Велика ласица
Velika lasica ili hermelin[2] (lat. Mustela erminea), mali je sisar iz roda lasica (Mustela) porodica kuna (Mustelidae).
| Velika lasica | |
|---|---|
| |
| Mustela erminea | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | M. erminea
|
| Binomno ime | |
| Mustela erminea | |
| |
| Rasprostranjenost
domaća vrsta
uvedena vrsta
| |
Rasprostranjenost uredi
Velike lasice se mogu naći na skoro svakom dijelu sjevernog umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Evrope, Azije, Kanade i SAD.
Većinu prostora gdje žive, velike lasice dijele sa vidrama. Tamo gdje nema vidri, velike lasice su manjih dimenzija (oko 70 grama težine).[traži se izvor]
Novi Zeland uredi
Velike lasice su na Novi Zeland uvezeni u bezuspiješnom pokušaju da se iskontrolišu populacije zečeva, a danas i sami predstavljaju velike štetočine, jer jedu jaja i napadaju mladunce autohtonih ptica Novog Zelanda. Smatraju se i glavnim predatorima odraslih jedinki endemskih vrsta ptica Novog Zelanda koje žive i gnijezde se u šupljinama drveća i rupama u zemlji. Zbog svega ovoga Velike lasice se smatraju glavnim uzrokom pada broja jedinki novozelandskih endemskih vrsta ptica.
Srednja Evropa uredi
Za razliku od drugih delova sveta, velika lasica je u delovima starog kontinenta retka, delom zbog dugog proganjanja od strane čoveka, delom zbog nestanka prirodnioh staništa. Stoga je u nekim zemljama gde živi (nema ga u Sredozemnim) zakonom zaštićena (na primer Španija, Mađarska), dok je u Srbiji i strogo zaštićena, te se ne sme hvatati i ubijati.[3] Evropska Bernska Konvencija[4] ne štiti ovu vrstu, ali zahteva kontrolu lova i monitoring populacije.[5] U severnim zemljama, gde je lov hermelina zbog krzna tradicionalan, danas se sve manje lovi.
Fizičke osobine uredi
Velike lasice mogu porasti do dužine od oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.
Velike lasice su dugačke i vitke, što je malo čudno s obzirom da žive u sjevernim područjima zemaljske kugle. Naime, takav oblik vodi ka nesrazmjerno velikom odnosu površine i zapremine tijela, što uzrokuje ubrzano gubljenje tjelesne toplote. Prednost ovog oblika je, međutim, što velike lasice tako mogu pratiti svoj plijen do u samo njihovo sklonište u zemlji ili drugim šupljinama. Takođe, svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, u zimu, debelim krznom.
Krzno velike lasice je bogate smeđe boje, sa izuzetkom stomaka koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u regionima gdje snijeg potraje bar četrdesetak dana i bude dubine više od 3 cm krzno velike lasice postepeno dobija snježno bijelu boju. Ovakva snježno bijela velika lasica je u umjetnosti često predstavljala čistost i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz istoriju bilo jako cijenjeno i koristilo kao dio garderobe bogatih slojeva zapadne Evrope.
Ponašanje uredi
Velike lasice su uglavnom noćne i povečernje životinje, ali nekad izlaze u lov i danju.
Ishrana uredi
Velike lasice su mesožderi. Jedu insekte, zečeve, glodare kao što su miševi, pacovi, idr. zatim druge male sisare, ptice, ptičija jaja i mladunce, ponekad ribu, guštere, vodozemce i beskičmenjake.[6] Vrlo spretno se penje po drveću, i može sići sa drveta okrenut glavom nadole, kao vjeverica.
Velike lasice su u stanju da ubiju i mnogo veće životinje od sebe. Kada se nađe u situaciji da ima više plijena nego što može pojesti, velike lasice često ubija i preko mjere da bi hranu ostavio za kasnije.[7] Kada se to dogodi, velika lasica obično samo polomi vrat žrtvi, bez povređivanja tijela, vjerovatno da bi se meso teže pokvarilo tokom vremena. Kao i druge kune, i oni najčešće ubijaju plijen zadajući ugrize u centar lobanje da bi trenutno zaustavili glavne moždane funkcije poput disanja. Ponekad, međutim, najprije zadaju ugrize po drugim dijelovima tijela. U predjelima gdje dijele isti region sa vidrama, velike lasice obično hvataju veći, a vidre manji plijen. Takođe, mužjaci se hrane većim plijenom nego ženke.
Velike lasice, međutim, predstavljaju izvor hrane za vukove, lisice, mačke i jazavce.
Razmnožavanje uredi
Velike lasice obilježavaju svoju teritoriju i ne podnose druge jedinke na istom, naročito ako su istog pola. Na svojoj teritoriji velike lasice imaju po nekoliko gnijezda, koje obično preuzimaju od životinja koje ugrabe. Putuju uglavnom sami, osim u periodima parenja ili kada majka ide sa mladuncima. Razmnožavaju se jednom godišnje, koteći po nekoliko mladih. Sistem parenja je promiskuitetni, tj. jedna ženka biva oplođena po nekoliko puta za vrijeme iste sezone. Ženke same podižu mlade, bez pomoći mužjaka.
Skotnost ženki traje, uprkos činjenici da su relativno mali sisari, jako dugo — 11 mjeseci. Razlog tome je duga implantacija, odnosno embrionalna diapauza, u kojoj se oplođeno jaje smješta u matericu nekoliko mjeseci nakon oplodnje. „Prava“ skotnost ženki traje mnogo kraće. Razlog za ovakav tip oplodnje možda leži u čestim promjenama vremenskih prilika u regionima gdje žive.
Čula uredi
Velike lasice uglavnom primaju draži iz prirode putem svojih čula mirisa. Smatra se da pomoću njih mogu da prepoznaju pol drugih jedinki, kao i zdravlje, starost i pol plijena. Vid im je slab, slabiji nego kod ljudi, i slabo razaznaju boje.
Podvrste uredi
Mustela erminea:
- Mustela erminea? (rasprostranjenost: sjeverni Šanksi, Kina)
- Mustela erminea alascensis
- Mustela erminea algiricus
- Mustela erminea anguinae
- Mustela erminea angustidens
- Mustela erminea arctica
- Mustela erminea audax
- Mustela erminea bangsi
- Mustela erminea celenda
- Mustela erminea fallenda
- Mustela erminea ferghanae
- Mustela erminea gulosa
- Mustela erminea haidarum (rasprostranjenost: Ostrva kraljice Šarlote, Kanada)
- Mustela erminea herminea
- Mustela erminea hibernica (Tomas i Baret-Hamilton)
- Mustela erminea imperii
- Mustela erminea initis
- Mustela erminea invicta
- Mustela erminea kadiacensis
- Mustela erminea kanei
- Mustela erminea labiata
- Mustela erminea leptus
- Mustela erminea lymani
- Mustela erminea microtis
- Mustela erminea mortigena
- Mustela erminea muricus
- Mustela erminea nippon (rasprostranjenost: središnji i sjeverni dijelovi Honšua)
- Mustela erminea olympica (rasprostranjenost: Poluostrvo Olimpik, Vašington)
- Mustela erminea orientalis (rasprostranjenost: Hokaido, Japan)
- Mustela erminea polaris
- Mustela erminea pusilla
- Mustela erminea richardsonii
- Mustela erminea rixosa
- Mustela erminea salva
- Mustela erminea seclusa
- Mustela erminea semplei
- Mustela erminea streatori
- Mustela erminea vulgaris
- Mustela erminea whiteheadi
Simbolika uredi
Krzno hermelina je bilo jako cijenjeno i dobro prodavano za proizvodnju krznene odjeće. U Evropi to krzno je predstavljalo simbol bogatstva; ceremonijalna garderoba u engleskom Domu lordova je sadržala krzno hermelina, a danas se koristi vještačko krzno. Isto tako, krzno hermelina je u Evropi simbolizovalo čistotu i nevinost, u nordijskim zemljama ljubopitljivost i hitrost, a u Japanu i dan-danas sreću.
Krzno hermelina nalazi se u mnogim heraldičkim simbolima, između ostalog i u pozadini grba Srbije.
Reference uredi
- ^ Reid, F. & Helgen, K. (2016). „Mustela erminea”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 21. 10. 2019.
- ^ „Prilog IX Pravilnika - Spisak vrsta čiju je kožu, kožne prerađevine i druge proizvode zabranjeno uvoziti u Republiku Srbiju u komercijalne svrhe”. pravno-informacioni-sistem.rs.
- ^ Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva: Prilog I Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. avgust 2018). Službeni glasnik Republike Srbije, br. 05/10
- ^ Appendix III of the Bern Convention
- ^ Na stranici IUCN, odeljak Conservation Actions (jezik: engleski)
- ^ Heptner & Sludskii 2002, str. 1018.
- ^ Verts & Carraway 1998, str. 417.
Literatura uredi
- King, Carolyn (1987). The Natural History of Weasles and Stoats. London: A & C Black. ISBN 978-0-7470-1800-1.
- Mustelid Specialist Group (1996). „Mustela erminea”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 9. 5. 2006.
- Buckley, D.J., Sleeman, D.P. and Murphy, J. 2007. Feral ferrets Mustela putorius furo L. in Ireland. Ir. Nat. L. 28:356–360.
- Heptner, V. G.; Sludskii, A. A. "Mammals of the Soviet Union." Vol. II, part 1b, Carnivores (Mustelidae and Procyonidae). Washington, D.C. : Smithsonian Institution Libraries and National Science Foundation. 2002. ISBN 978-90-04-08876-4..
- Verts, B. J.; Carraway, Leslie N. Land Mammals of Oregon. . University of California Press. 1998. ISBN 978-0-520-21199-5..
Spoljašnje veze uredi
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Taksonomija na Vikivrstama