba između četnika i partizana, Mita se potpuno neutralisao. Pošto je poznavao ljude i predele Grahova, išao je po selima, savetovao narod, okupljao i organizovao čete u borbi protiv ustaša i komunista.

Branko Bogunović je ranjen prilikom proboja blokade u Pađenima, 4. decembra 1944. godine, pošto je pokušao ubacivanje u partizansku pozadinu na Dinari. Ubrzo po ranjavanju, 1945. godine, partizani su ga zarobili i ubili.

Njegova žena Milka preminula je 6. maja 2016. godine[1] a njihov sin Dušan preminuo je 12. novembra 2020. godine.[2]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „U sećanje: Milka Bogunović (1921-2016)”. Arhivirano iz originala 11. 07. 2020. g. Pristupljeno 16. 11. 2020. 
  2. ^ Čitulja Dušana Bogunovića

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi