Vile ili rogulje su višenamjenska poljoprivredna i hortikulturna alatka. Koriste se u vrtu, na njivi, u polju. Njima se kopa zemlja, podižu sitni ostaci pri čišćenju vrta ili se koriste u polju pri radu sa sijenom. U srednjem vijeku su korištenje kao oružje u seljačkim ustancima.[1] Sastoje se od držala koje je dužine oko 150 cm na koje je nasađen nastavak sa nekoliko zubaca. Držalo je obično od bukve ili hrasta, dok broj zubaca zavisi od vrste vila.

Baštenske vile

Baštenske vile uredi

Vile za kopanje ili baštenske vile imaju kraću dršku i na njoj je nastavak sa obično četiri ravna i čvrsta zupca širina nekoliko centimetara i dužine oko 30 cm koji omogućavaju lakši ulazak u tlo. Na vrhu drške se često nalazi T dodatak. Koriste se u sličnim prilikama kao i ašov, s tim što imaju prednsot da zbog razmaka između zubaca lakše savladavaju prepreke (kamenje i veće grumenje).

Poljske vile uredi

 
Vile za uređivanje vrta
 
Drvene i metalne vile za sijeno

Vile koje se koriste za rad u polju ili pri čišćenju vrta imaju dužu dršku i manji razmak između zakrivljenih zubaca kojih je obično 3 (vile za sijeno), 4 ili 5 (vile za čišćenje vrta ili razbacivanje gnojiva) ili čak i 10-12 (vile za utovaranje krompira ili uglja). Manji razmak omogućava podizanje sitnijih ostataka.

Vile za sijeno imaju najčešće tri zupca i njihova struktura treba da omogući podizanje što veće količine sijena što u polju ili pri hranjenju stoke u štali. Pri radu sa sijenom često se koriste i vile sa drvenim nastavkom pri čemu srednji nastavak (rog), koji se naziva parežak, pridržava sijeno jer nije u istoj ravni sa ostala dva.

U novija vremena upotreba vila u polju i na njivi je smanjena zbog sve većeg korištenja traktorskih dodatka kojim se mnogo brže obavljaju poslovi.

Vile u mitologiji i simbolici uredi

Grčki bog mora Posejdon je predstavljan sa ribarskim trozupcem u rukama. Zbog sličnosti trozupca i vila u hrišćanskoj mitologiji đavo je često predstavljen s vilama kojima muči grešnike u paklu. Stoga je i viljuška bila proglašena đavoljom alatkom od strane Rimokatoličke crkve.

Vile su čest simbol seljačkih udruženja i političkih partija, kao i čest motiv umjetničkih djela.[2]

Staro narodno vjerovanje kaže da onoga ko sanja vile za sijeno čeka važan posao.[3]

Opis uredi

Tipične vile se sastoje od drvenog držalja koje nosi dva do pet blago zakrivljenih metalnih zubaca pričvršćenih na jedan kraj drške. Oni su obično napravljeni od čelika, kovanog gvožđa ili neke druge legure, iako se istorijski koristilo drvo ili bambus. Za razliku od baštenskih vila, vilama nedostaje hvataljka na kraju drške.

Vile sa nekoliko razmaknutih zubaca obično se koriste za kabaste materijale kao što su seno ili slama; one sa manje razmaknutim zupcima se koriste za rastresitije materijale kao što su silaža, stajnjak, lišće ili kompost.[4]

Istorija uredi

U Evropi su vile prvi put korišćene u ranom srednjem veku, otprilike u isto vreme kada i drljača.[5] One su bile u potpunosti napravljene od drveta.[4]

Vile se ponekad koriste kao improvizovano oružje,[6] kao u rulji ili pobuni.

U popularnoj kulturi uredi

Umetnička dela uredi

 
Američka gotika,[7][8][9][10] rad Granta Vuda,[11][12] 1930.

Slike raznih umetnika prikazuju širok spektar vila u upotrebi i u mirovanju.[13] Značajno američko delo je Američka gotika (1930) Granta Vuda, koja ima trokraku vilu.

Politika uredi

 
Propagandno delo Džejmsa Gilreja[14][15] (1803) prikazuje britansku ikonu Džona Bula kako drži glavu Napoleona Bonaparte na vilama nakon pretpostavljene francuske invazije na Veliku Britaniju.[16][16][17]

Zbog svoje povezanosti sa seljaštvom i poljoprivredom, vile su korišćene kao populistički simbol i dodate kao nadimak za određene vodeće populističke ličnosti, kao što su „Pičfok” Ben Tilman i „Pičfok” Pet Bjukenen.[18]

Gangster Disajpls, ulična banda na srednjem zapadu Sjedinjenih Država, koriste vile sa tri vrha kao jedan od svojih simbola.[19]

Venecuelanska krajnje desničarska politička partija Novi poredak koristi trokrake vile kao svoj simbol.[20]

Religijska simbolika uredi

Vile se često koriste umesto vizuelno sličnog oružja, trozuba, u popularnim prikazima i satiri hrišćanske demonologije. Mnogi šaljivi crtani filmovi, kako animirani, tako i drugi, prikazuju karikaturu demona koji navodno rukuje „vilama“ (često zapravo trozubcem) koji sedi na jednom ramenu protagoniste, nasuprot anđela na drugom.

Helenističko božanstvo Had poseduje bident, oružje sa dva kraka, slično po formi vilama, ali zapravo povezano sa trozubom po dizajnu i svrsi.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Medieval period”. Arhivirano iz originala 12. 08. 2017. g. Pristupljeno 01. 09. 2013. 
  2. ^ „Hay in art”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 01. 09. 2013. 
  3. ^ Sanovnik - Tumačenje značenja snova
  4. ^ a b Rhode, Dr. Robert T. (oktobar 1996). „Why All Pitchforks Are Not Alike”. Farm Collector. Pristupljeno 4. 2. 2016. 
  5. ^ McNeill, J. R; Stewart Mauldin, Erin (novembar 2012). A Companion to Global Environmental History (1st izd.). Wiley-Blackwell. str. 342. ISBN 9781118977538. 
  6. ^ „Medieval Men”. Medieval-Period.com. Arhivirano iz originala 12. 08. 2017. g. Pristupljeno 13. 2. 2014. 
  7. ^ Fineman, Mia (June 8, 2005). "The Most Famous Farm Couple in the World: Why American Gothic still fascinates". Slate.
  8. ^ „About This Artwork: American Gothic”. The Art Institute of Chicago. Arhivirano iz originala 28. 5. 2010. g. Pristupljeno 20. 6. 2010. 
  9. ^ Cumming, Laura (5. 2. 2017). „American Gothic: a state visit to Britain for the first couple”. The Guardian. Pristupljeno 2. 3. 2017. 
  10. ^ „American Painting in the 1930s: Musée de l'Orangerie”. musee-orangerie.fr. Arhivirano iz originala 26. 10. 2017. g. Pristupljeno 2. 3. 2017. 
  11. ^ Taylor, Sue (2005). „Grant Wood's Family Album”. American Art. 19 (2): 48—67. S2CID 222326516. doi:10.1086/444481. 
  12. ^ „Details Page - the Biographical Dictionary of Iowa - the University of Iowa Libraries”. 
  13. ^ Ritch, Alan (6. 2. 2006). „Resting in the hay (1592-1900)”. Hay In Art. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 13. 2. 2014. 
  14. ^ Gillray, James and Draper Hill (1966). Fashionable contrasts. Phaidon. p. 8.
  15. ^ Baptism register for Fetter Lane (Moravian) confirms birth as 13 August 1756, baptism 17 August 1756
  16. ^ a b „Satire, sewers and statesmen: why James Gillray was king of the cartoon”. The Guardian. 16. 6. 2015. 
  17. ^ „James Gillray: The Scourge of Napoleon”. HistoryToday. 
  18. ^ Knowlton, Brian (20. 2. 1996). „Republicans Wind Up Bare-Fisted Donnybrook in New Hampshire”. The New York Times. 
  19. ^ Gutierrez, Carl D. „Asset Protection for the 21st Century” (PDF). Food Marketing Institute. Pristupljeno 27. 8. 2019. 
  20. ^ Nohlen, D (2005). Elections in the Americas: A data handbook. II. str. 555. ISBN 978-0-19-928358-3. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi