Vladlen Tatarski (rus. Владлен Татарский, ukr. Владлен Татарський; Makejevka, Ukrajinska SSR, SSSR, 25. april 1982Sankt Peterburg, 2. april 2023), pravo ime Maksim Jurjevič Fomin (rus. Макси́м Ю́рьевич Фоми́н; ukr. Максим Юрійович Фомін), takođe poznat pod ratnim nadimkom Profesor (rus. Профессор), ruski ratni izveštač i bloger. Bio je učesnik rata u Donbasu na strani snaga Donjecke Narodne Republike (DNR), u bataljonu „Vostok“ i dopisnik iz rusko-ukrajinskog rata.[1][2][3]

Vladlen Tatarski
Tatarski 2021. godine
Lični podaci
Puno imeMaksim Jurjevič Fomin
NadimakProfesor
Datum rođenja(1982-04-25)25. april 1982.
Mesto rođenjaMakejevka, Ukrajinska SSR, SSSR
Datum smrti2. april 2023.(2023-04-02) (40 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg, Ruska Federacija
Vojna karijera
SlužbaBataljon Vostok Donjecka NR
2014—2017
VojskaNarodna milicija DNR
Učešće u ratovimaRat u Donbasu
Rusko-ukrajinski rat
OdlikovanjaOrden za hrabrost Ruske Federacije (posthumno)

Poginuo je u eksploziji u baru u Sankt Peterburgu.

Biografija uredi

Rođen 25. aprila 1982. godine u gradu Makejevka, Donjecka oblast, u rudarskoj porodici (njegovi otac i deda su bili rudari). Imao je tatarske korene. Majka - Ravil Ibrahimova.

Od 2011. godine nalazio se u zatvoru zbog pljačke banke.[4] Nakon bekstva iz zatvora, od 2014. počeo je da učestvuje u ratu u Donbasu na strani samoproglašene DNR, uzimajući pozivni znak „Profesor“. Ime Vladlen je aluzija i na Lenjina (Vladimir Lenin) i na prvi roman ruskog satiričara Viktora Peljevina iz 1999. Generacija „P“. Potom je ponovo uhapšen zbog nedostatka zakonskih osnova za oslobađanje, ali ga je pomilovao šef DNR Aleksandar Zaharčenko. Nakon toga, Maksim Fomin je služio pod komandom Igora Bezlera, terenskog komandanta „Narodne milicije Donbasa“ u Gorlovki. Zatim je prešao u puk Vitiaz u samoproglašenoj LNR, gde je služio do kraja 2014. U aprilu 2015. stupio je u bataljon Vostok, gde je služio godinu dana. Od 2017. godine služio je u bataljonskoj obaveštajnoj službi 4. brigade Narodne milicije LNR.[5][6]

Godine 2019. povukao se iz vojne službe u DNR i preselio se u Moskvu.[6]

2021. godine postao je državljanin Rusije.[6]

Reference uredi