Vladimir Durković

Vladimir Durković (Đakovica, 6. novembar 1937Sion, 22. jun 1972) bio je srpski fudbaler. Mladost je proveo u Kruševcu. Igrao je kao odbrambeni igrač u FK Crvena zvezda i bivšoj jugoslovenskoj reprezentaciji. Uz Fahrudina Jusufija, igrača Partizana, bio je u toku gotovo cele svoje karijere nezamenljiv desni bek državnog tima.

Vladimir Durković
Vladimir Durković
Lični podaci
Puno ime Vladimir Durković
Nadimak Dure
Datum rođenja (1937-11-06)6. novembar 1937.
Mesto rođenja Đakovica, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti 22. jun 1972.(1972-06-22) (34 god.)
Mesto smrti Sion, Švajcarska
Državljanstvo SFRJ
Pozicija bek
Juniorska karijera
1953—1955 Napredak Kruševac
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1955—1966
1966—1967
1967—1971
1971—1972
Crvena zvezda
Borusija M'gladbah
Sent Etjen
Sion
177
10
116
25
(7)
(0)
(0)
(0)
Ukupno 328 (7)
Reprezentativna karijera
1959—1966 Jugoslavija 50 (0)

Klupska karijera uredi

Karijeru je započeo u drugoligašu FK "Napredak" iz Kruševca. Na tradicionalnom logorovanju omladinaca-fudbalera leta 1955. godine ostavio odličan utisak i zainteresovao ondašnjeg trenera beogradske Crvene zvezde, iskusnog stručnjaka Mišu Pavića. Ubrzo je prešao u FK Crvena zvezda gde je doživeo najveću slavu i afirmaciju. Dres Crvene zvezde prvi put je obukao 22. novembra 1955, na prijateljskoj utakmici protiv Dinama (3:1) u Pančevu. Bio je postavljen na mesto desnog krila, samo 22 dana pošto je potpisao pristupnicu za novi klub. Prve sezone odigrao je samo sedam utakmica, a sledeće 1956/57. godine, čak jednu manje. Tek treće godine u Crvenoj zvezdi postao je desni bek i standardni prvotimac. U periodu od 1955. do 1966. godine, Vladimir Durković za "Zvezdu" je odigrao 405 zvaničnih utakmica (od toga 177 prvenstvenih i 19 u Kupu Jugoslavije) i postigao je 30 golova (od čega sedam prvenstvenih).

Imao je želju da završi prava ili muzičku školu. Svirao je dobro klarinet i imao čak i nekoliko javnih koncerata. Ali, zbog fudbala nije stigao da položi još nekoliko preostalih ispita na Pravnom fakultetu, a i muzičku školu morao je da napusti. U ovakvoj situaciji, pošto je 12 godina igrao u Jugoslaviji, odlučio je da kao profesionalac karijeru nastavi u inostranstvu.

U inostranstvu je prvo igrao za Borusiju iz Menhengladbaha u Nemačkoj (1966—1967) godine. Za ovaj klub odigrao je 10 utakmica, nakon čega je odlučio da se preseli u Francusku. Dobio je poziv od francuske prvoligaške ekipe Sent Etjen. Za tri godine, koliko je igrao za Sent Etjen, osvojio je pet nacionalnih trofeja: tri titule prvaka Francuske (1968, 1969. i 1970. godine), kao i dva Kupa Francuske (1968. i 1970. godine). Iz Sent Etjen prelazi u Sion iz Švajcarske (1971—1972). Nakon utakmice koju je FK Sion igrao za "Kup Alpa" protiv francuskog FK Bastija za koji je branio Ilija Pantelić 22. juna 1972. godine, pijani policajac ga je ubio na izlazu iz noćnog kluba na Sionu, dok je intervenisao da zaštiti svog prijatelja i jugoslovenskog saigrača Pantelića.

Reprezentativna karijera uredi

U reprezentaciji Jugoslavije odigrao je četiri utakmice za omladinsku (1956), jednu za mladu (1959) i 50 za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 11. oktobra 1959. godine u susretu protiv Mađarske (2:4) u Beogradu. Poslednju utakmicu i "zlatni jubilej" proslavio je 1. juna 1966. u prijateljskom susretu protiv Bugarske (0:2) u Beogradu. Durković je igrao u timu koji je u prvom Kupu evropskih nacija 1960. godine osvojio drugo mesto, izgubivši u finalu, posle produžetaka, od SSSR-a – 1:2. Iste godine u Rimu igrao je centarhalfa u finalu olimpijskog turnira protiv Danske (3:1), kad je naša ekipa osvojila prvu, dosad jedinu zlatnu medalju. Najzad, učestvovao je i na Svetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, na kome je Jugoslavija tim osvojio četvrto mesto. Tada su mnogi Durkovića uvrstili u najbolje igrače svetskog šampionata.

Spoljašnje veze uredi