Golda Meir
Golda Meir (hebr. גולדה מאיר, arap. جولدا مائير; Kijev, 3. maj 1898 — Jerusalim, 8. decembar 1978)[1][2][3][4] bila je izraelski političar Meir je bila četvrti premijer Izraela, od 17. marta 1969. do 1974.[5]
Golda Meir | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 3. maj 1898. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Kijev, Ruska Imperija | ||||||||||||
Datum smrti | 8. decembar 1978.80 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Jerusalim, Izrael | ||||||||||||
Univerzitet | University of Wisconsin–Milwaukee | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Radnička stranka Izraela | ||||||||||||
|
Rođena kao Golda Mabovic, u Kijevu, Rusija (sada u Ukrajini), emigrirala je sa porodicom u Milvoki, Viskonsin, 1906. godine. Tamo je završila učiteljski fakultet, i predavala u javnim školama. Učlanila se u Poale Cion (Cionistička radnička organizacija) 1915. i emigrirala u Palestinu, sa svojim mužem, Morisom Majersom, 1921. On je umro 1951. Ona je preuzela hebrejsko ime Meir, 1956.
Preselila se u Tel Aviv 1924, gde je radila u raznim službama, pre nego što je izabrana u Kneset 1949. Bila je ministar rada (1949—1956), i ministar spoljnih poslova (1956—1966).[6][7]
Pošto je postala premijer,[8] nakon smrti Levija Eškola, njena vlada je bila potresana trvenjima unutar vladajuće koalicije, i ozbiljnim pitanjima u vezi pogrešnih strateških procena, i ukupnog manjka vođstva, koji su rezultovali neočekivanim Jom Kipurskim ratom. Golda Meir je podnela ostavku, i nasledio ju je Jicak Rabin.[9][10]
Golda Meir je umrla u Jerusalimu, gde je i sahranjena na groblju na planini Hercl.[11]
Mladost
urediGolda Mabovič je rođena u jevrejskoj porodici[12] u centru Kijeva,[13] Ruskog carstva (današnja Ukrajina) 3. maja 1898. od majke Blum Nejdič (umrla 1951) i Moše Maboviča (umro 1944), stolara. Meir je u svojoj autobiografiji napisala da su njena najranija sećanja bila kako njen otac zakiva ulazna vrata kao odgovor na glasine o skorom pogromu. Imala je dve sestre, Šejnu (1889–1972) i Cipke (1902–1981), kao i još petoro braće i sestara koji su umrli u detinjstvu. Posebno je bila bliska sa Šejnom.
Moše Mabović je otišao da nađe posao u Njujorku 1903. godine.[14] U njegovom odsustvu, ostatak porodice se preselio u Pinsk da se pridruži porodici njene majke. Godine 1905, Moše se preselio u Milvoki, Viskonsin, u potrazi za bolje plaćenim poslom, i našao zaposlenje u radionicama lokalne železničke stanice. Sledeće godine je uštedeo dovoljno novca da dovede svoju porodicu u Sjedinjene Države.
Goldina majka Blum Mabovič vodila je prodavnicu na severnoj strani Milvokija, gde je do svoje osme godine Golda bila zadužena da nadgleda radnju kada je njena majka išla na pijacu po zalihe. Golda je pohađala školu Četvrte ulice (sada Škola Golda Meir) od 1906. do 1912. Kao lider od malih nogu, ona je organizovala prikupljanje sredstava za plaćanje udžbenika za svoje drugove iz razreda. Nakon što je osnovala Američko društvo mladih sestara, iznajmila je salu i zakazala javni sastanak za taj događaj. Maturirala je kao najbolji đak svoje klase.
Sa 14 godina studirala je u Srednjoj školi Severne divizije i radila sa pola radnog vremena. Njeni poslodavci su bili Šusterova robna kuća i Javna biblioteka Milvokija.[15][16] Njena majka je želela da Golda napusti školu i da se uda, ali je ona to odbila. Kupila je kartu za voz do Denvera u Koloradu i otišla da živi sa svojom udatom sestrom Šejnom Korngold. Korngoldovi su održavali intelektualne večeri u svom domu, gde je Meir bila izložena debatama o cionizmu, književnosti, pravu glasa žena, sindikalizmu i još mnogo toga. U svojoj autobiografiji, napisala je: „U meri u kojoj su moja sopstvena buduća uverenja bila oblikovana i dobila formu ... te noći ispunjene pričama u Denveru igrale su značajnu ulogu“. U Denveru je upoznala i Morisa Mejersona (takođe „Maersona“; 17. decembar 1893, Čikago, Ilinois, SAD – 25. maj 1951, Izrael), slikara bilborda, za koga se kasnije udala 24. decembra 1917.[17]
Povratak u Milvoki, cionistički aktivizam i učenje
urediGodine 1913. Golda se vratila u srednju školu Severne divizije, i maturirala je 1915. Dok je bila tamo, postala je aktivni član omladinskih Radnika Ziona, organizacije koja je kasnije postala Habonim, omladinski pokret laburističkog cionizma. Govorila je na javnim skupovima i prihvatila socijalistički cionizam.[18]
Pohađala je učiteljsku školu Državna učiteljska škola Milvokija (sada Univerzitet Viskonsin-Milvoki) 1916. godine. Godine 1917, pohađala je Foks školu na jidišu u Milvokiju. Dok je bila u toj školi, došla je bliže u kontakt sa idealima laburističkog cionizma. Godine 1913, stupila je u romantičnu vezu sa Morisom Mejersonom (Maerson). Ona je bila posvećeni laburistički cionista, a on posvećeni socijalista.[19] Tokom ovog perioda, takođe je radila sa pola radnog vremena u Javnoj biblioteci Milvokija.
Kada su se Golda i Moris venčali 1917. godine, naseljavanje u Palestini bio je njen preduslov za brak. Golda je nameravala da odmah imigrira,[20][21] ali su njeni planovi poremećeni kada su sve transatlantske putničke usluge otkazane zbog ulaska Sjedinjenih Država u Prvi svetski rat.[22] Svoju energiju je uložila u aktivnosti Radnika Ziona.[23] Ubrzo nakon njihovog venčanja, ona je krenula u kampanju prikupljanja sredstava za Radnike Ziona koja ju je odvela širom Sjedinjenih Država. Par se preselio u Palestinu 1921, zajedno sa njenom sestrom Šejnom, i pridružio se kibucu.[19]
Meir je izjavila 1975. godine u izdanju svoje autobiografije Moj život
Mislim da to nije samo stvar verskih obreda i prakse. Za mene, biti Jevrejin znači i uvek je značilo biti ponosan što sam deo naroda koji je zadržao svoj poseban identitet više od 2.000 godina, sa svim bolom i mukama koje su mu nanete.[24]
Kulturno se snažno identifikovala sa judaizmom, ali je bila ateista u religioznom pogledu.[25][26][27] Poznato je da je ona izjavila: „Ja verujem u jevrejski narod, a jevrejski narod veruje u Boga“.[28]
Objavljeni radovi
uredi- This Is Our Strength (1962) – Golda Meir's collected papers
- My Father's House (1972)
- My Life (1975). Putnam. Meir, Golda (1975). My Life. Putnam. ISBN 0-399-11669-9.
Reference
uredi- ^ „Meir”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 26. 6. 2019.
- ^ „Meir, Golda”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 26. 6. 2019.
- ^ „Meir”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 26. 6. 2019.
- ^ „Golda Meir: An Outline of a Unique Life: A Chronological Survey of Gola Meir's Life and Legacy”. The Golda Meir Center for Political Leadership (Metropolitan State University of Denver). Pristupljeno 20. 2. 2014. Reference on name pronunciation (see "1956").
- ^ „Golda Meir | Biography & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-04.
- ^ Golda Meir becomes Israeli Prime Minister, History Today
- ^ Golda Meir, a BBC News profile.
- ^ „Izraelska čelična dama, Golda Meir”. Medias. Pristupljeno 24. 01. 2018.
- ^ Colin Shindler, A history of modern Israel (Cambridge University Press, 2013) p. 144.
- ^ Francine Klagsbrun, Lioness: Golda Meir and the Nation of Israel. 2017. str. 639—661..
- ^ Yitzhak Shargil and Gil Sedan. "State Funeral Will Be Held Tuesday for Golda Meir Who Died Friday at the Age of 80." Jewish Telegraphic Agency December 11, 1978.
- ^ „Golda Meir becomes Israeli Prime Minister | History Today”. www.historytoday.com. Pristupljeno 2021-04-26.
- ^ Kostюk, Bogdana (21. 2. 2021). „"Mati Іzraїlю" z Kiєva: 120 rokіv vіd dnя narodžennя Ґoldi Meїr”. Radіo Svoboda (na jeziku: ukrajinski). Pristupljeno 2021-05-27.
- ^ „Golda Meir's American Roots”. Ajhs.org. Arhivirano iz originala 26. 4. 2011. g. Pristupljeno 27. 6. 2016.
- ^ Jim Higgins (27. 11. 2017). „Author recounts Golda Meir's career as a leader, which began as a schoolgirl in Milwaukee”. Milwaukee Journal Sentinel. Pristupljeno 27. 11. 2017.
- ^ „Goldie Mabowehz (Golda Meir), from the Milwaukee Public Library to Prime Minister of Israel”. Milwaukee Public Library. 15. 3. 2017. Pristupljeno 27. 11. 2017.
- ^ Golda Meir: An Outline Of A Life Metropolitan State College of Denver, mscd.edu; accessed November 22, 2015.
- ^ „Golda Meir”. Jewish Virtual Library (na jeziku: engleski). Pristupljeno 8. 12. 2017.
- ^ a b „Golda Meir (1898–1978)” (na jeziku: engleski). University of Wisconsin-Milwaukee. Pristupljeno 8. 12. 2017.
- ^ „"Aliyah": The Word and Its Meaning”. 15. 05. 2005. Arhivirano iz originala 19. 12. 2009. g. Pristupljeno 29. 04. 2013.
- ^ Rosenzweig, Rafael N. (1989). The Economic Consequences of Zionism. E.J. Brill. str. 1. ISBN 9-004091-47-5. „Zionism, the urge of the Jewish people to return to Palestine, is almost as ancient as the Jewish diaspora itself. Some Talmudic statements ... Almost a millennium later, the poet and philosopher Yehuda Halevi ... In the 19th century ...”
- ^ Legacy Staff (7. 10. 2015). „Golda Meir: 10 Facts”. Legacy.com. Pristupljeno 6. 4. 2021.
- ^ Burkett 2008, str. 37.
- ^ Golda Meir (1975). My Life. Weidenfeld & Nicolson. str. 459. ISBN 0860073947.
- ^ Meotti, Giulio (21. 4. 2011). A New Shoah: The Untold Story of Israel's Victims of Terrorism. ReadHowYouWant.com. str. 147. ISBN 9781459617414.. "Even atheist and socialist Israelis like David Ben-Gurion, Moshe Dayan, and Golda Meir were marked by the stories and legends of King David and the prophets. In other words, their lives had been shaped by Hebron."
- ^ Fischer, Raymond Robert. Israel My Inheritance: Persecuted Messianic Jews Cry Out for Justice and Reform. Lake Mary: Creation House, 2011. Print.
- ^ See Emma Goldman, "The Philosophy of Atheism", in Christopher Hitchens, ed. The Portable Atheist. Philadelphia: Da Capo Press. 2007. str. 129—133.; Golda Meir is quoted by Jonathan Rosen in "So Was It Odd of God?", The New York Times, December 14, 2003.
- ^ Rosen, Jonathan (14. 12. 2003). „So Was It Odd of God?”. The New York Times. Pristupljeno 22. 12. 2018. „He seems to subscribe to Golda Meir's observation: 'I believe in the Jewish people, and the Jewish people believe in God.' ”
Literatura
uredi- Rosenzweig, Rafael N. (1989). The Economic Consequences of Zionism. E.J. Brill. str. 1. ISBN 9-004091-47-5. „Zionism, the urge of the Jewish people to return to Palestine, is almost as ancient as the Jewish diaspora itself. Some Talmudic statements ... Almost a millennium later, the poet and philosopher Yehuda Halevi ... In the 19th century ...”
- Avner, Yehuda (2010). The Prime Ministers: An Intimate Narrative of Israeli Leadership. Toby Press. ISBN 978-1-59264-278-6. OCLC 758724969.
- Burkett, Elinor (2008). Golda Meir: The Iron Lady of the Middle East. Gibson Square. ISBN 978-1-906142-13-1.
- Meron Medzini (2018). „Golda Meir – A Forty Year Perspective”. Israel Studies. 23: 73. doi:10.2979/israelstudies.23.1.04.
- Agrees, Elijahu (1969). Golda Meir: Portrait of a Prime Minister. Sabra Books. ISBN 0-87631-020-X.
- Kathrin Bachleitner (2018). „Golda Meir and Bruno Kreisky – A Political and Personal Duel”. Israel Studies. 23: 26. doi:10.2979/israelstudies.23.1.02.
- Fallaci, Oriana (1976). Interview With History. Houghton Mifflin. ISBN 0-395-25223-7.
- Klagsbrun, Francine (2017). Lioness: Golda Meir and the Nation of Israel. Schocken Books. ISBN 978-0-80524-237-9., a standard scholarly biography; excerpt
- Pnina Lahav (2018). „"A Great Episode in the History of Jewish Womanhood": Golda Meir, the Women Workers' Council, Pioneer Women, and the Struggle for Gender Equality”. Israel Studies. 23: 1. doi:10.2979/israelstudies.23.1.01.
- Martin, Ralph G. (1988). Golda Meir: The Romantic Years. Ivy Books. ISBN 0-8041-0536-7., popular online
- Meir, Menahem (1983). My Mother Golda Meir: A Son's Evocation of Life With Golda Meir. Arbor House Publishing Company. ISBN 0-87795-415-1.
- Medzini, Meron (2017). Golda Meir: A Political Biography. ISBN 3110487349. excerpt; a stamdard scholarly biography
- Medzini, Meron (2020). Golda Meir: A Reference Guide to Her Life and Works. ISBN 1538122871. excerpt
- Skard, Torild (30. 7. 2014). „Golda Meir”. Women of power: Half a century of female presidents and prime ministers worldwide. Bristol: Policy Press. ISBN 978-1-44731-578-0.
- Steinberg, Blema S (2008). Women in power: The personalities and leadership styles of Indira Gandhi, Golda Meir, and Margaret Thatcher. McGill-Queen's Press-MQUP..
- Syrkin, Marie (1969). Golda Meir: Israel's Leader . Putnam., highly flattering
- Syrkin, Marie (1963). Golda Meir: Woman with a Cause.
- Tsoref, Hagai (2018). „Golda Meir's Leadership in the Yom Kippur War.” (PDF). Israel Studies. 23 (1): 50—72. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. septembar 2021)
- Weitz, Yechiam (2011). „Golda Meir, Israel's Fourth Prime Minister (1969–74)”. Middle Eastern Studies. 47 (1): 43—61. JSTOR 27920340. doi:10.1080/00263206.2011.535675.
- Schmidt, Sarah (2004). „Hagiography in the Diaspora: Golda Meir and Her Biographers”. American Jewish History. 92 (2): 157—188. JSTOR 23887352. doi:10.1353/ajh.2006.0017.
Spoljašnje veze
uredi- Informacija o njenom grobu
- Golda Meir at the Israeli Ministry of Foreign Affairs
- Meir, Golda (née Mabovitch; 1898–1978) at the Jewish Agency For Israel
- Women's International Center
- The short film Golda Meir Interview (Reel 1 of 2) (1973) is available for free download at the Internet Archive
- The short film Golda Meir Interview (Reel 2 of 2) (1973) is available for free download at the Internet Archive
- Video Lecture on Golda Meir by Dr. Henry Abramson
- Prime Minister Golda Meir, Exhibition in the IDF&Defense establishment archives Arhivirano 2020-03-29 na sajtu Wayback Machine
- Golda Meir Personal Manuscripts, Shapell Manuscript Foundation
- The Golda Meir Mount Carmel International Training Center (MCTC) – established in 1961 to assist in the training of women engaged in community work in the newly emerging states in Africa and Asia