Ezra Veston Lumis Paund (engl. Ezra Weston Loomis Pound; Hejli, Ajdaho, 30. oktobar 1885Venecija, 1. novembar 1972) bio je američki književnik, pesnik i kritičar, jedan od najvećih modernističkih pesnika u prvoj polovini 20. veka. Najpoznatiji je kao jedan od osnivača književnog pokreta imažizma, zbirci epske poezije Kanti (The Cantos), kao i po tome da je kao urednik omogućio karijere svojih kolega T. S. Eliota, Džejmsa Džojsa, Roberta Frosta i Ernesta Hemingveja.[1] Otvorena podrška fašizmu i propagandna delatnost za Sile Osovine u Drugom svetskom ratu ga je, s druge strane, učinila i jednom od najkontroverznijih ličnosti američke književnosti.[2]

Ezra Paund
Ezra Paund 1963. godine
Lični podaci
Puno imeEzra Veston Lumis Paund
Datum rođenja(1885-10-30)30. oktobar 1885.
Mesto rođenjaHejli (Ajdaho), SAD
Datum smrti1. novembar 1972.(1972-11-01) (87 god.)
Mesto smrtiVenecija, Italija

Biografija uredi

Ezra Paund bio je jedino dete Homera Lumisa Paunda i Izabele Veston. Njegovi preci su emigrirali iz Engleske u 17. veku.[3] Na Univerzitetu u Pensilvaniji između 1901. i 1903. upoznao je pesnika Vilijama Karlosa Vilijamsa s kojim će negovati prijateljstvo do kraja života. Učio je filozofiju, mada je pri kraju studiranja odustao od doktorata. Naučio je latinski, grčki, nemački, francuski, italijanski, španski, provansalski i staroengleski jezik.[1] 1907. se zaposlio kao profesor romanskih jezika. U to vreme već je pisao poeziju i vodio boemski život. U februaru 1908. sa knjigom svojih pesama zaputio se u Englesku. U Veneciji je 1908. o sopstvenom trošku štampao svoju prvu knjigu pesama A Lume Spento. Iste godine je otišao u London. Tamo se sprijateljio sa pesnikom i urednikom Fordom Madoksom Fordom. Upoznao je Vilijama Batlera Jejtsa i postao član "škole slika" koju je predvodio filozof T. I . Hjum. 1912. Paund je postao engleski dopisnik za američki časopis Poezija (Poetry) koji je bitno poboljšao. Prepoznao je književnu vrednost onda kada su svi ostali sumnjali kod D. H. Lorensa i Roberta Frosta. Bio je predvodnik imažista od 1912-1914. Hilda Dulitl i Ričard Oldington su se sastajali sa Paundom u čajdžinici u Kensingtonu. Tu ih je Paund 1912. prvi put nazvao imažistima, upotrebivši potom tu reč u svojoj knjizi Protivudarci (Ripostes).

 
Hijeratska glava Ezre Paunda, delo Anrija Godije-Brzeske iz 1914.

Izabrana bibliografija uredi

Poezija uredi

  • A Lume Spento, 1908.
  • Personae, 1909.
  • Exultations, 1909.
  • Ripostes, (pesme kojima je počeo imažizam), 1912.
  • The Sonnets and Ballate of Guido Cavalcanti, 1912. (prevodi)
  • Lustra, 1916.
  • Hugh Selwyn Mauberley,1920.
  • Personae: The Collected Poems of Ezra Pound, 1926.
  • Homage to Sextus Propertius, 1934.
  • The Pisan Cantos, 1948.
  • The Cantos of Ezra Pound (includes The Pisan Contos), 1948.
  • Seventy Cantos, 1950.
  • Drafts and Fragments: Cantos CX-CXVII,1968.
 
Ezra Paund, 1961.

Književna teorija i kritika uredi

  • ABC of Reading, 1934.
  • Make It New, 1935.

Reference uredi

  1. ^ a b Stock, Noel (28. 10. 2023). „Ezra Pound”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 3. 3. 2019. 
  2. ^ „Ezra Pound”. Poetry Foundation. 19. 10. 2023. Pristupljeno 2. 3. 2019. 
  3. ^ „Biography of Ezra Pound”. Poem Hunter. Arhivirano iz originala 06. 03. 2019. g. Pristupljeno 2. 3. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Audio/video