Danijel Dragojević
Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. januar 1934 — Zagreb, 19. februar 2024[1]) bio je hrvatski književnik, scenarista i urednik na radiju.[2]
| Danijel Dragojević | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 28. januar 1934. |
| Mesto rođenja | Vela Luka, Kraljevina Jugoslavija |
| Datum smrti | 19. februar 2024. (90 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | Svjetiljka i spavač Nevrijeme i drugo Prirodopis Razdoblje karbona Oko nule Kasno ljeto |
| Nagrade | Zmajeva nagrada Nagrada Branko Miljković Vladimir Nazor Goranova nagrada |
Biografija uredi
Rodio se 28. januara 1934. godine u Veloj Luci na ostrvu Korčuli. Bio je jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca. Uticao je na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pesmama, posebnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih: Goranove nagrade 2005. za knjigu Žamor, Nagrade Vladimir Nazor 1981. godine, Zmajeve nagrade 1981. za knjigu Razdoblje karbona, nagrade Branko Miljković za knjigu "Prirodopis" 1974. godine, i drugih.[3] Dragojević je ostao dosledan svom stavu da izbegava svaku vrstu publiciteta.[4]
O poeziji uredi
Danijel Dragojević pesnik je jednog smirujućeg, ali opet proaktivnog stava prema stvarima koje nas okružuju. On nije pesnik koji koketira s tugom, očajem, beznađem. Kod njega se apstraktno tretira kao konkretno. Dragojević je posmatrač očevidnog i očitog. Njegove pesme su mudre, on se, kao svaki veliki pesnik saživljuje s njima, ne radeći naprečac. Njegov najčešći motiv su nepokretne slike, a ne slike u pokretu. Upravo ti statični motivi upozoravaju čitatelja da se radnja pesme odigrava i događa u samom tekstu. Naglasak stavlja na sada, na realni život. On nije pesnik bunta i boli, odbacuje svaku mogućnost polemike s ideologijom da bi zasnovao poeziju, on propagira slobodu, kroz gestu slobode same.[5]
Dela uredi
Knjige uredi
- Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961;
- U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964;
- Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965;
- Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968;
- Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969;
- O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970,
- Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972;
- Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972,
- Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
- Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976,
- Razdoblje karbona (poezija), Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb, Zagreb 1981;
- Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985,
- Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994,
- Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994,
- Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
- Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 (Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005)
- Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013
- Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2018.
Filmski scenariji uredi
- Jutro čistog tijela (1969), režiser: Bogdan Žižić
Monografije uredi
- Kosta Angeli Radovani, Mala likovna biblioteka sv XIX, Naprijed, Zagreb, 1961.
Članci i eseji (izbor) uredi
- Neki sebeznani nemir, Književna tribina, Zagreb, siječanj 1959.
- Postoji li kriza dalmatinske skulpture. Slobodna Dalmacija, Split 24.9. 1960.
- Kosta Angeli Radovani, Mediteran čistog ljudskog tijela, Oslobođenje, Sarajevo 24.11. 1963.
- Kosta Angeli Radovani – Materija i tijelo (Spektar), Telegram, Zagreb,28.11. 1969.
Reference uredi
- ^ „Umro je Danijel Dragojević”. Jutarnji list. Pristupljeno 19. 2. 2024.
- ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 161.
- ^ „Utjeha kaosa”. Antologija hrvatskih savremenih pesnika. Pristupljeno 7. 12. 2018.
- ^ „Tajanstveni život Danijela Dragojevića”. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 7. 12. 2018.
- ^ „Danijel Dragojević”. Buksa. Pristupljeno 7. 12. 2018.
