Dubrovačka bratovština Svetog Antuna

Bratovština Sv. Antuna je tokom viševekovnog postojanja ponela epitet najuglednije i najvažnije laičke bratovštine u Gradu pod Srđem.
Antunini su predstavljali najelitniju korporaciju najbogatijih trgovaca, brodovlasnika i finansijera grada Dubrovnika.^[1]^[2]
Posebno od 15. veka, bratovština se sve više izdvajala od niza drugih dubrovačkih bratovština.^[3]^[4]^[5]

Osnivanje i ujedinjenje uredi

Od njenog osnivanja u 14. veku i utemeljenja (1348) bratovštine „Sv. Duha i Sv. Spasitelja Sveta“, preko prelomnog trenutka, ujedinjenja (1432) spomenute bratovštine sa bratovštinom „Sv. Antuna Opata i Sv. Petra“^[6]^[7], pa sve do kraha Dubrovačke republike (lat. Respublica Ragusina: 1358-1808), antuninska je delatnost postala bitnim činiocem dubrovačke društvene stvarnosti.^[8]^[9]

Bratovština Sv. Antuna je imala sedište u crkvi Sv. „Antuna Opata“ na Pločama (deo grada Dubrovnika), koja je posle 1808. godine do temelja porušena (od strane članova porodice Alaga iz Bana u Konavlju).^[10]^[11]

Pripadnost Antuninima postaje stvar prestiža uredi

Pripadnost bratovštini Antunina postala je jedan od glavnih mehanizama staleškog izdvajanja dubrovačkoga građanskog sloja.^[12]
Pri tome se misli na onaj društveni sloj koji se od tridesetih godina 14. veka, sve više izdvajao, po svojoj imovini, profesiji, porodičnoj strukturi i statusnim simbolima od široke mase sitnoga građanstva (čitaj: puka).

Ti ljudi, okupljeni u bratovštini Sv. Antuna, činili su viši srednji i visoki stalež dubrovačkoga društva na hijerarhijskoj lestvici, stajući rame uz rame sa starom dubrovačkom vlastelom, ali su i pored toga bili isključeni iz vlasti (ona je pripadala samo i jedino dubrovačkom plemstvu).
Tokom vremena oni su se i terminološki definisali, prisvojivši za sebe naziv – „građani“, isključivo za sebe, čime je uspostavljena i pojmovna podela dubrovačkog društva u tri sloja – „plemstvo“ (lat. nobiles), građanstvo (lat. cives popolares, ili ital. cittadini), i puk (ital. popolo).

Tokom 16. i 17. veka, pripadnici najprestižnije laičke bratovština „Antunina“, počinju koristiti i porodične grbove, kojima su isticali svoj status.^[13]
Deo grbova dubrovačkih građana, (Antunina i Lazarina), mogu se naći u rukopisnoj ostavštini poznate štamparske porodice Martecchini.

Odmah posle francuske okupacije Dubrovnika (25. maja 1806. godine), ukida se Republika (31. januar 1808. godine), raspušta Senat, ali se posiže i za bratovštinom Sv. Antuna, kojoj se zabranjuje dalji rad i rekvirira imovinu (lat. requirere – oduzimati uz priznanicu), dok njihovu Bolnicu i Dom staraca predaje humanitarnom fondu „Blago djelo“ (lat. Opera pia), a istu je sudbinu doživela i crkva Sv. „Antuna Opata“ na Pločama.

Članstvo bratovštine Sv. Antuna uredi

U prvom veku postojanja bratovštine najviše su se isticali: Pripče Utolčić, Domanja Iskrica, Đivko Longo, Luka Njegojev, Angelo Kačić, Milten Pribojević, Andruško Bogunović,^[14]^[15] Bogdan Okruljić, Antun Butko, Jakov Kotrulj, Đivko Rugić, Pasko Pace, Bojko Nenković, Vlahota Kranković, Marin Nale i dr.^[16]

Sačuvan je popis članova bratovštine Sv. Antuna u „matrikuli“ (statutu).

Matrikula se danas čuva u „Državnom arhivu“ u Dubrovniku i predstavlja prvorazredno vrelo u istraživanju kako same istorije bratovštine, tako i građanskoga sloja u celini.
To je knjiga velikog formata, s listovima od pergamenta, uvezana u kožu i drvo, te ukrašena srebrom.

U tzv. „Čingrijinoj genealogiji Antunina“, dat je popis članova najuticajnije grupe dubrovačkih građanskih porodica, koji obuhvata razdoblje od čak tri veka.

Vidi još uredi

Reference uredi

^ Fond: „Odluke Velikog, Malog i Vijeća umoljenih“ (signatura: HR-DADU-1) za period od 1301. do 1415. godine, Arhivska jedinica: 2.02 d/m, Tehnička jedinica: 34 kut., Identifikator: HR-DADU/AJ 6457, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Reformationes (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond: „Dubrovačka Republika i francuska uprava“, serija: 2. Zapisnici u obliku knjiga uvedeni su krajem 13. veka, a sačuvani su od 1301. godine, ali sa prazninama u nizu. Do 1378. godine, zapisnici su pisani za sva tri veća zajedno i izmešano prema hronološkom redu održanih sednica. Od 1378. godine, u istom kodeksu su posebno upisani zapisnici Velikog veća, a zajedno su se i dalje pisali zapisnici Malog veća i Veća umoljenih. Od septembra 1388. godine (iako u istoj knjizi), počeli su se odvojeno upisivati zapisnici sva tri veća. Na poseban zapisnik za svako veće, u dubrovačkoj se kancelariji prešlo tek 1415. godine (HR-DADU-2 – Veliko veće; HR-DADU-3 – Veće umoljenih; HR-DADU-4 – Malo veće). Mešoviti zapisnici za period prije 1415. godine istraživačima dubrovačkog srednjeg veka posebno su značajni, jer su u njima unesene odluke sve tri glavne institucije vlasti koje su donosile propise, sprovodile izbore, sudile u osetljivim postupcima i odlučivale u raznim značajnim pitanjima.
^ Ćuk, Ruža: „Glasnik zavičajnog muzeja“ Knjiga 2 (pp. 37-46), Tema broja: Društvo i kulturni identitet pljevaljskog kraja (Pljevlja: Zavičajni muzej Pljevlja, 2001, pp. 42-43)
^ Fond: „Odluke Velikog vijeća“ (signatura: HR-DADU-2) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 4.55 d/m, Tehnička jedinica: 67 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 3363, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Acta Consilii Maioris (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond „Dubrovačke Republike i francuske uprave“, serija: 2. Sadržaj jedinice: U fondu „HR-DADU-2 Acta Consilii Maioris“ su zapisane odluke Velikog veća Dubrovačke republike, institucije koja je donosila propise trajne prirode (zakone), sprovodila izbore za zvaničnike i imala poslednju reč u odlučivanju o najbitnijim državnim poslovima. Zapisnici Velikog veća do 1415. godine vođeni je zajedno sa zapisnicima drugih veća i nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“. Vrlo važne knjige povezane uz ovaj fond nalaze se u seriji „HR-DADU-14-1 Leges et instructiones“. To su knjige »Ogledala Velikog vijeća« (lat. Speculum del Maggior Consiglio) sv. 1-5, koji se vode od 1440. godine do pada Republike, a u njima se nalaze popisi svih službenika Republike (članovi Velikog veća, ali i drugih funkcija).
^ Fond: „Vijeće umoljenih“ (signatura: HR-DADU-3) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 13.69 d/m, Tehnička jedinica: 211 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 6469, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Consilium Rogatorum (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond: „Dubrovačka Republika i francuska uprava“, serija: 3 i 4. Sadržaj jedinice: Zapisnici ovog Veća (od 1301. godine), nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“, a kao zaseban fond se vode se zapisi od 1415. godine. Fond „HR-DADU-3 Consilium Rogatorum“ se sastoji od dve zasebne serije: »Odluke« (lat. Acta Consilii Rogatorum) i »Tajne odluke« (lat. Secreta Rogatorum).
^ Fond: „Odluke Malog vijeća“ (signatura: HR-DADU-4) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 8.94 d/m, Tehnička jedinica: 117 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 3368, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Consilium Minoris (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond „Dubrovačke Republike i francuske uprave“, serija: 5. Sadržaj jedinice: Fond Malog veća se sastoji od dve zasebne serije: »Odluke Maloga vijeća« (lat. Acta Consilii Minoris) и »Knjiga predmeta za raspravljanje pred Malim vijećem« (лат. Adnotationes). Odluke dubrovačkih veća (Velikog, Malog i Umoljenih) u periodu od 1301. do 1415. godine, nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“, kada se prelazi na poseban zapisnik za svako veće.
^ Foretić, Vinko I.: „Dubrovačke bratovštine“, Časopis za hrvatsku povijest Sveske 1-2 (Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1943, pp. 16-33)
^ Marinović, Ante: „Prilog proučavanju bratovština“, Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad Jugoslavenske akademije u Dubrovniku Sveska 1 (Dubrovnik: Historijski odjel Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 1952. pp. 233-245)
^ Tadić, Jorjo: „O društvenoj strukturi Dalmacije i Dubrovnika u vreme renesanse“, Zgodovinski časopis - Kosov zbornik VI-VII (Ljubljana: Zgodovinsko društvo za Slovenijo, 1952-1953, pp. 558)
^ Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 25)
^ Beritić, Dubravka: „Dubrovnik“, Serija: Biblioteka Monografije, Br. 5 (Zagreb: Turistkomerc, 1983, pp. 28)
^ Davor Dukić (1964-): „Pučka krv, plemstvo duha: Zbornik radova o Nikoli Nalješkoviću“ (Zagreb: Disput, 2005, pp. 62)
^ Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 166)
^ Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 171)
^ Ćuk 2001, str. 37-46.
^ Ćuk 2019, str. 431-439.
^ Sindik, Ilija: „Dubrovnik i okolina“, Naselja i poreklo stanovništva Knjiga 23, Srpski etnografski zbornik Knjiga 38 (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1926, pp. 220-224)

Literatura uredi

Božić, Ivan (1952). Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku. Beograd: Naučna knjiga.
Veselinović, Andrija (1997). Dubrovačko Malo veće o Srbiji (1415-1460). Beograd: Istorijski institut SANU.
Dinić, Mihailo (1951). Odluke veća Dubrovačke republike: Acta consiliorum Republicae Ragusinae. 1. Beograd: Naučna knjiga.
Dinić, Mihailo (1964). Odluke veća Dubrovačke republike: Acta consiliorum Republicae Ragusinae. 2. Beograd: Naučno delo.
Kovačević-Kojić, Desanka (1975). „Priština u srednjem vijeku”. Istorijski časopis. 22: 45—74.
Kovačević-Kojić, Desanka (1999). „Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426-1433”. Споменик САНУ. 137 (11): 9—366.
Ковачевић-Којић, Десанка (2007). Градски живот у Србији и Босни (XIV-XV вијек). Београд: Историјски институт.
Lučić, Josip (1969). „Stjecanje, dioba, i borba za očuvanje Dubrovačkog primorja 1399-1405”. Arhivski vjesnik. Пљевља. 11-12 (1968-1969): 99—201.
Рудић, Срђан (2006). Властела Илирског грбовника. Београд: Историјски институт.
Синдик, Илија (1926). Дубровник и околина. Београд: Српска краљевска академија.
Тадић, Јорјо (1935). Писма и упутства Дубровачке републике: Litterae et commissiones Ragusinae. 1. Београд: Српска краљевска академија.
Tadić, Jorjo (1953). „O društvenoj strukturi Dalmacije i Dubrovnika u vreme renesanse”. Zgodovinski časopis. 6—7 (1952-1953): 552—565.
Ћук, Ружа (2001). „Дубровачка породица Немања пореклом из Пљеваља”. Гласник Завичајног музеја. Пљевља. 2: 37—46.
Ћук, Ружа (2019). Србија и медитерански свет у позном Средњем веку. Београд: Историјски институт.
Константин-Коста Ј. Војновић (1832-1903): „Bratovštine i obrtne korporacije u Republici Dubrovačkoj od XIII do konca XVIII vijeka“, Sveska 1, Bratovštine dubrovačke (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1899)
Милан П. Решетар (1860-1942): „Antunini i Lazarini“, Dubrovački list 2, Бр. 37 (Дубровник: Odbor „Dubrovačkog lista“, 1925)
Милан П. Решетар (1860-1942): „Nova dubrovačka vlastela“, Dubrovački list 2, Бр. 13 (Дубровник: Odbor „Dubrovačkog lista“, 1925)
Vinko I. Foretić (1901-1986): „Dubrovačke bratovštine“, Časopis za hrvatsku povijest Свеске 1-2 (Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1943)
Ante Marinović (1918-): „Prilog proučavanju bratovština“, Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad Jugoslavenske akademije u Dubrovniku Свеска 1 (Dubrovnik: Historijski odjel Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 1952)
Dubravka Beritić (1917-2003): „Dubrovnik“, Серија: Biblioteka Monografije, Бр. 5 (Zagreb: Turistkomerc, 1983)
Zdenka Janeković-Römer (1961-): „Javni rituali u političkom diskursu humanističkog Dubrovnika“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 29 (Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1996)
Stanislava-Slavica Stojan (1951-): „Kult sv. Antuna Opata u Dubrovniku i okolici“, Hrvatska revija Год. III Бр. 2 (Zagreb: Matica hrvatska, 2003)
Zdenka Janeković-Römer (1961-): „Dubrovačko 15. stoljeće: vrijeme rada i bogaćenja“, Opis slavnog grada Dubrovnika (Zagreb: Dom i svijet, 2004)
Davor Dukić (1964-): „Pučka krv, plemstvo duha: Zbornik radova o Nikoli Nalješkoviću“ (Zagreb: Disput, 2005)
Zrinka Pešorda-Vardić (1974-): „Bratimska elita: o počecima dubrovačke bratovštine sv. Antuna“, Med Srednjo Evropo in Sredozemljem, Vojetov zbornik (Ljubljana: Založba ZRC SAZU, 2006)
Zrinka Pešorda-Vardić (1974-): „Pučka vlastela: Društvena struktura dubrovačke bratovštine Sv. Antuna u kasnom srednjem vijeku“ (pp. 215-235), Часопис „Povijesni prilozi“ Vol. 33, No. 33 (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Prosinac 2007)
Zrinka Pešorda-Vardić (1974-): „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012 )

[1] Fond: „Odluke Velikog, Malog i Vijeća umoljenih“ (signatura: HR-DADU-1) za period od 1301. do 1415. godine, Arhivska jedinica: 2.02 d/m, Tehnička jedinica: 34 kut., Identifikator: HR-DADU/AJ 6457, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Reformationes (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond: „Dubrovačka Republika i francuska uprava“, serija: 2. Zapisnici u obliku knjiga uvedeni su krajem 13. veka, a sačuvani su od 1301. godine, ali sa prazninama u nizu. Do 1378. godine, zapisnici su pisani za sva tri veća zajedno i izmešano prema hronološkom redu održanih sednica. Od 1378. godine, u istom kodeksu su posebno upisani zapisnici Velikog veća, a zajedno su se i dalje pisali zapisnici Malog veća i Veća umoljenih. Od septembra 1388. godine (iako u istoj knjizi), počeli su se odvojeno upisivati zapisnici sva tri veća. Na poseban zapisnik za svako veće, u dubrovačkoj se kancelariji prešlo tek 1415. godine (HR-DADU-2 – Veliko veće; HR-DADU-3 – Veće umoljenih; HR-DADU-4 – Malo veće). Mešoviti zapisnici za period prije 1415. godine istraživačima dubrovačkog srednjeg veka posebno su značajni, jer su u njima unesene odluke sve tri glavne institucije vlasti koje su donosile propise, sprovodile izbore, sudile u osetljivim postupcima i odlučivale u raznim značajnim pitanjima.

[2] Ćuk, Ruža: „Glasnik zavičajnog muzeja“ Knjiga 2 (pp. 37-46), Tema broja: Društvo i kulturni identitet pljevaljskog kraja (Pljevlja: Zavičajni muzej Pljevlja, 2001, pp. 42-43)

[3] Fond: „Odluke Velikog vijeća“ (signatura: HR-DADU-2) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 4.55 d/m, Tehnička jedinica: 67 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 3363, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Acta Consilii Maioris (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond „Dubrovačke Republike i francuske uprave“, serija: 2. Sadržaj jedinice: U fondu „HR-DADU-2 Acta Consilii Maioris“ su zapisane odluke Velikog veća Dubrovačke republike, institucije koja je donosila propise trajne prirode (zakone), sprovodila izbore za zvaničnike i imala poslednju reč u odlučivanju o najbitnijim državnim poslovima. Zapisnici Velikog veća do 1415. godine vođeni je zajedno sa zapisnicima drugih veća i nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“. Vrlo važne knjige povezane uz ovaj fond nalaze se u seriji „HR-DADU-14-1 Leges et instructiones“. To su knjige »Ogledala Velikog vijeća« (lat. Speculum del Maggior Consiglio) sv. 1-5, koji se vode od 1440. godine do pada Republike, a u njima se nalaze popisi svih službenika Republike (članovi Velikog veća, ali i drugih funkcija).

[4] Fond: „Vijeće umoljenih“ (signatura: HR-DADU-3) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 13.69 d/m, Tehnička jedinica: 211 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 6469, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Consilium Rogatorum (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond: „Dubrovačka Republika i francuska uprava“, serija: 3 i 4. Sadržaj jedinice: Zapisnici ovog Veća (od 1301. godine), nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“, a kao zaseban fond se vode se zapisi od 1415. godine. Fond „HR-DADU-3 Consilium Rogatorum“ se sastoji od dve zasebne serije: »Odluke« (lat. Acta Consilii Rogatorum) i »Tajne odluke« (lat. Secreta Rogatorum).

[5] Fond: „Odluke Malog vijeća“ (signatura: HR-DADU-4) za period od 1415. do 1808. godine, Arhivska jedinica: 8.94 d/m, Tehnička jedinica: 117 knj., Identifikator: HR-DADU/AJ 3368, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, Republika Hrvatska. Stara signatura: Consilium Minoris (Državni arhiv u Dubrovniku) , Fond „Dubrovačke Republike i francuske uprave“, serija: 5. Sadržaj jedinice: Fond Malog veća se sastoji od dve zasebne serije: »Odluke Maloga vijeća« (lat. Acta Consilii Minoris) и »Knjiga predmeta za raspravljanje pred Malim vijećem« (лат. Adnotationes). Odluke dubrovačkih veća (Velikog, Malog i Umoljenih) u periodu od 1301. do 1415. godine, nalaze se u fondu „HR-DADU-1 Reformationes“, kada se prelazi na poseban zapisnik za svako veće.

[6] Foretić, Vinko I.: „Dubrovačke bratovštine“, Časopis za hrvatsku povijest Sveske 1-2 (Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1943, pp. 16-33)

[7] Marinović, Ante: „Prilog proučavanju bratovština“, Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad Jugoslavenske akademije u Dubrovniku Sveska 1 (Dubrovnik: Historijski odjel Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 1952. pp. 233-245)

[8] Tadić, Jorjo: „O društvenoj strukturi Dalmacije i Dubrovnika u vreme renesanse“, Zgodovinski časopis - Kosov zbornik VI-VII (Ljubljana: Zgodovinsko društvo za Slovenijo, 1952-1953, pp. 558)

[9] Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 25)

[10] Beritić, Dubravka: „Dubrovnik“, Serija: Biblioteka Monografije, Br. 5 (Zagreb: Turistkomerc, 1983, pp. 28)

[11] Davor Dukić (1964-): „Pučka krv, plemstvo duha: Zbornik radova o Nikoli Nalješkoviću“ (Zagreb: Disput, 2005, pp. 62)

[12] Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 166)

[13] Pešorda-Vardić, Zrinka: „U predvorju vlasti. Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku“ (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012, pp. 171)

[FOOTNOTEЋук200137-46-14] Ćuk 2001, str. 37-46.

[FOOTNOTEЋук2019431-439-15] Ćuk 2019, str. 431-439.

[16] Sindik, Ilija: „Dubrovnik i okolina“, Naselja i poreklo stanovništva Knjiga 23, Srpski etnografski zbornik Knjiga 38 (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1926, pp. 220-224)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]