Velika Hoča (arhaično Golema 'Oča, alb. Hoçë e Madhe) je naseljeno mesto u Srbiji, u opštini Orahovac. Administrativno pripada Kosovu i Metohiji, odnosno Prizrenskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 124 stanovnika.[a] Druge procene navodi da u Velikoj Hoči živi oko 400 ljudi, većinom Srba.[1][2]

Velika Hoča
Velika Hoča
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugPrizrenski
OpštinaOrahovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 124
Geografske karakteristike
Koordinate42° 23′ 03″ S; 20° 40′ 36″ I / 42.384167° S; 20.676667° I / 42.384167; 20.676667
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina462 m
Velika Hoča na karti Srbije
Velika Hoča
Velika Hoča
Velika Hoča na karti Srbije
Ostali podaci
Registarska oznakaPZ

Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Velika Hoča površine 1.352 ha. Od Prizrena i Đakovice je udaljena oko 25 km, a od samog opštinskog središta 4 km.

Kraj je tradicionalno bogat vinogorjem, zahvaljujući velikom broju sunčanih dana i nadmorskoj visini od 400 metara, kao i blagoj klimi, zaštićen sa istočne i severne strane planinama, time i od hladnih vetrova. Zbog toga je hočansko vinogorje jedno od najblagorodnijih u Srbiji, a i čuveno je van njenih granica.

Istorija uredi

 
Crkva Svetog Nikole

U istorijskim izvorima Velika Hoča poznata je od 12. veka kada je Stefan Nemanja ovo mesto priložio manastiru Hilandar, pa je to jedno od najstarijih srpskih naselja u Metohiji. Nemanjini potomci su potvrđivali dar Hilandaru (1198/1199. godine) i uvećali hočanski metoh, tako da je u srednjem veku Velika Hoča bila jak privredni i duhovni centar sa 24 crkve i dva, tri manastira i imala je i svoj trg. Iz tog vremena sačuvano je osam aktivnih manastira i pet crkvišta.

Jedna od najstarijih je crkva Sv. Nikole, sagrađena u 13. veku, a obnovljena u 16. veku. Po narodnom predanju nekada je bila gotovo sva zakopana u zemlji; video se tek deo krova i ulazna vrata. Narod ju je otkopao jednom prilikom. crkva Sv. Jovana (Sv. Jovana Glavoseka) nalazi se na jednom brežuljku.[3] Smatra se da je to nekada bio manastir, od kojeg su se krajem 19. veka još videli tragovi temelja od belog kamena od velikih konaka. Crkva Sv. Stefana (Sv. arhiđakona Stefana) je bila krajem 19. veka lepo ukrašena bogomolja. U prostranoj travnatoj porti nalazila se 1900. godine i srpska škola, podignuta na dva sprata. Crkvi pripadaju i nepokretna dobra o kojima je vodio računa birani crkveni tutor. Bile su 1900. godine u crkvenoj svojini: njive, vinogradi, crkvena vinica i zgrada sa buradima i kacama za sipanje grožđa. Svetostefanska crkva kao i hram Sv. Jovana, potiču iz 14. veka i obe su obnovljene u 16. veku. Crkvica Mlade Sv. Nedelje je bila dugo ruševina, dok je krajem 19. veka meštani nisu opravili. Izgrađena je kao sobica u koju jednom mesečno o mladoj Sv. Nedelji dolaze uglavnom žene sa sveštenikom kada svete vodicu i dele hleb sirotinji, a brigu o bogomolji vodila starija meštanka.

U selu se nalaze i tri crkve iz novijeg vremena, a očuvani su ostaci još pet crkava. Crkvine su 1900. godine bile posvećene: Sv. arhanđelu Mihailu, Sv. apostolu i jevanđelisti Luki, Sv. Iliji, Sv. apostolu Petru i Sv. Ani. Nije se za njih znalo, sve dok se navodno nije pojavio neki duhovnik (u mantiji, opasan kožnim pojasom), koje je provelo nedelju dana u mestu. Obišao je svaku crkvinu, rekao kako se koja zove i pomolio se, a zatim je otišao iz Hoče.[3]

Godine 1864. kupci jedne srpske knjige "Plač Stare Srbije", bili su pored učitelja i pop Lazar paroh i Sima Nedeljković "kodžobaša Hočki".

U mestu "Golema Hoča" je radila srpska narodna škola od 1859. godine neprekidno.[4] Srpsku knjigu "Plač Stare Srbije", nabavio je 1864. godine u Prizrenu, učitelj Pavle Aleksić.[5]

Dečanska vinica manastira Dečani svoje vinogorje u Velikoj Hoči ima još iz vremena cara Dušana i u njoj se danas proizvodi dečansko vino.

Velika Hoča je bila regionalni kulturni, vinogradarski, a uz to trgovački i zanatski centar. U hočanske znamenitosti spadaju i kula Lazara Kujundžića i Spasića kuća (1830), redak primerak očuvane arhitekture iz 19. veka.

Početkom 20. veka tu su lepe kuće od kamena i kreča, gotovo svaka sa dva sprata.

Teška vremena — geto uredi

Velika Hoča i okolina, su nakon 1999. bili u svojevrsnom getu. Inače mesta Velika Hoča i Orahovac su takođe, nažalost poznati i po tome što su otmice i ubistva Srba počele još pre NATO — agresije.

U Velikoj Hoči je 11. septembra 2009. godine otkriven i osvećen, spomenik ubijenim i kidnapovanim Srbima na Kosmetu u periodu od 1998—2000. godine. Čest gost Velike Hoče i Kosova i Metohije, je i istaknuti austrijski književnik i nobelovac, Peter Handke (objavio je i knjigu o Srbima iz Velike Hoče „Ptice kukavice iz Velike Hoče"), veliki prijatelj Srba i svedok istine o stradanju Srba, i ujedno veliki humanitarni darodavac (poklonio 50.000 evra), i podrška Srbima u Velikoj Hoči i Kosovu i Metohiji. Postoji film „Čekajući Handkea” iz 2021. godine.

Demografija uredi

Prema popisu iz 1981. godine mesto je bilo većinski naseljeno Srbima. Nakon rata 1999. godine većina Srba je napustila Veliku Hoču.

Etnički sastav prema popisu iz 1981.[6]
Srbi
  
1.241 95,8%
Albanci
  
38 2,9%
Crnogorci
  
6 0,5%
Ukupno: 1.295
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[7]
Albanci
  
75 60,5%
Srbi
  
49 39,5%
Ukupno: 124

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.049
1953. 1.124
1961. 1.184
1971. 1.245
1981. 1.295
1991. 1.288

Vinogorje uredi

 
Dečanska vinica

Hočansko vinogorje, zbog blage klime, kao i zbog južne ekspozicije terena oko Velike Hoče i povoljnog zemljišta, je veoma pogodan kraj za uzgajanje vinove loze i pravljenje odličnog vina, zbog čega su i vinogradi na velikim površinama. Prihodi od vinogradarstva i trgovine vinom bili su prilično veliki, pa je car Dušan uveo i plaćanje carine (14. vek). Gotovo svi vlasnici u selu imali su svoje podrume (vinice) za preradu grožđa, a dolazak velikog broja onih koji su obrađivali vinograde i proizvodili vino, uslovio je podizanje brojnih konaka, rezidencija, letnjikovaca i drugih objekata (monasi drugih manastira, Dečani, Devič, bogatiji pojedinci i dr).

Danas je aktivna Dečanska vinica, gde monasi manastira Dečani prave odlično metohijsko vino, a ima i privatnih vinogorja.

Kulturna baština uredi

Velika Hoča i okolina imaju uslove da postanu kulturno-istorijska celina od izuzetnog značaja za srpsku i svetsku kulturnu baštinu. U njoj se nalazi veliki broj crkava iz srednjeg veka, kao na primer: crkva Sv. Jovana, crkva Sv. Nikole, crkva Sv. Luke, crkva Sv. Stefana, crkva Sv. Nedelje, crkva Sv. Ane, crkva Sv. Petke, crkva Sv. Ilije, crkva Sv. Prečiste kao i metoh manastira Dečani, vinica crkve Sv. Stefana, kula Lazara Kujundžića, kuća porodice Hadži Spasić, kuća sa vinicom porodice Patrnogić, konak manastira Marka Koriškog, Saraj, kuće Stolića, Simića, Micića i Stašića.

U Velikoj Hoči se tradicionalno svake godine, na treći dan Uskrsa, izvodi obred Bela vila kao sastavni deo složenog kompleksa kolektivnih običajno-obrednih radnji koje se izvode u sklopu praznovanja Uskrsa.[9] Ovaj stari uskršnji običaj u celini se održao samo u Velikoj Hoči. Deo je tradicije sa kojom se stanovništvo ovog mesta poistovećuje, smatra ga isključivo svojim i sa njim povezuje svoje postojanje i kontinuitet na tom području. U tom smislu Bela vila je za srpsko stanovništvo na ovom području osnov očuvanja tradicije.[10] Kao takav ovaj običaj uvršten je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[11]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference uredi

  1. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Velika Hoča, opstanak nadomak srednjovekovnih svetinja”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-01-27. 
  2. ^ Miloš, Senka (20210910T2113+0200). „Ode i Dušan iz Velike Hoče - ako se ovo nastavi, Metohija će biti – obesrbljena”. Sputnik Srbija (na jeziku: rs). Pristupljeno 2023-01-27.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ a b "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  4. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1904. godine
  5. ^ Serafim Ristić: "Plač Stare Srbije", Zemun 1864. godine
  6. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  7. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  8. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  9. ^ Uskršnji običaj Bela vila u Velikoj Hoči. Zvanična prezentacija. Opština Gračanica. Arhivirano iz originala 10. 06. 2020. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  10. ^ „“Dok postoji Bela vila, biće i Srba u Velikoj Hoči. Jedinstvo. 12. 7. 2019. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  11. ^ „Predstavljanje običaja „Bela vila“ u Prištini”. KoSSev. 11. 7. 2019. Pristupljeno 11. 12. 2019. 

Spoljašnje veze uredi