Veljko Bulajić

југословенски редитељ, сценариста и глумац

Veljko Bulajić (Vilusi, 22. mart 1928Zagreb, 2. april 2024) bio je jugoslovenski reditelj, scenarista i glumac iz Crne Gore, koji je najveći deo svog radnog veka proveo u Zagrebu.[1]

Veljko Bulajić
Veljko Bulajić, 1969. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1928-03-22)22. mart 1928.
Mesto rođenjaVilusi, Kraljevina SHS
Datum smrti2. april 2024.(2024-04-02) (96 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Veljko Bulajić rođen je 22. marta u selu Vilusi, kod Nikšića, 1928. godine od oca Miljka i majke Ljubice. Imao je i dva brata Đorđa i Stevana. Živeli su u Sarajevu do izbijanja Drugog svetskog rata, a potom su se vratili u rodne Viluse i već 13. jula 1941. godine pridružili Partizanima.

Najstariji brat Đorđe je poginuo u ratu, a Stevan i Veljko su preživeli, iako su i oni bili ranjeni. Bulajić je gimnaziju završio u Sarajevu. Posle rata našao je mesto u Domu JNA u Zagrebu, gde se družio sa mlađim posleratnim intelektualcima. Zatim se zainteresovao za kinematografiju i upisao filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959. godine, asistirao velikim rediteljima poput Federika Felinija i Vitorija de Sike i vratio se u Jugoslaviju.[2]

Rediteljsku karijeru započeo je sa dva kratka filma: Kamen i more i Brod lutalica (1953). Prvi igrani film Vlak bez voznog reda (o posleratnim migracijama stanovništva) snimio je 1959. godine. Rad je nagrađen sa dve Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, kao i nagradom Grada Zagreba.

Posle toga je režirao film Rat (1960), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Bulajić je postigao veliki uspeh filmom Uzavreli grad (1961), o životu u novom industrijskom centru, koji je nagrađen Zlatnom arenom u Puli.

Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspeh kod domaćih i stranih gledalaca. Kozara, Vlak bez voznog reda, Sarajevski atentat zajedno sa Bitkom na Neretvi nalaze se na vrhu liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji. Ova četiri filma prikazana su u mnogim zemljama, što su jugoslovenske vlasti podsticale iz političkih i ideoloških razloga. Međutim, njegovi filmovi su donosili i veliku zaradu.

Skoplje 63, dugometražni dokumentarni film, prikazan je na svim televizijama u svetu i doneo je Bulajiću prestižnu Uneskovu nagradu Kalinga za „vrhunsko dostignuće u oblasti umetnosti i nauke”.

Veljko Bulajić dobitnik je Zlatnog lava u Veneciji, Zlatne nimfe u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, Zlatni klas, nagrada za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike kao i još nekoliko nagrada. Na Filmskom festivalu u Puli nagrađen je sa nekoliko Zlatnih arena za najbolje filmove i najbolju režiju, a Američka akademija nauka i umetnosti nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara.

Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu, Bulajić je nagrađen Nagradom za životno delo 2013. godine, nakon što je u rimskoj Palati filma prikazan njegov film Libertas o životu i delu pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franko Nero, zvezda njegovog filma Bitka na Neretvi iz 1969. godine.

Preminuo je u Zagrebu, 2. aprila 2024. godine.[3]

Lični život uredi

Podržavao je Mila Đukanovića na predsedničkim izborima.[4]

Filmovi uredi

Filmovi koje je režirao Veljko Bulajić
God. Naziv Žanr Nagrada
1959. Vlak bez voznog reda drama Zlatna arena
1960. Rat drama
1961. Uzavreli grad drama
1962. Kozara ratni-partizanski
1966. Pogled u zjenicu sunca drama
1969. Donator drama
1969. Bitka na Neretvi ratni-partizanski nominacija za Oskar
1975. Sarajevski atentat istorijska drama nominacija za Oskar
1979. Čovjek koga treba ubiti nominacija za Oskar
1981. Visoki napon nominacija za Oskar
1983. Veliki transport ratni-partizanski
1986. Obećana zemlja drama
2006. Libertas drama

Reference uredi

  1. ^ Filmski programi
  2. ^ „Veljko Bulajić”. www.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-02-05. 
  3. ^ Preminuo čuveni jugoslovenski reditelj („B92”, 3. april 2024)
  4. ^ Milanović, Ozren. „Veljko Bulajić objasnio zašto podržava Mila Đukanovića u drugom izbornom krugu”. Politika Online. Pristupljeno 2024-02-06. 

Spoljašnje veze uredi