Veliki Šiljegovac

Veliki Šiljegovac je naseljeno mesto grada Kruševca u Rasinskom okrugu, u podnožju planine Jastrebac, u središtu Doline Ribarske reke, na nadmorskoj visini 304 m. Prema popisu iz 2002. bilo je 2682 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2983 stanovnika).

Veliki Šiljegovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
GradKruševac
Stanovništvo
 — 2011.2682
Geografske karakteristike
Koordinate43° 31′ 01″ S; 21° 31′ 29″ I / 43.516833° S; 21.524666° I / 43.516833; 21.524666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina303 m
Veliki Šiljegovac na karti Srbije
Veliki Šiljegovac
Veliki Šiljegovac
Veliki Šiljegovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj37204
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Opština Veliki Šiljegovac uredi

Do 1965. ovo naselje je bilo sedište opštine Veliki Šiljegovac koju su činila naseljena mesta: Belasica, Bojince, Boljevac, Crkvina, Dvorane, Đunis, Grevci, Jošje, Kaonik, Lovci, Mala Reka, Malo Krušince, Petina, Poljaci, Pozlata, Ribare (zajedeno sa Ribarskom Banjom koja u to vreme nije imala status samostalnog naseljenog mesta), Rlica, Rosica, Srndalje, Sušica, Veliki Šiljegovac, Veliko Krušince, Zdravinje, Zebica i Zubovac. Posle ukidanja opštine područje bivše opštine je u celini ušlo u sastav opštine Kruševac.

Istorija uredi

Prvi pisani podaci o Šiljegovcu potiču iz 1371. godine u Povelji Kneza Lazara. Ime potiče od reči „šilježe“, koja se koristi kao naziv za jagnjad, s obzirom da je zbog specifičnog reljefa i geografskog položaja ovaj prostor bio idealan za bavljenje stočarstvom. U kasnijim vekovima, pored nomada, ovde su se naseljavali i stanovnici iz drugih krajeva Srbije.

Stari prota Avram Jovanović paroh iz mesta, je ubijen od strane Bugara u Prvom svetskom ratu. Ubijen je zverskim načinom na mostu na Moravi i zatim bačen u reku, da mu se leš ne nađe.[1]

U 19. veku se u naselju pravi barutana, koja je kasnije premeštena u Kruševac i danas posluje u okviru Trajal korporacije (nekadašlji nazivi: Miloje Zakić, Obilićevo). Zbog blizine Jastrepca (koji je najšumovitija planina u Srbiji), u Šiljegovcu je napravljena strugara za obradu drveta, koje je posebnom prugom uskog koloseka dopremljano sa Jastrepca. Naslednik tog pogona je današnje preduzeće Savremeni dom. Tada je ukinuta i opština koja je do tada postojala u Šiljegovcu i svi administrativni poslovi prešli su u Kruševac. Osnovna škola u Šiljegovcu počela je sa radom 27. novembra 1866. i postoji i danas.

Ovde se 1876. odigrala Bitka kod Velikog Šiljegovca.

Današnjost uredi

Kao i u prošlosti, i danas je glavno zanimanje stočarstvo, samo što više nema nomadskog niti ekstenzivnog, već se, najčešće, goveda i svinje čuvaju u objektima koji su napravljeni u poslednjih dvadesetak godina. Danas se tu čuva više hiljada grla. Takođe je izražena proizvodnja četinara i drugog ukrasnog bilja.

Demografija uredi

U naselju Veliki Šiljegovac živi 2197 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,8 godina (40,6 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 649 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 2.968
1953. 3.110
1961. 3.123
1971. 3.140
1981. 3.125
1991. 2.983 2.900
2002. 2.682 2.780
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
2.632 98,13%
Romi
  
24 0,89%
Crnogorci
  
5 0,18%
Muslimani
  
3 0,11%
Makedonci
  
3 0,11%
Jugosloveni
  
1 0,03%
nepoznato
  
14 0,52%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ "Pravda", Beograd 20. maj 1932. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi