Ribolov varaličarenjem predstavlja po mnogima najsportskiji vid ribolova, jer osim velike aktivnosti ribolovca koju zahteva, takođe, ostavlja ribi najveću mogućnost da se oslobodi, tj. da ne bude uhvaćena. Varaličarenje zahteva veliku upornost, ali i veliko ribolovno iskustvo i znanje, pa kada dobro savladate neki teren, možete početi da uživate u njemu, u svakom smislu te reči.

Varaličarenje možemo podeliti na: lako (UL, L) ; srednje (M, MH) i teško varaličarenje (H, EH), u zavisnosti od ribe koju lovimo, tj. opreme koju koristimo. Oprema potrebna za varaličarski ribolov je vrlo bitna, pa da pogledamo kratki pregled.

Varaličarski štapovi uredi

Varaličarski štapovi su najčešće obeleženi brojevima 1, 2, 3 sto predstavlja vrstu ribolova (laki, teški, srednji), a neretko imaju i naziv ribe na sebi (pike, salmon, trout ...) jer su najbolji upravo za lov te ribe ... U lakom varaličarenju (prvenstveno sa obale) koriste se dužine štapova 1,8-2,4 m (težine bacanja 5 do 30g), najčešće zbog gustog rastinja, i mogućnosti izbačaja ipod grana, i pored drugih prepreka. Štapovi 2,4-2,8 m (težine bacanja 30 do 80g) koriste se u srednjem varaličarenju sa obale, kao i pri teškom varaličarenju iz čamca. Na kraju, štapovi 2,8-3,3 m (težine bacanja 80 do 150g) koriste se u srednjem i teškom varaličarenju sa obale. Varaličarski štapovi su najčešće dvodelni, ali mogu biti i teleskopski, jednodelni, kao i travel (tri do pet delova)

Mašinice uredi

U evropi se koristi gotovo isključivo stacionarni čekrk, zbog prednosti u kvalitetu u uslovima slatkovodnog ribolova. Osnovni pokazatelj namene mašinice je kapacitet špulne, pa po njoj možemo videti jeli za laki (100m/0.3mm), srednji (100m/0.4mm) ili teški (100m/0.5mm) ribolov. Prenos kod čekrka za varaličarenje trebalo bi da je nešto brži neko kod stacionarnih metoda ribolova (npr. 1:5 ili 1:6) .

Najpoznatiji proizvođači mašinica su: Šimano, Daiva, Okuma, Pen, Abu Garsia....

Strune uredi

Struna ili najlon predstavlja možda i najvažniju vezi između ribolovca i ribe. Ona je ujedno i najslabija karika u tom lancu pa je treba vrlo pažljivo birati. Deklarisana nosivost strune predtsavlja njenu nosivost na bilo kom ne vezanom delu strune (mesta sa čvorom je značajno oslabljuju, pa ne treba uzimati za gotovo deklarativnu težinu). Imamo tvrde ne istegljiv strune, i meke istegljive strune. Tvrde strune obično imaju veću nosivost i manje se habaju ali nam smanjuju daljinu izbačaja. Takođe nam daju bolji osećaj pri kontaktu sa dnom ili ribom, i omogućavaju nam brzu kontru. Meke strune su manje nosivosti i lakše se habaju, ali su mnogo bolje pri dalekim izbačajima i dobro amortizuje snažne udare ribe na maloj udaljenosti. Svaka struna je sklona mehaničkim oštećenjima, pa je treba što češće kontrolisati i u slučaju oštećenja zameniti. U lovu štuke dobro je koristiti i kevlarski predvez, sajlu, kako bi sprečili pregrizanje strune.

Varaličarenje u zavisnosti od tehnike uredi

Druga bitna podela varaličarenja je u zavisnosti od toga na kojim dubinama pecamo, pa ga delimo na:

  1. varaličarenje na površini,
  2. varaličarenje pri površini,
  3. varaličarenje u srednjim slojevima,
  4. varaličarenje pri dnu
  5. varaličarenje na dnu.

Varaličarenje na površini uredi

Varaličarenje na površini primenjujemo kada se riba nalazi neposreno ispod površine i u situacijama kada pecamo na jako zatravljenim terenima gde nam iznad trave preostaje svega nekoliko desetina santimetara slobodne vode. Varalice koje su pogodne za ovu vrstu varaličarenja su: pilker, poper, torpedo, neopterećeni silikonci ... Najbolje je varalicu zabaciti na prekriveni deo površine, ili neposredno pored njega, a onda je voditi čistim delom kako bi isprovocirali napad grabljivice skrivene u podvodnom rastinju.

Varaličarenje pri površini uredi

Varaličarenje pri površini koristimo kada lovimo na terenima sa dosta podvodnih prepreka, u period dana kada je grabljivica aktivna u gornjim slojevima vode (npr. smuđ i som noću). Ovaj način varaličarenja moguće je vršiti gotovo svim vrstama varalica, isključujući voblere dubokoronce, teške kašike i silikonce sa velikim opterećenjem. Dubinu kretanja varalice kontrolišemo brzinom povlačenja i položajem štapa, podižući ga, ili spuštajući dole.

Varaličarenje u srednjim slojevima uredi

Varaličarenje u srednjim slojevima koristi se kada je riba aktivna u srednjim slojevima, što se najčešće dešava pri porastu vodostaja, kada prilazi obali, i predveče, pre nego što se upusti u površinski lov. Na tekućim vodama varalica se zabacuje uzvodno od mesta napada u vuče se tako da je tok nanese na očekivano mesto napada, dok na stajaćicama zabacujemo iza mesta očekivanog napada i polako je navodimo na to mesto. Za ovaj način ribolova mogu se koristi gotovo sve vrste varalica.

Varaličarenje pri dnu uredi

Varaličarenje pri dnu koristimo kada je riba aktivna pri samom dnu. Najčešće se primenjuje u lovu smuđa, štuke i soma, ali isto tako i mrene ... Na većim dubinama 3-4m ili više možemo koristiti otežane silikonce, voblere sa olovnim otežanjem, velike kašike, a u mirnijim vodama i na krupne leptire. Vođenje varalice se odvija neposredno inad dna, prateći njegovu konfiguraciju, i pretražujući moguća mesta napada.

Varaličarenje na dnu uredi

Koristi se kada je riba na samom dnu i kada je teško isprovocirati bilo kojim drugim metodom. Vučenje varalice počinje tek kada smo osetili da je dotakla dno, i pokušavamo da je zadržimo što je moguće duže u tom sloju vode, sa što je moguće češće dodirivanjem samog dna. Primenjuje sa na terenima koji nemaju puno prepreka, tj imaju čisto dno. Na takvim mestima riba se najčešće nalazi u udubljenjima u samom dnu, pa ukoliko uspemo da pronađemo ista, uspeh je skoro zagarantovan.

Spoljašnje veze uredi