Velika nagrada Španije

Velika nagrada Španije je trka u okviru šampionata Formule 1.

Španija Velika nagrada Španije
Staza Barselona-Katalunja
Podaci o stazi
Broj održanih trka 49
Prva trka 1951
Najviše pobeda (vozač) Njemačka Mihael Šumaher (6)
Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton (6)
Najviše pobeda (tim) Italija Ferari (12)
Dužina kruga 4,675 км
Dužina trke 308,424 км
Rekord kruga Holandija Maks Verstapen
1:18,149
Broj krugova 66
Poslednja trka (2022)
Pol pozicija
Podijum
Najbrži krug

Istorija uredi

Prva Velika nagrada Španije održana je 1913. godine. Ta trka nije vožena u okviru današnje organizacije.

U okviru FIA prva trka je održana 1951. godine i tada je pobedio Huan Manuel Fanhio. Do 1968. godine trka je u okviru FIA šampionata održana jedino još 1954. godine. Razlog za tako dug prekid je teški incident koji se 1955. godine dogodio u okviru trke 24 časa Le Mana.

Od 1968. godine trka je u kalendaru FIA skoro svake godine, uz izuzetke 1980. i 1982.-1985. godine. Trke su se vozile na različitim stazama, a od 1991. godine trka se redovno održava na stazi Katalunja.

Skorašnje trke uredi

U sezoni 2008. VN Španije se vozila 27. aprila 2008. godine na stazi Katalunja koja se nalazi u malom mestu Montmelo, pored Barselone. Titulu su osvojili Finac Kimi Rejkenen i tim Ferarija.

U sezoni 2009. VN Španije se vozila 10. maja 2009. Na toj trci pobedu su ostvarili Dženson Baton i Bron GP.

Sledeće sezone je pol poziciju osvojio Mark Veber i na kraju ju je i iskoristio i tako zabeležio prvu pobedu u sezoni. Drugi je bio Fernando Alonso u Ferariju, a treći Sebastijan Fetel koji je pred kraj trke imao probleme sa kočnicama.

U 2011. godini je do pol pozicije došao Sebastijan Fetel. On je na kraju i pobedio, iako je dobar deo trke bio pod velikim pritiskom od strane Luisa Hamiltona koji je završio kao drugi. Poslednje mesto na pobedničkom postolju je zauzeo Hamiltonov timski kolega Dženson Baton.

Trka u 2012. je prošla u znaku Vilijamsa koji je ostvario prvu pobedu od Velike nagrade Brazila 2004. Pol poziciju je osvojio Luis Hamilton, ali mu je pri povratku u boks nestalo goriva pa je u skladu sa članom 6.6.2 sportskih pravila diskvalifikovan i pomeren na poslednju poziciju. Prvo mesto na startu je tako preuzeo Pastor Maldonado u Vilijamsu, dok su iza njega bili Alonso i Rejkenen. Ovakav poredak je bio i na kraju nedeljne trke, iako je Alonso u prvom delu trke preuzeo vodeću poziciju. Ovo je bila i prva pobeda u karijeri za Maldonada.

Fernando Alonso je pobedio u 2013. godini. Luis Hamilton je pobedio 2014. godini a Niko Rozberg u 2015. godini, i jedan i drugi nastupajući za Mercedes.

Na VN Španije za sezonu 2016, Maks Verstapen je zabeležio prvu pobedu u svojoj karijeri u formuli 1 i time postao najmlađi pobednik i osvajač podijuma u formuli 1 ikada. Ova dva rekorda Ferštapen je uspeo da zabeleži već na svojoj prvoj trci za Red bul rejsing, i time postao novi nosilac tih rekorda, koji su se do tog trenutka pripisivali Sebastijanu Fetelu.[1]

Pobednici trka uredi

Vozači označeni podebljanim slovima takmiče se u šampionatu Formule jedan u tekućoj sezoni.

Ružičasta pozadina označava događaj koji nije bio deo svetskog šampionata Formule 1.

Pobede Vozač Godine pobede
6   Mihael Šumaher 1995, 1996, 2001, 2002, 2003, 2004
  Luis Hamilton 2014, 2017, 2018, 2019, 2020, 2021
3   Džeki Stjuart 1969, 1970, 1971
  Najdžel Mensel 1987, 1991, 1992
  Alen Prost 1988, 1990, 1993
  Mika Hekinen 1998, 1999, 2000
2   Luis Širon 1928, 1933
  Emerson Fitipaldi 1972, 1973
  Mario Andreti 1977, 1978
  Airton Sena 1986, 1989
  Kimi Rejkenen 2005, 2008
  Fernando Alonso 2006, 2013
  Maks Verstapen 2016, 2022
Izvori:[2][3][4]

Reference uredi

  1. ^ Richards, Giles. „Max Verstappen becomes youngest man to drive a Formula One car”. The Guardian News and Media Limited. 
  2. ^ „Spanish GP”. ChicaneF1. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  3. ^ Diepraam, Mattijs; Muelas, Felix. „Grand Prix winners 1894–2019”. Forix. Autosport. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  4. ^ Higham, Peter (1995). „Spanish Grand Prix”. The Guinness Guide to International Motor Racing . London, England: Motorbooks International. str. 435. ISBN 978-0-7603-0152-4 — preko Internet Archive. 

Spoljašnje veze uredi