Daglas DC-6 (engl. Douglas DC-6) je četvoromotorni transportni avion, pogonjen klipnim motorima, koga je projerkovala i proizvodila firma Daglas erkraft kompani od 1946. do 1958. godine. Prvobitno je projektovan kao vojni transportni avion, da bi ga nakon Drugog svetskog rata preprojektovali u putnički avion za interkontinentalni prevoz putnika i na taj način je konkurisao čuvenom Lokidovom Konstelejšenu. Kao vojni avion je bio označen kao C-118 Liftmaster.[1]

Daglas DC-6B

Daglas DC-6
Daglas DC-6

Opšti podaci
Namena putnički, transportni
Posada 3 do 4
Broj putnika 54 do 102
Poreklo  SAD
Proizvođač Makdonel Daglas
Probni let 15. februar 1946.
Uveden u upotrebu mart 1947.
Povučen iz upotrebe još uvek leti 2019. god
Prvi operater USAAF, USAN, PanAm
Broj primeraka >700
Dimenzije
Dužina 32,18 m
Visina 8,66 m
Raspon krila 35,81 m
Površina krila 135,90 m²
Masa
Prazan 25.110 kg
Normalna poletna 48.500 kg
Pogon
Motori klipni
Broj motora 4
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Prat end Vitni R-2800-CB-17 Duble Vasp
Snaga KEM-a 1.700 kW
Snaga KEM-a u ks 2.500 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 579 km/h
Ekonomska brzina 507 km/h
Radijus kretanja 4.840 km
Dolet 7.595 km
Plafon leta 7.600 m
Brzina penjanja 326 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Daglas DC-6 u letu
 
Daglas DC-6 siluete

Ratno vazduhoplovstvo SAD je odobrilo 1944. godine razvoj aviona DC-6 pod nazivom XC-112. Projektni zahtev je bio: veći avion od C-54, sa snažnijim motorima i kabinom pod pritiskom. Pošto se rat završio dok je trajalo projektovanje, vojska je odustala od ovog aviona pa ga je Daglas preinačio u interkontinentalni putnički avion. Prvi putnički avion Daglas DC-6 je imao 54 sedišta, ali je kasnije na zahtev avio-kompanija taj broj, uvođenjem manjih sedišta, povećan na 102, a da se nije bitnije uticalo na komfor putnika.

Prototip je poleteo 15. februara 1946. godine, a američke avio kompanije su pokazale veliko interesovanje za ovaj avion još dok je avion bio u fazi projektovanja. Prva porudžbina datira još iz septembra 1944. godine, a prvi proizvodeni DC-6 je poleteo u junu 1946. godine, da bi ga United Air Lines (United Air Lines), uveo u svoju flotu 27. aprila 1947. godine. Početno korišćenje ovog aviona nije išlo glatko, došlo je do dva požara u avionu u toku leta a jedan od njih sa fatalnim posledicama. Požar je prouzrokovalo curenje goriva na dovodu urađaja za grejanje kabine.

Tehnički opis uredi

DC-6 je niskokrilni putnički avion metalne konstrukcije sa četiri motora na krilima aviona. Trup aviona je kružnog poprečnog preseka monokok konstrukcije. Na početku trupa se nalazila kabina pilota sa dva sedišta jedno pored drugog, iza pilotske kabine nalazi se prostor za navigatora i stjuardesu i nusporstorije (čajna kuhinja i ostava za hranu), zatim putnička kabina sa dve kolone sedišta i prolazom kroz sredinu kabine (u svakom redu je bilo po četiri sedišta po dva sa svake strane prolaza). Kod putničkih aviona unutrašnjost putničke kabine je izolovana od buke i vibracija. Sa svake strane trupa nalazi se četrnaest pravougaonih prozora. Vrata za ulaz i izlaz iz aviona su se nalazila negde oko sredine trupa iza krila aviona sa leve strane aviona. Putnička varijanta je pored vrata za ulaz i izlaz imala još četiri izlaza na trupu aviona za slučaj opasnosti i hitnog napuštanja aviona. U repu aviona su se nalazili sanitarni prostor i prtljažnik. Ispod poda kabine se nalazio prtljažni prostor.

Za pogon aviona su korišćeni četiri klipna radijalna vazduhom hlađena motora sa osamnaest cilindara (dupla zvezda sa po 9 cilindara) Pratt & Whitney R-2800-CB17 Double Wasp snage - 2,500 hp (1,890 kW) svaki. Na vratilu motora se nalazila Hamilton-ova trokraka ili četvorokraka metalna elisa sa promenljivim korakom.

Stajni trap mu je tricikl, prednja noga se uvlači u kljun aviona a glavne noge stajnog trapa sa udvojenim točkovi se uvlače u prazan prostor gondola motora koji se nalaze bliže trupu aviona. Stajni trap sa prednjom nogom omogućava bolju preglednost pilotu u fazi poletanja.

Varijante aviona Daglas DC-6 uredi

Mada ima preko 12 različitih varijanti ovog aviona, četiri su osnovne i to:

  • DC-6 - osnovni tip aviona sa najvećim doletom i ukupnom težinom,
  • DC-6A - tip aviona namenjen za prevoz tereta ima ugrađena velika kargo vrata,
  • DC-6B - tip aviona namenjen za prevoz putnika, proizvedeno je 287 primeraka u periodu od 1947. do 1958. godine,
  • DC-6C - tip aviona namenjen za prevoz tereta i putnika, „kombi“ (deo kabine ima sedišta a drugi deo je namenjem za prevoz tereta),
  • C-118 Liftmaster - vojna verzija aviona Daglas DC-6,
  • R6D - vojna verzija aviona Daglas DC-6 pravljen za mornaricu SAD.

Operativno korišćenje uredi

 
C-118 vojna verzija Daglas DC-6 avion predsednika Harija Trumana

Korišćenje u svetu uredi

Vojna varijanta aviona Daglas DC-6 (C-118) je korišćen u toku Korejskog rata i za te potrebe je proizvedeno 167 primeraka, nakon rata mnogi od ovih aviona su prerađeni u putničke. Avion predsednika Trumana je takođe bio avion C-118 koji je nosio ime „Nezavisnost“.

Putničku varijantu aviona Daglas DC-6B je koristilo blizu 100 avio-kompanija u svetu. Ovim avionom je PanAm 1952. godine otvori svoju prvu prekookeansku redovnu putničku liniju.

Korišćenje u Jugoslaviji uredi

 
Daglas DC-6 nekada Titov na pisti

Jugoslavija je za potreba Predsednika republike kupila 1958. godine dva aviona Daglas DC-6B. To su bila dva poslenja aviona ovog tipa koji su proizvedeni i isporučeni oktobra 1958. godine. Jedan od tih aviona je registrovan civilnom oznakom YU-AFB ustupljen JAT-u na korišćenje stim kada je potrebno Predsedniku republike i Vladi SFRJ, avion leti za njihove potrebe. Tako je već od 14. do 19. novembra 1959. godine Tito tim avionom putovao u posetu Indiji sa mešovitom posadom (vojna i jatova).

Ovaj avion je u JAT-u korišćen za pojačanje svojih međunarodnih linija, a korišćen je i kao čarter za letove preko Atlantika, što je omogućilo dobru pripremu JAT-ovih posada i komercijale za uvođenje međunarodnih interkontinentalnih linija. Avion Daglas DC-6B registracije YU-AFB je značajan u razvoju jugoslovenskog vazduhoplovstva zbog toga što je to bio prvi jugoslovenski interkontinentalni putnički avion, a u JAT-u korišćen do 1964. godine kada je vraćen Vladi SFRJ.[2]

Druga jugoslovenka avio-kompanija Adrija Aviopromet je 1961. iznajmila dva aviona Daglas DC-6B, a 1964 nabavila je još dva aviona ovog tipa. Ovi avioni su leteli sve do 1969. godine, kada su zamenjeni novim avionima Daglas DC-9.

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Даглас DC-6 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. oktobar 2019)(jezik: srpski)
  2. ^ Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9. 

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9. 
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Pearcy, Arthur (1995). Douglas Propliners: DC-1-DC-7 (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-261-5. 
  • Whittle, John (1971). The Douglas DC-6 and DC-7 Series (na jeziku: (jezik: engleski)). Kent UK: Air Britain (Historians)Ltd. 
  • Yenne, Bill (1985). McDonnell Douglas: A Tale of Two Giants (na jeziku: (jezik: engleski)). Connecticut: Bison Books. ISBN 0-5170-4428-6. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze uredi