Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju

Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju je bilo telo Narodnooslobodilačkog pokreta u okupiranoj Srbiji, a odigrao je značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.[1] Verovatno je osnovan u Užicu, 17. novembra 1941. godine,[2] iako o tom pitanju postoje oprečna mišljenja.[3]

Glavni NOO za Srbiju imao je pre svega zadatak rukovođenja radom i ustrojem narodnooslobodilačkih odbora za područje centralne Srbije.[2] Predsednik GNOO bio je Dragojlo Dudić, sekretar Petar Stambolić, a članovi Mirko Tomić (pravnik), zadužen za organizovanje snabdevanja pozadine, Jovan Popović (književnik) i M. Mitrović (profesor), zaduženi za rad na pitanjima obrazovanja i kulture, Mitar Bakić (službenik), koji je vodio finansije, ali je više bio vezan za Vrhovni štab NOPO Jugoslavije, Nikola Grulović, zadužen za poljoprivredu i Vlada Zečević (sveštenik), za šumarstvo. Član je bio i J. Tulić, koji se pominje kao zamenik sekretara.[4]

Glavni NOO za Srbiju nije mogao da iskaže neku naročitu delatnost, jer su samo posle desetak dana područja pod njegovim nadzorom bila poprište sukoba partizana s okupacionim i kvislinškim snagama.[5] Glavni NOO za Srbiju je postojao svega desetak dana,[2] odnosno do 29. novembra 1941. godine,[1] dok je po drugim tumačenjima nastavio da deluje na sandžačkom i kasnije ZAVNOBiH-ovom području do osnivanja Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije (VANOSS) održane od 9. do 12. novembra 1944. godine.

Po Petranoviću, Glavni NOO Srbije nije održao ni jednu sednicu u Užicu (Užička republika) zbog neprijateljskog delovanja.[6] Članove GNOO imenovao je CK KPJ.[6] Nastojanja u ustanovljivanju zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja (ZAVNO) za područje federalne Srbije, u proleće 1943, su bila bez rezultata. Dolaskom Glavnog štaba NOV i POJ za Srbiju s Visa u Srbiju, tokom jula 1944. stvaraju se pogodni uslovi, ali tek nakon oslobođenja Beograda (20. oktobra 1944), za započinjanje obavljanja priprema za ustanovljivanje ZAVNO za područje Srbije.[7]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Kobsa, Leopold; Ljubljanović, Srećko; Rastić, Marijan. Ilustrirana povijest narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941—1945, Stvarnost, Zagreb, 1973.. pp. 46.

    U Užicu je osnovan Glavni NOO za Srbiju koji je do 29. studenoga, odigrao značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.

    — Kobsa et al., 1973, 46.
  2. ^ a b v Stojčević, Dragomir (gl. ur.) Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu, Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966, pp. 259.

    U Srbiji glavni NOO, koji je osnovan 17. novembra 1941. god. nije imao prilike ni vremena da razvija aktivnost u ovom pravcu, iako je njegov zadatak pre svega bio da rukovodi radom i organizacijom NOO.

    — Stojčević, 1966, ibid.

    On je delovao na slobodnoj teritoriji Srbije svega deset dana, pa je to i bio jedan od osnovnih razloga, …

    — Stojčević, 1966, ibid.
  3. ^ Živković, Dušan. Postanak i razvitak narodne vlasti u Jugoslaviji : 1941-1942, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1969.,

    O datumu formiranja Glavnog NOO za Srbiju postoje nekolike verzije. Dr Geršković i dr Šnuderl navode početak novembra, a dr J. Marjanović je prihvatio datum koji je naveden u prvoj knjizi Oslobodilački rat naroda Jugoslavije (izd. Vojnoistorijskog instituta), tj. 17. novembar 1941, koji je, po mom mišljenju, prihvatljiviji.

    — Živković, 1969., 196.
  4. ^ Enciklopedija Jugoslavije (tom 4). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1986, 408. str.
  5. ^

    Iako nije mogao da ispolji neku naročitu aktivnost usled velike okupatorsko-kvislinške ofanzive, koja je nastupila posle desetak dana, ipak njegovo samo formiranje, kao i sastav članova Odbora,43 rečito govore o značaju samog ovog čina i stepenu razvoja NOP u Srbiji.

    — Živković, 1969., 196.
  6. ^ a b Petranović, Branko. Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji : (1941-1945)., tom 1, Rad, Beograd, 1983.. pp. 471,

    Glavni NOO nije uspeo da održi nijednu sednicu u Užicu zbog gubitka slobodne teritorije. Članovi GNOO imenovani su odlukom CK KPJ.

    — Petranović, 1983., 471.
  7. ^ Enciklopedijski članak Srbi. u: Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija, tom 7, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, (1981). pp. 616.

Literatura uredi