Glogovce
Glogovce je naselje u opštini Kosovska Kamenica na Kosovu i Metohiji. Po zakonima samoproglašene Republike Kosovo naselje se nalazi u sastavu opštine Ranilug. Glogovce je ratarsko-stočarsko (30,1% agrarnog stanovništva) seosko naselje zbijenog tipa. Smešteno je na desnoj obali Binačke Morave na 571 m nadmorske visine, na dodiru moravske ravnice i podnožja preševske Crne Gore, čiji je najviši vrh Ostrovica sa 1.166 m. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Glogovce površine 531 ha, a u njemu se nalazi prostrani kompleks borove šume (300 ha), smešten na padinama preševske Crne Gore. Po predanju, naziv potiče od glogovog drveta (glog) koga je u periodu nastajanja sela imao u izobilju. Na samo 1 km od sadašnjeg sela nalaze se temelji sela koji su prema predanjima stari 2-3 vekova. Preci sadašnjeg stanovništva doseljeni su 1770. godine i kasnije. Stanovništvo je srpsko (slavi Sv. Jovana, Sv. Petku, Sv. Nikolu, seoska slava je Sv. Nikola). U selu se nalazi pravoslavna crkva Sv. Nikola obnovljena 2001. godine, na starim temeljima i nalazi se iznad samog sela. Pored crkve postoji kladanac star nekoliko vekova a 2007. godine je i uređen, i u poslednjih godina na veliki pravoslavni praznik Veliki Petak sve više ljudi dolazi da se umije zbog zdravlja jer se veruje da je voda lekovita.
Glogovce | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Kosovskopomoravski |
Opština | Kosovska Kamenica |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 29′ 07″ S; 21° 35′ 36″ I / 42.4853° S; 21.5933° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 571 m |
Selo je dobilo telefon 1994. godine, vodom se snabdeva iz kopanih bunara i više od 75% meštana imaju kanalizacionu mrežu.
Ranije je selo bilo poznato po gajenju konoplja i po užarstvu.
Poreklo stanovništva po rodovima
uredi- Jarebičići (2 k., Sv. Jovan), starosedeoci. Prezime im je vele došlo što je neki njihov predak bio „dokolan“ i hvatao jarebice u koš.
- Dugačkovići (10 k., Sv. Jovan), „odeljaci“ Jarebičića.
- Petkovići (12 k., Sv. Petka), postali od nekog „Ere katrandžije“ koji se bavio u selu i od jedne udovice iz roda Jarebičića, udovici koja je dobila dete. Jarebičići podignu kuću i od tog deteta se izrodio rod.
- Čavići (7 k., Sv. Jovan), starosedeoci. Prezime im je, vele, došlo po nekom pretku koji je bio „silan“ pa je čak i na žetvu polazio na konju i sa sokolom na ruci. Ponekad je na ruci nosio iskićenu čavku, po kojoj je ovako prozvan.
- Parlići (1 k., Sv. Arhanđeo), starosedeoci.
- Stambolići (1 k., Sv. Jovan), starosedeoci. Prezime im je, kažu, došlo po nekom pretku koji je sa trgovcima išao u Istanbul da prodaje ovnove.
Demografija
urediNaselje ima srpsku etničku većinu. Broj stanovnika na popisima:
Nacionalni sastav
urediReference
uredi- ^ Podaci: „Naselja“ knj.28 (dr. A. Urošević: Gornja Morava i Izmornik