Vidosav Kovačević

Vidosav Kovačević (Liplje, 2. avgust 1955) je penzionisani general-major Vojske Srbije.[1] Bivši je načelnik Vojne Akademije Vojske Srbije i Crne Gore.[a]

Vidosav Kovačević
2006. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1955-08-02)2. avgust 1955.(68 god.)
Mesto rođenjaLiplje, FNRJ
Profesijavojno lice
Vojna karijera
SlužbaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
Vojska Srbije i Crne Gore
Vojska Srbije
19772009
Čingeneral-major
Učešće u ratovimaRat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
NATO bombardovanje SRJ
Načelnik Vojne akademije
Period20052009.
PrethodnikDragan Vojinović
NaslednikMladen Vuruna

Odlikovanja
Orden za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima

Biografija uredi

Rođen 2. avgusta 1955. godine u selu Liplje, opština Kotor Varoš, od oca Veseljka i majke Mirjane. Osnovnu školu je završio 1970. godine u Prnjavoru. Nakon završene osnovne škole upisuje Vojnu gimnaziju u Beogradu koju uspešno završava 1974. godine. Po završetku gimnazije odlučuje se za smer vazduhoplovstvo te upisuje Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru. Dana 29. jula 1977. godine unapređen u čin potporučnika i raspoređen na dužnost oficira za navođenje u četi vazduhoplovnog osmatranja, javljanja i navođenja. Tu dužnost je obavljao od tri godine. U tom periodu završio je kurs oficira za navođenje 1978. godine a poručnik je postao 1979. godine. Naredne 1980. godine, premešten na novu dužnost pomoćnika komandanta za moral 91. bataljona vazduhoplovnog osmatranja javljanja i navođenja. Uporedo sa ovom dužnošću završio je kurs pomoćnika komandanta za politički rad 1981. a već naredne 1982. godine postao je kapetan. Nakon dve godine 1984. godine, postaje referent u organu za moral 5. puka vazduhoplovnog osmatranja, javljanja i navođenja. Tokom ovog službovanja unapređen u čin kapetana prve klase 1986. godine. Godine 1989. premešten na novu dužnost pomoćnika komandanta za moral 5. puka vazduholovnog osmatranja, javljanja i navođenja. Rat u Sloveniji i Hrvatskoj zatiče ga na ovoj dužnosti. Po povlačenju jedinica sa aerodroma Pleso kod Zagreba krajem novembra 1991. godine u Bihać premešten je na dužnost načelnika PRES centra 5. korpusa Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane i unapređen u čin majora. Sredinom 1992. godine raspoređen na dužnost referenta u organu za moralno vaspitanje i pravne poslove Komande Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane. Transformacijom JNA u Vojsku Jugoslavije ostao na istoj dužnosti da bi 1993. godine bio postavljen referenta u organu za vaspitanje i moral u Korpusa protivvazdušne odbrane. Uporedo je tokom 1994. godine završio Komandno-štabnu akademiju i magistrirao na Fakultetu odbrane i zaštite. U čin potpukovnika je unapređen 1995. godine i premešten na novu dužnost referenta za moral, verske i pravne poslove u Komandi Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Vojske Republike Srpske. Na ovoj dužnosti se zadržao kratko i već 1996. godine prekomandovan za referenta u organu za moral Komande RV i PVO Vojske Jugoslavije. Načelnik odseka za psihološko propagandu delatnost u organu za informisanje i moral Komande RV i PVO postao je 1998. godine i na ovoj dužnosti unapređen u čin pukovnika 1999. godine tokom NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Po završetku borbenih dejstava ostao je na istoj dužnosti još godinu dana. Pomoćnik za moral komandanta Vazduhoplovnog korpusa postao je 2000. godine a nakon tri godine premešten u generalštab i u tom periodu je završio Školu nacionalne odbrane 2002. godine. Dužnost načelnika uprave za moral Generalštaba VJ primio je 2003. a naredne 2004. godine vanredno unapređen u čin general-majora. Od 2005. godine primio je novu dužnost načelnika Škole nacionalne odbrane Vojske Srbije i Crne Gore. Iste godine prekomandovan na novu dužnost Načelnika Vojne akademije SCG. Kao načelnik bio je nosilac projekta o akreditaciji Vojne Akademije i uključivanje visokog vojnog obrazovanja u sistem visokog obrazovanja Republike Srbije. Takođe je idejni tvorac projekta promocije studenata završne godine školovanja Vojne akademije u prve oficirske činove ispred Doma Narodne Skupštine koja se održava od 2006. godine. Dužnost Načelnika VA obavljao je četiri godine. Aktivna vojna služba mu je prestala 10. jula 2009. godine. U SUBNOR-u Srbije aktivno učestvuje u radu kao član Predsedništva od 2013. godine, na poziv tadašnjeg predsednika prof. dr Miodraga Zečevića. Funkciju zamenika predsednika SUBNOR-a Srbije obavljao je od februara 2016. do juna 2020. godine. Na Izbornoj Skupštini SUBNOR-a 18. juna 2020. izabran je za predsednika SUBNOR-a Srbije.

Nagrade i priznanja uredi

Nosilac je više ordena, medalja, među kojima se ističu: Medalja za vojne zasluge (1979), Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima (1988), Orden za zasluge iz oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena (1999), Ordenom viteza sporta međunarodnog saveta za vojne sportove (2007) i Ordena Svetog Save SPC (2009).

Unapređenja u činove uredi

Potporučnik Poručnik Kapetan Kapetan prve klase Major Potpukovnik Pukovnik General-major
                 
1977. 1979. 1982. 1986. 1991. 1995. 1999. 2004. 2007.[b]

Privatno uredi

Oženjen je. Ima suprugu, dvoje dece i četiri unuka.

Napomene uredi

  1. ^ Od 2006. godine bio je načelnik Vojne akademije Vojske Srbije nakon izlaska Crne Gore iz državne zajednice.
  2. ^ Od 2007. godine preveden po novom zakonu u rang sa dve zvezdice jer je uveden novi čin brigadnog generala.

Reference uredi

  1. ^ „Brigadni general Mladen Vuruna Novi Načelnik Vojne Akademije”. Arhivirano iz originala 11. 12. 2017. g. Pristupljeno 10. 12. 2017. 

Literatura uredi

  • Antić, Boško; Tomanović, Radovan; Fezer, Branko; Škrbić, Petar (2012). Generali i admirali Srbije 1981-2011. Beograd: Klub generala i admirala. ISBN 978-86-915585-0-5. 

Spoljašnje veze uredi