Gornja Batočina je nekadašnje samostalno naselje, a danas deo naselja Batočina.

Gornja Batočina
Pogled na Gornju Batočinu
Administrativni podaci
OpštinaBatočina
Geografske karakteristike
Koordinate44° 08′ 48″ S; 21° 02′ 36″ I / 44.146667° S; 21.043333° I / 44.146667; 21.043333
Gornja Batočina na karti opštine Batočina
Gornja Batočina
Gornja Batočina
Gornja Batočina na karti opštine Batočina

Istorija uredi

Mesto se pominje u prvom turskom popisu 1476/78. godine pod nazivom Turčin. Prema ovom popisu Turčin je imao 9 kuća i jednu srušenu vodenicu. Seoba Srba 1690. godine ostavila je pusta sela u ataru današnje batočinske opštine. Turski popis 1739/41. godine nam donosi podatke da je bila živa samo Batočina sa 80 turskih i 11 srpskih kuća. Takođe je naglašeno da Batočinci obrađuju puste njive u Turčinu i Badnjevcu.

U spisku se pominje i manastir posvećen Svetom Nikoli koji se nalazio u selu. Manastir se prvi put pominje u turskim popisima 1476, kao manastir Vavedenje. Sredinom XVI je nenastanjen. Po legendi ovaj manastir se zvao Surčinak.

Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. Turčin je imao 9. domaćinstva sa 21 haračkom glavom. Kad je 12. jula 1895. godine ukazom Turčin promenio ime u Gornju Batočinu mesto je dobilo svoj današnji opseg. Kao takvo je 1898. godine priključeno kragujevačkom srezu. Selo je oduvek bilo u sastavu opštine Batočina, osim u periodu od 1875-1878 kada je imalo svoju opštinu.

Ime naselja uredi

 
Oznaka za naselje

Današnji, uobičajeni, naziv za ovaj deo Batočine je Gornja Batočina i kao takav se nalazi na saobraćajnim znacima. Poslednji zvanični naziv ovog dela je bio Turčin dok je bilo samostalno naselje. Postajanje ovog imena je trojno:

  • po prvoj varijanti u Gornjoj Batočini se nalazila crkva Surčinak (Surčin), koju je spalio turski aga ili spahija, pa se selo prozvalo Turčin;
  • po drugoj varijanti Gornja Batočina je nosila naziv Turčin po bulkama (cvetu) koji je ovde rastao i koje je lokalno stanovništvo zvalo turčinak, pa je celom naselju dalo to ime;
  • po trećoj i izgleda najverovatnojoj varijanti ime je dobijeno po doseljenicima iz sremskog sela Surčin doseljenim za vreme karađorđevog ustanka, pa je tako tokom vremena Surčin prešlo u Turčin.

Zanimljivo je da je selo imalo još jedan zvaničan naziv- Lipovac koje im je dao knez Miloš Obrenović, ali ovo ime nije zaživelo.

Položaj i istorija naselja uredi

Atar Gornje Batočina se nalazi na teritoriji katastarske opštine Batočina (selo). Naselje administrativno prestaje da postoji 1979. godine, kada se naselja Batočina (varošica), Batočina (selo) i Turčin, Zakonom o teritorijalnoj organizaciji, spajaju u jedno naselje Batočina. Sama Gornja Batočina se nalazi sa desne strane Lepenice, u aluvijalnoj ravni i na obroncima brda Straževice.

Demografija uredi

 
Pogled na jedan deo Gornje Batočine

Broj stanovnika na popisima: (broj stanovnika se može pratiti do popisa 1971. godine jer je 1979. godine Gornja batočina ukinuta kao samostalno naselje pa je broj stanovnika od popisa 1981. u stanovništvo naselja Batočina, na popisu stanovništva 1931. godine broj stanovnika Gornje Batočine je uračunat u broj stanovnika naselja Batočina-selo)

Poljoprivreda uredi

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u naselju Gornja Batočina. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Gornjoj Batočini je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Literatura uredi

  • Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976.
  • Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988.
  • Dr Dragoljub B. Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006.

Spoljašnje veze uredi