Garmiš-Partenkirhen
Garmiš-Partenkirhen (njem. Garmisch-Partenkirchen) grad je u njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. Jedno je od 22 opštinska središta okruga Garmiš-Partenkirhen.
Garmiš-Partenkirhen Garmisch-Partenkirchen | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Njemačka |
Savezna država | Bavarska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 25.995[1] |
— gustina | 126 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 29′ 30″ S; 11° 05′ 41″ I / 47.4917105° S; 11.0948206° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 708 m |
Površina | 205,7 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Zigrid Majerhofer (Socijaldemokratska partija) |
Poštanski broj | 82467 |
Pozivni broj | 08821 |
Registarska oznaka | GAP |
Veb-sajt | |
www.garmisch-partenkirchen.de |
Istorija uredi
Dva grada su gotovo 1100 godina bila zasebne zajednice, sve dok Adolf Hitler nije 1935. nagovorio gradonačelnike Garmiša i Partenkirhena da spoje dva sela uoči Zimskih olimpijskih igara 1936. Gradovi su ostali ujedinjeni i zovu se često samo „Garmiš“ na veliku žalost stanovnika Partenkirhena. Mnogi posetioci će primetiti moderan ugođaj Garmiša, dok oslikani zidovi i kamenom popločane ulice Partenkirhena daju uvid u prošlost.
Grad spaja autoban (auto-put), kao i železnička veza s Minhenom, Inzbrukom, Rojteom te sa obližnjim Cugšpiceom, najvišom planinom u Nemačkoj sa visinom od 2962 m. Pogled na vrh je spektakularan, a postoji i nekoliko planinarskih staza.
Godine 1936. grad je bio domaćin Zimski olimpijskih igara, 1978. održano je Svetsko prvenstvo u alpskom skijanju, a grad je dobio i organizaciju novog prvenstva 2011.
Tradicionalno se na prvi dan Nove godine u Garmiš-Partenkirhenu održava takmičenje u skijaškim skokovima kao deo Turneje četiri skakaonice. U Garmišu se održavaju i takmičenja za Svetski kup u skijanju, najčešće na stazi Kandahar van grada.
Garmiš-Partenkirhen je omiljeno odredište turista željnih skijanja, sankanja i planinarenja, a ima jednu od najboljih skijaških infrastruktura u Nemačkoj.
U Garmiš-Partenkirhenu se nalazi Evropski centar za bezbednosne studije „Džordž K. Maršal“. Maršalov centar finansira nekoliko zemalja, a vodi ga američko osoblje. Služi kao konferencijski centar za vlade širom sveta, a pogotovo iz bivšeg SSSR i istočne Evrope. U gradu je smešten manji broj američkih vojnika koji vode rekreacijski centar za oružane snage (tzv. Ložu Edelvajs („runolist“) i izletište) u predgrađu Garmiša.
Garmiš-Partenkirhen je rodno mjesto Mihaela Endea, autora „Beskrajne priče“. U Garmišu je živeo i kompozitor Rihard Štraus.
Takođe, grad važi za mondensko mesto. Karakterišu ga vrlo visoke cene nekretnina. Mnogi nemački državljani, nakon penzionisanja, troše svoju životnu ušteđevinu na kuću (stanova ima srazmerno malo) u Garmiš-Partenkirhenu, i odlučuju da tu provedu svoje penzionerske dane.
Geografski i demografski podaci uredi
Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 708 metara. Površina opštine iznosi 205,7 km². U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 25.995 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 126 stanovnika/km². Posjeduje regionalnu šifru (AGS) 9180117.
Međunarodna saradnja uredi
Reference uredi
- ^ Broj stanovnika po njem. Saveznom zavodu za statistiku. Stanje 30. 6. 2010.
- ^ Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje, Pristupljeno 30. 6. 2010.
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični sajt opštine (jezik: nemački)
- Njem. Savezni zavod za statistiku (jezik: nemački)
- Stalna konferencija gradova i opština (jezik: nemački)
- KommOn - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. (jezik: nemački)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)