Dejan Lučić
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. (mart 2020) |
Dejan Lučić (Beograd, 15. novembar 1950)[1] je srpski publicista, geopolitičar i teoretičar zavere.
Dejan Lučić | |
---|---|
Datum rođenja | 15. novembar 1950. |
Mesto rođenja | Beograd, FNR Jugoslavija |
Politička stranka | Srpska demokratska stranka Ranije: Socijalistička partija Srbije Srpski pokret obnove |
Veb-sajt | http://www.dejanlucic.net/ |
Detinjstvo i mladost uredi
Dejan Lučić završio je žurnalistiku[1] na Fakultetu političkih nauka, zajedno sa bivšim načelnikom državne bezbednosti Jovicom Stanišićem, i komandantom specijalnih jedinica državne bezbednosti Frankom Simatovićem Frenkijem, sa kojima je ostao dugogodišnji prijatelj.
Lučić o svom poreklu uredi
Dejan Lučić navodi da je potomak Jelene-Ilke Marković, koja je 11. oktobra 1882. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu pucala na kralja Milana Obrenovića. Ovaj događaj je poznat kao Ilkin atentat. Lučić tvrdi i da je potomak vojvode Milenka Stojkovića iz Prvog srpskog ustanka. Takođe navodi da je njegov deda bio učesnik demonstracija u Beogradu 27. marta 1941.[traži se izvor]
Književni rad uredi
Tematika uredi
Dejan Lučić se u svojim knjigama bavi tematikom teorijama zavere poput masonerije, tajnih društava, Rimokatoličke crkve i sl. koje predstavlja u svojim špijunsko-obaveštajnim romanima.
Promocije uredi
Dejan Lučić je promocije svojih knjiga održavao u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Prva promocija je bila 1999. godine, kada je predstavio knjigu Islamska Republika Nemačka. Na toj promociji je pored autora, govorio i beli mag Lav Geršman. Druga promocija je takođe bila u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, kada je predstavljena knjiga Kineska osveta.
Promocije u dijaspori uredi
Dejan Lučić je održavao promocije svojih knjiga i u dijaspori.
On je u srpskoj emigraciji u Nemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama držao promocije svojih knjiga, prvenstveno knjige Tajne albanske mafije.
Politički rad uredi
Dejan Lučić je devedesetih godina bio jedan od osnivača Srpskog pokreta obnove,[traži se izvor], i bio je predsednik gradskog odbora istog, ali je ubrzo izbačen iz partije. Vuk Drašković, predsednik stranke, u svojoj knjizi Meta, okarakterisao ga je kao člana Službe državne bezbednosti. Decembra 1995. godine se učlanio u Socijalističku partiju Srbije.
Dejan Lučić je dugo prekinuo rad u politici, sve do 2011. godine, kada se u politiku vratio kao osnivač Srpske demokratske stranke osnovane u martu 2011. godine.
Kao dugogodišnji prijatelj Jovice Stanišića i Franka Simatovića, pojavio se kao svedok na njihovom suđenju u Haškom tribunalu 2011. godine, gde je potvrdio da poznaje optužene, i da nikada nije radio za Službu državne bezbednosti.
Dela uredi
- Islamska Republika Nemačka, 1. deo, Ekopres. ISBN 978-86-83003-02-0.
- Islamska Republika Nemačka, 2. deo, Ekopres. ISBN 978-86-83003-03-7.
- Varvarstvo u ime Hristovo, 1. deo, Ekopres. ISBN 978-86-83003-05-1.
- Varvarstvo u ime Hristovo, 2. deo, Ekopres. ISBN 978-86-83003-07-5.
- Pavelićev testament, 1. deo, Ekopres, ISBN 978-86-83003-16-7
- Pavelićev testament, 2. deo, Ekopres, ISBN 978-86-83003-17-4
- Kraljevstvo Hazara, 1. deo, Ekopres, ISBN 978-86-83003-19-8
- Kraljevstvo Hazara, 2. deo, Ekopres. ISBN 978-86-83003-20-4.
- Tajne albanske mafije, Ekopres. ISBN 978-86-83003-04-4.
- Tajne lopovskog zanata, Ekopres. ISBN 978-86-83003-08-2.
- Vladari iz senke, Ekopres, ISBN 978-86-83003-01-3
- Teorija zavere, Ekopres. ISBN 978-86-83003-23-5.
- Kineska osveta, 2011, Laguna
Literatura uredi
Reference uredi
- ^ a b Redakcija Betona (24. februar 2009). „Lučić, Dejan”. Danas. Pristupljeno 28. februar 2020.