Veljko Bulajić
Veljko Bulajić (Vilusi, 22. mart 1928 — Zagreb, 2. april 2024) bio je jugoslovenski reditelj, scenarista i glumac iz Crne Gore, koji je najveći deo svog radnog veka proveo u Zagrebu.[1]
Veljko Bulajić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. mart 1928. |
Mesto rođenja | Vilusi, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 2. april 2024.96 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
Veza do IMDb-a |
Biografija uredi
Veljko Bulajić rođen je 22. marta u selu Vilusi, kod Nikšića, 1928. godine od oca Miljka i majke Ljubice. Imao je i dva brata Đorđa i Stevana. Živeli su u Sarajevu do izbijanja Drugog svetskog rata, a potom su se vratili u rodne Viluse i već 13. jula 1941. godine pridružili Partizanima.
Najstariji brat Đorđe je poginuo u ratu, a Stevan i Veljko su preživeli, iako su i oni bili ranjeni. Bulajić je gimnaziju završio u Sarajevu. Posle rata našao je mesto u Domu JNA u Zagrebu, gde se družio sa mlađim posleratnim intelektualcima. Zatim se zainteresovao za kinematografiju i upisao filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959. godine, asistirao velikim rediteljima poput Federika Felinija i Vitorija de Sike i vratio se u Jugoslaviju.[2]
Rediteljsku karijeru započeo je sa dva kratka filma: Kamen i more i Brod lutalica (1953). Prvi igrani film Vlak bez voznog reda (o posleratnim migracijama stanovništva) snimio je 1959. godine. Rad je nagrađen sa dve Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, kao i nagradom Grada Zagreba.
Posle toga je režirao film Rat (1960), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Bulajić je postigao veliki uspeh filmom Uzavreli grad (1961), o životu u novom industrijskom centru, koji je nagrađen Zlatnom arenom u Puli.
Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspeh kod domaćih i stranih gledalaca. Kozara, Vlak bez voznog reda, Sarajevski atentat zajedno sa Bitkom na Neretvi nalaze se na vrhu liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji. Ova četiri filma prikazana su u mnogim zemljama, što su jugoslovenske vlasti podsticale iz političkih i ideoloških razloga. Međutim, njegovi filmovi su donosili i veliku zaradu.
Skoplje 63, dugometražni dokumentarni film, prikazan je na svim televizijama u svetu i doneo je Bulajiću prestižnu Uneskovu nagradu Kalinga za „vrhunsko dostignuće u oblasti umetnosti i nauke”.
Veljko Bulajić dobitnik je Zlatnog lava u Veneciji, Zlatne nimfe u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, Zlatni klas, nagrada za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike kao i još nekoliko nagrada. Na Filmskom festivalu u Puli nagrađen je sa nekoliko Zlatnih arena za najbolje filmove i najbolju režiju, a Američka akademija nauka i umetnosti nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara.
Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu, Bulajić je nagrađen Nagradom za životno delo 2013. godine, nakon što je u rimskoj Palati filma prikazan njegov film Libertas o životu i delu pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franko Nero, zvezda njegovog filma Bitka na Neretvi iz 1969. godine.
Preminuo je u Zagrebu, 2. aprila 2024. godine.[3]
Lični život uredi
Podržavao je Mila Đukanovića na predsedničkim izborima.[4]
Filmovi uredi
God. | Naziv | Žanr | Nagrada |
---|---|---|---|
1959. | Vlak bez voznog reda | drama | Zlatna arena |
1960. | Rat | drama | |
1961. | Uzavreli grad | drama | |
1962. | Kozara | ratni-partizanski | |
1966. | Pogled u zjenicu sunca | drama | |
1969. | Donator | drama | |
1969. | Bitka na Neretvi | ratni-partizanski | nominacija za Oskar |
1975. | Sarajevski atentat | istorijska drama | nominacija za Oskar |
1979. | Čovjek koga treba ubiti | nominacija za Oskar | |
1981. | Visoki napon | nominacija za Oskar | |
1983. | Veliki transport | ratni-partizanski | |
1986. | Obećana zemlja | drama | |
2006. | Libertas | drama |
Reference uredi
- ^ Filmski programi
- ^ „Veljko Bulajić”. www.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-02-05.
- ^ Preminuo čuveni jugoslovenski reditelj („B92”, 3. april 2024)
- ^ Milanović, Ozren. „Veljko Bulajić objasnio zašto podržava Mila Đukanovića u drugom izbornom krugu”. Politika Online. Pristupljeno 2024-02-06.
Spoljašnje veze uredi
- Veljko Bulajić na sajtu IMDb (jezik: engleski)