Vitamin D obuhvata grupu sekosteroida rastvorljivih u mastima, a dva najvažnija oblika u kojima se javlja su vitamin D2 (ili ergokalciferol) i vitamin D3 (ili xolekalciferol). Vitamin D, koji se sintetizuje u organizmu kao posledica izlaganja suncu, ili se unosi putem hrane i vitaminskih dodataka.[1] Biološki je inertan, a aktivira se u telu nakon određenih hemijskih reakcija.[2]

Витамин Д
Класа лека
Идентификатори класе
УпотребаРахитис, остеопороза, дефицијенција витамина Д
АТЦ кодA11CC
Биолошки циљРецептор витамина Д
Клинички подаци
Drugs.comMedFacts, prirodni proizvodi
Spoljašnje veze
MeSHD014807
Na Vikipodacima

Vitamin D je veoma važan za metabolizam kalcijuma i fosfora, jer podstiče resorpciju ovih minerala iz creva i omogućava njihovo deponovanje u kostima. Neophodan je za pravilan rast kostiju i zuba i za dobar rad mišića i nervnog tkiva. Vitamin D se stvara u koži prilikom sunčanja, dok se potrebe za dodatnim količinama vitamina D dobijaju iz hrane. Dobri izvori su: riblje ulje, morska riba, buter, jaja (žumance).

Nedostatak vitamina D prouzrokuje demineralizaciju kostiju koja se kod dece manifestuje kao rahitis, a kod odraslih osoba kao osteomalacija. Za lečenje rahitisa se koristi rastvor vitamina D u ulju, koji se daje oralno ili intramuskularno.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 63. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ „Dietary Supplement Fact Sheet: Vitamin D”. National Institutes of Health. Arhivirano iz originala 10. 09. 2007. g. Pristupljeno 14. 3. 2010. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi