Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine

Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine (Glavni NOO Vojvodine, GNOOV) bio je najviše zakonodavno i predstavničko telo Narodnooslobodilačkog pokreta u Vojvodini od 1943. do 1945. godine, kada je prerastao u Narodnu skupštinu Autonomne Pokrajine Vojvodine.

Područje pod upravom Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine, 1944-1945.
Spomenik NOB-a na Iriškom vencu
Ovaj članak je deo članaka vezanih za Vojvodinu u NOB, od 1941. do 1945.

Pokrajinski NOO Vojvodine uredi

Pojavom Narodnooslobodilačkih odbora na teritoriji Vojvodine već 1942. godine, ukazala se potreba za osnivanjem pokrajinskog organa vlasti koji bi obedinjavao rad postojećih NOO-a. U oktobru, u Novom Sadu bio je formiran Pokrajinski NOO Vojvodine. Odbor je pokrenuo svoj list Slobodnu Vojvodinu čiji je prvi broj (izdanje za Bačku) izašao u novembru 1942. godine. Pokrajinski komitet KPJ za Vojvodinu imenovao je Branka Bajića za predsednika Odbora. Njegova pogibija u novembru iste godine prekinula je delatnost ovog odbora.

Osnivanje GNOOV uredi

Vaspostavljanjem veza između Bačke i Srema, te obedinjavanjem Narodnooslobodilačkog pokreta na čitavoj teritoriji Vojvodine, sredinom 1943. stvoreni su uslovi za formiranje novog najvišeg organa vlasti u Vojvodini čijom bi delatnošću bile obuhvaćene sve vojvođanske oblasti.

Odlukom Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu krajem oktobra 1943. formiran je Inicijativni pokrajinski narodnooslobodilački odbor, koji je od novembra delovao pod nazivom Pokrajinski NOO Vojvodine. Prvi članovi odbora bili su Nikola Grulović, J. Popović, Luka Mrkšić i S. Kuzmanović. Na sednici od 10. marta 1944. u Belegišu, Odbor je konstituisan kao Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine. Tom prilikom u odbor je kooptiran Aleksandar Šević, zemljoposednik iz Rume i bivši član Izvršnog odbora SDS.

Delovanje Odbora uredi

Do oktobra 1944, GNOOV je boravio i najčešće delovao u donjem Sremu i na Fruškoj gori. Oslobođenjem Novog Sada, Odbor je prešao u glavni grad Vojvodine, gde se proširuje novim članovima iz redova učesnika NOB-a, javnih i kulturnih radnika, rodoljuba i antifašista. Za prvog predsednika Odbora tada je bio izabran Jovan Veselinov.

Vlast GNOOV je u to vreme bila ograničena na područje Srema, jer je u Banatu, Bačkoj i Baranji od 17. oktobra 1944. do 27. januara 1945. bila zavedena Vojna uprava. Preuzimajući vlast od Vojne uprave, GNOOV se ponovno proširio i reorganizovao, a njegov predsednik postao je Alaksandar Šević.

Na zasedanju koje je održano 6. aprila 1945. godine u Novom Sadu, GNOOV je doneo odluku: "Da Vojvodina ima da bude u sastavu federalne jedinice Srbije. Da Vojvodina u sastavu federalne Srbije ima punu autonomiju kao autonomna pokrajina". Delegacija GNOOV je potom otputovala u Beograd, gde je učestvovala na zasedanju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije, koje je održano od 7. do 9. aprila 1945. godine. Na prvoj sednici (7. april), predstavnik GNOOV Jovan Veselinov je delegatima ASNOS-a saopštio odluku GNOOV o uključivanju autonomne Vojvodine u sastav federalne jedinice Srbije, na šta je ASNOS odgovorio usvajanjem posebne rezolucije kojom je odluka GNOOV pozdravljena i prihvaćena.[1][2]

Posle obrazovanja Privremene vlade DF Jugoslavije i vlada federalnih jedinica, u Novom Sadu je 30. i 31. jula 1945. na Skupštini izaslanika naroda Vojvodine, izabran novi GNOOV od 150 članova, koji je predstavljao najvišu zakonodavnu vlast u Vojvodini. Izvršni i upravni organ te vlasti bilo je Predsedništvo GNOOV-a od 32 člana.

Prerastanje u Skupštinu Vojvodine uredi

Donošenjem odluke (na Trećem zasedanju AVNOJ-a) o pripajanju Vojvodine kao autonomne pokrajine Srbiji, GNOOV je u avgustu 1945. prerastao u Narodnu skupštinu Autonomne Pokrajine Vojvodine, a njegovo predsedništvo u Predsedništvo Narodne skupštine AP Vojvodine.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Popov 1977, str. 294-295.
  2. ^ Dimić 2001, str. 296.

Literatura uredi