Drugovac
Drugovac je naseljeno mesto grada Smedereva, u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1566 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 1906 stanovnika). U selu se nalazi crkva Vaznesenja Gospodnjeg i osnovna škola „Svetitelj Sava“.
Drugovac | |
---|---|
![]() | |
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Podunavski |
Grad | Smederevo |
Stanovništvo | |
— 2011. | ![]() |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 32′ 40″ S; 20° 49′ 46″ I / 44.544385° S; 20.829505° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 199 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 11432 |
Pozivni broj | 026 |
Registarska oznaka | SD |
Istorija
urediSrpski despot Đurađ Branković je 1428-1429. godine potvrdio velikom čelniku Radiču baštine širom Srbije, između ostalog i u Kučevu, gde je ovaj velmoža imao sela Drugovci, Vlasi Radivojevci, Vlasi Košarna i selima Miladovića i Junošino. Sva tri kučevska sela velikog čelnika Radiča javljaju se u defteru iz 1476. godine, ali samo jedno, Drugovac jugozapadno od Smedereva, postoji i danas." Prema popisu iz tog vremena selo je imalo osam kuća, a 1863. godine prema popisu bilo je 209 poreskih glava.[1]
"Donja Desimača" je bila naselje poznato još 1476. godine, a prostiralo se duž atara današnje Velike Desimače. U nedostatku podataka, nije moguće pouzdano utvrditi kada je Desimača tačno osnovana, koliko je kuća i žitelja tada brojala i kako se razvijala. Pošto su toponimi "Desimača" i "Drugovac" sačuvani do današnjeg dana, morala je postojati neka istorijska veza između familija koje su stanovale u pomenutim naseljima pre dolaska Turaka i familija koje su ta nasenja osnovale. Međutim, svi su izgledi da je Desimača obnovljena 1691-1720. godine, da bi u drugoj polovini 18. veka, smatra se zbog pojave kuge, Srbi napustili Desimaču i preselili se, najpre u Staro selo, a potom na teritoriju starog Drugovca, da bi se pred izbijanje Prvog srpskog ustanka već zaposeli teritorije današnjeg Drugovca. Tragajući za drugim, zdravijim mestom za život, smatra se da je mesto tako dobilo ime Drugovac. [2]
Selo se nalazi jugozapadno od Kolara. Drugovac je starije naselje. U njegovom ataru su iskopavani starinski novac i druge stvari. Selo nije bilo oduvek na današnjem mestu. Ranije je ovo naselje bilo u dolini reke Konjske, u Velikoj Desimiči, odakle se, po predanju, „zbog morije“ njegovo stanovništvo preselili kod starog groblja. To je „staro selo“ i tu danas nema kuća. Iz „starog sela“ su se kasnije premestili na današnja mesta. Ovo narodno predanje potrđuju i podaci iz literature. U spisku naselja iz 1732. pominje se i Desimaćъ sa 32 kuće, a na jednoj karti iz toga doba uneto je kao naseljeno mesto Dessimatie.
U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19. veka spominje se Drugovac, koji je 1818. imao 41, a 1882. 45 kuća. Godine 1846. selo je imalo 72 kuće, a po popisu iz 1921. u Drugovcu je bilo 333 kuće sa 2059 stanovnika.
Najstarije porodice u Selu: Radivojevići (danas sa raznim prezimenima) čiji su čukunded Radiša doselio iz Hercegovine. Najpre su stanovali u Desimići, kasnije u Starom selu, odakle su prešli na današnja mesta; Vitorovići (danas sa raznim prezimanima) čiji su pradedovi sa mnogo stoke došli „od Kosova“ a i živeli neko vreme u Desimići; Dejići (danas sa raznim prezimanima) čiji je čukundeda došao sa Kosova; Brkići (danas sa raznim prezimanima) starinom sa Kosova, odakle su došli najpre u Žabare (kragujevački), zatim u Desimiću. Ostale su porodice mlađi stanovnici (podaci datiraju od 1732-1925. g).[3][4]
U Drugovcu se u toku Drugog svetskog rata dogodio četnički masakr 29. aprila 1944. godine u kojem je ubijeno 72 civila.
Ovde se nalazi kompleks objekata Veronike Klonfer.
Demografija
urediU naselju Drugovac živi 1330 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (43,3 kod muškaraca i 46,1 kod žena). U naselju ima 488 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,21.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 1 | ||
80+ | 21 | 40 | ||
75—79 | 34 | 67 | ||
70—74 | 54 | 71 | ||
65—69 | 59 | 78 | ||
60—64 | 61 | 46 | ||
55—59 | 47 | 53 | ||
50—54 | 81 | 57 | ||
45—49 | 83 | 76 | ||
40—44 | 62 | 58 | ||
35—39 | 57 | 56 | ||
30—34 | 53 | 52 | ||
25—29 | 59 | 54 | ||
20—24 | 56 | 50 | ||
15—19 | 70 | 62 | ||
10—14 | 61 | 61 | ||
5—9 | 49 | 39 | ||
0—4 | 40 | 38 | ||
Prosek : | 41,0 | 44,4 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 797 | 197 | 524 | 47 | 28 | 1 |
Ženski | 821 | 114 | 524 | 168 | 13 | 2 |
UKUPNO | 1.618 | 311 | 1.048 | 215 | 41 | 3 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 516 | 270 | 0 | 0 | 94 |
Ženski | 288 | 191 | 0 | 0 | 22 |
UKUPNO | 804 | 461 | 0 | 0 | 116 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 3 | 29 | 40 | 4 | 17 |
Ženski | 2 | 1 | 25 | 1 | 3 |
UKUPNO | 5 | 30 | 65 | 5 | 20 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 2 | 4 | 12 | 6 | 17 |
Ženski | 2 | 4 | 2 | 11 | 15 |
UKUPNO | 4 | 8 | 14 | 17 | 32 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 5 | 0 | 0 | 13 | |
Ženski | 2 | 0 | 0 | 7 | |
UKUPNO | 7 | 0 | 0 | 20 |
Razvoj poljoprivrednih kultura i uzgoj životinja
urediZemljište za setvu ili sadnju se pripremalo oranjem (oralo se ralicom, ppužicom i plugom), riljanjem ili kopanjem. Ralicom su orane parcele koje su bile na stranama, strminama; plužicom i plugom orane su parcele koje su se nalazile u ravnicama ili dolinama. Od kultura najviše su bili zastupljeni:
- pšenica
- ovas
- raž
- ječam
- kukuruz
- detelina
- lan
- konoplja
- tikve
- dunje
Od biljaka sa mahunastim plodovima, naročito su uzgajane: sočivo, bob, u kasnijim vremenima javnja se slanutak, a potom pasulj i druge biljke (leguminoze) koje su u vidu variva upotrebljavane za jelo. Od povrća svuda se gajio crni i beli luk, kupus, repa, krastavac, patlidžan (kojeg su doneli Turci), a u kasnijem vremenu-paprika (preneta ѕ Amerike), dok se krompir (takođe prenet iz Amerike) odomaćio tek početkom 19.veka. Od jabučastog voća uzgajane su jabuke i kruške, od koštičavog voća bilo je trešanja i šljiva; uzgajani su još orah i kesten.
Govedarstvo je bilo veoma rašireno, a govedara "posle popova i kovača", beše najviše u selima Kučevske nahije, u čijem su sastavu bili Desimača i Drugovac. Analiza podataka iz popisa ukazuje da je na jedno seosko domaćinstvo dolazilo oko sedam ovaca. Gajenje životinja je bilo zabranjeno stanovnicima islamske provinijencije, ali ne i hrišćanima, koji su bili obavezni da svom timarniku isplate po jednu akču od svake zaklane svinje. Na povrtnjak, domaćinstvo je plaćalo taksu u iznosu od dve akče. Za povrće koje se gajilo u većim količinama izvan okućnice, na njivama, plaćao se resum, čiji je iznos bio dve akče.
Drugovac danas
urediDrugovac je 1970. godine brojao 530 kuća i imao 2780 stanovnika. Prostire se na obroncima ogranaka Rodopskih planina, takozvanoj pinosavskoj zaravni. Od auto-puta Beograd-Niš udaljen je 7 km, a od Smedereva oko 17 km. U selu postoji Osnovna škola "Svetitelj Sava", Crkva Vaznesenja Gospodnjeg, ambulanta, pošta, nekoliko prodavnica mešovite robe, 3 poljoprivredne apoteke, KUD "Drugovac", Fudbalski klub "29.april", Planinarsko društvo "Radomir Jocić", Lovačko društvo "Šumadija", Udruženje žena "Srma".[8]
Reference
uredi- ^ Ilić 2011, str. 259–260.
- ^ Podaci su preuzeti iz knjige "Naš glas" (2000. Smederevo), strana 267
- ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19. dr. B. M. Drobnjaković (1925)Smederevsko Podunavlje i Jasenica) i iz „Naselja knj.II (rista nikolić: okolina Beograda
- ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“ (Beč 1998) period 1812–1935. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
- ^ Ilić 2011, str. 279.
Literatura
uredi- „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999).
- Letopis period 1812 – 2009. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
- Ilić, Milosav (2011). Tragom zaboravljenih predaka. Smederevo: Narodna biblioteka.
- Milorad M., "Naš glas", Smederevo, 2000.