Vlada Urošević (Skoplje, 17. oktobar 1934) srpski je književnik, prevodilac,[1] književni i likovni kritičar i bivši univerzitetski profesor iz Severne Makedonije.[2][3][4] Inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti postao je od 2. novembra 2006.[1]

Vlada Urošević
Vlada Urošević
Lični podaci
Datum rođenja(1934-10-17)17. oktobar 1934.(89 god.)
Mesto rođenjaSkoplje, Vardarska banovina, Kraljevina Jugoslavija

Biografija uredi

Osnovne studije završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skoplju; Filološki fakultet Univerziteta u Skoplju, a doktorat je odbranio 1987. godine.[1] Bio je zaposlen na Filološkom fakultetu Univerziteta u Skoplju, redovni profesor (1988) u penziji.[1]

Član je Makedonski PEN centar i Društva pisaca Makedonije.[1]

Objavio je desetak zbirki poezije, četiri knjige priča, pet romana, sedam knjiga kritika i eseja, dve knjige putopisa, dve knjige iz oblasti likovnih umetnosti, desetak antologija.[4]

Knjige Vlada Uroševića prevedene su na engleski, nemački, francuski, španski, poljski, ruski, srpski, bugarski i slovenački jezik.[4]

Dodeljen mu je Sretenjski orden prvog reda (2024).[5]

Priznanja i nagrade uredi

Vlada Urošević je za svoj rad dobio sledeća priznanja i nagrade:[1]

  • Nagrada „Braća Miladinovci“ (1967, 1973, 1986)
  • „Grigor Prličev“ (1974, 1989)
  • „Racinovo priznanje“
  • „Kiril Perčinoviќ-Tetoec“
  • Nagrada „Mladosti”
  • Nagrada izdavače kuće Nolit
  • Nagrada „Halide Edip Adivar“, turski P.E.N. centar
  • Nagrada „ Veliko leteće pero“, Međunarodni pesnički festival „Slovenski zagrljaj“ (Varna)
  • Vitez Reda umetnosti i književnosti, Vlada Republike Francuske
  • Oficir Reda umetnosti i književnosti, Vlada Republike Francuske
  • Orden „Sergej Jesenjin“, Moskovska organizacija Saveza pisaca Rusije (2013)

Dela uredi

Poezija uredi

  • Jedan drugi grad (1959)
  • Nevidelica (1962)
  • Letnja kiša (1967)
  • Zvezdana vaga (1973)
  • Ronilačko zvono (1975)
  • Snevač i praznina (1979)
  • Kompas za san (1984)
  • Hipnopolis (1986)
  • Panična planeta (1989)
  • Atlantida, ostaci (1992)
  • Tajno zlato (2016)
  • Lavirint (2019)

Romani uredi

  • Ukus bresaka (1964)
  • Dvorski pesnik u napravi za letenje (1996)
  • Divlja liga (2000)
  • Moja rođaka Emilija (1994)
  • Zmajeva nevesta (2011)
  • Madžun (2018)

Knjige priča uredi

Znaci (1962) Lov na jednoroge (1983) Skopske priče (1988) Sedma strana kocke (2010) Tajna misija (2013)

Knjige kritika i eseja uredi

  • Savremenici (1971)
  • Podzemna palata (1987)
  • Astrolab (2000),
  • Čuda i čudovišta: o fantastici u slikarstvu (2001)
  • Izmišljeni svetovi: o nadrealizmu u slikarstvu (2003)
  • Izbor po srodnosti (2005)

Putopisi uredi

  • Priče iz Pariza (1997)

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ „VLADA UROŠEVIĆ”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 27. 1. 2024. 
  2. ^ „Dtv Vlada Urosevic” (na jeziku: nemački). Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 2022-02-07. 
  3. ^ Vlada Urošević Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. фебруар 2022), bei Deutscher Taschenbuchverlag
  4. ^ а б в „Vlada Urošević”. arhipelag.rs. Приступљено 28. 1. 2024. 
  5. ^ „MILOJEVIĆ, ČEN BO, PEJAKOVIĆ, ZORICA BRUNCLIK: Evo ko će sve danas dobiti odlikovanja povodom Dana državnosti, na spisku 107 imena”. kurir.rs (на језику: српски). 2024-02-17. Приступљено 2024-02-17. 

Спољашње везе uredi