Vilhelm Fuks (nem. Wilhelm Fuchs; Manhajm, 1. septembar 1898Beograd, 24. januar 1947), nemački je agronom, SS oberfirer, pukovnik policije, šef Ajnzacgrupe "Srbija", komandant bezbednosne policije i SD u Srbiji, Litvaniji, Rajhskomesarijatu Ostland, šef Ajnzac komande 3, koja je bila deo Ajnzac grupe A.

Vilhelm Fuks
Kurt Daluege i Vilhelm Fuks (desno)
Datum rođenja(1898-09-01)1. septembar 1898.
Mesto rođenjaManhajmNemačka
Datum smrti24. januar 1947.(1947-01-24) (48 god.)
Mesto smrtiBeogradFNRJ

Biografija

uredi

Vilhelm Fuks je rođen 1. septembra 1898. u Manhajmu. [1] Od 1914. do 1917. učestvovao je u Prvom svetskom ratu, 1919. stupio je u dobrovoljački korpus. Po završetku školovanja studirao je poljoprivredu na Univerzitetu u Lajpcigu, gde je i doktorirao 1929. godine. [2] Dana 1. aprila 1932. stupio je u Nacističku partiju (ulaznica br. 1 038 061), a 1. decembra 1932. - u SS (br. 62 760). 11. jula 1933. postao je SS- unteršturmfirer, 20. aprila 1938. je unapređen u SS-standartenfirer.

Nakon dolaska nacista na vlast, od aprila 1933. bio je drugi ađutant ministra hrane Rajha Ričarda Darea. Od oktobra 1937. bio je na čelu SS Oberabšnita u Drezdenu. [2] Godine 1939. postavljen je za šefa SD u sedištu Ajnzac grupe V u Poljskoj. Od 1940. bio je načelnik odeljenja 2 (direkcije) pri komandantu bezbednosne policije i SD u Krakovu. Zatim je bio inspektor policije bezbednosti i SD u Braunšvajgu.[traži se izvor]

Tokom Balkanske kampanje, Fuchs je dobio zadatak da vodi Ajnzacgrupu Srbije koja se koristila za borbu protiv partizanskog pokreta koji je predvodio Tito. Nakon raspuštanja Ajnzac grupe, Fuks je u kasnu jesen 1941. godine postavljen za komandanta bezbednosne policije i SD u Srbiji [1], ali ga je već u januaru 1942. zamenio Emanuel Šefer.

U junu 1942. godine premešten je za šefa SS i policije u Letoniji. Od 8. jula do 14. septembra 1943. bio je viši SS i policijski vođa „Centar“, sa sedištem u Braunšvajgu.

Od 15. septembra 1943. do 6. maja 1944. bio je na čelu Ajnzac komande 3 u sastavu Ajnzac grupe A. Od maja do 17. oktobra 1944. bio je komandant Ajnzac grupe A i istovremeno je bio šef bezbednosne policije i SD u Ostalndu. sa sedištem u Rigi. Zatim je kratko vodio Ajnzacgrupu E u Hrvatskoj.

Posle rata je uhapšen i izručen Jugoslaviji. Vojni sud u Beogradu ga je 22. decembra 1946. osudio na smrt vešanjem. Dana 24. januara 1947. kazna je izvršena.

Reference

uredi
  1. ^ a b Klee 2007, S. 171.
  2. ^ a b Schreiber 2008, S. 371.

Dodatna literatura

uredi
  • Ernst Klee. Das Personenlexikon zum Dritten Reich. Wer war was vor und nach 1945. — 2. Auflage. — Frankfurt am Main: Fischer-Taschenbuch-Verlag, 2007. — ISBN 978-3-596-16048-8.
  • Carsten Schreiber. Elite im Verborgenen – Ideologie und regionale Herrschaftspraxis des Sicherheitsdienstes der SS und seines Netzwerks am Beispiel Sachsens. — München: Oldenbourg Verlag, 2008. — ISBN 978-3-486-58543-8.
  • Klaus-Michael Mallmann, Jochen Böhler, Jürgen Matthäus. Einsatzgruppen in Polen: Darstellung und Dokumentation. — Darmstadt: WBG, 2008. — S. 34. — 252 S. — ISBN 978-3-534-21353-5.