Zeboden na Milštetskom jezeru
Zeboden na Milštetskom jezeru (nem. Seeboden am Millstätter See) je tržni grad koji se nalazi direktno na Milšteterskom jezeru u okrugu Špital na Dravi u Koruškoj u Austriji sa 6 645 stanovnika (od 1. januara 2023.).
Zeboden Seeboden | |
---|---|
Pogled sa Milštetskog jezera | |
Administrativni podaci | |
Država | Austrija |
Savezna država | Koruška |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2023. | 6.645 |
— gustina | 149,63 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 49′ 09″ S; 13° 31′ 01″ I / 46.819113° S; 13.516961° I |
Vremenska zona | UTC+1, leti UTC+2 |
Aps. visina | 618 m |
Površina | 44,41 km2 |
Poštanski broj | 9871 |
Pozivni broj | 04762 |
Zeboden je legalno priznato lečilište.[1]
Geografija
urediGeografska lokacija
urediOpština se prostire preko zapadnog zaliva Milštatskog jezera od Volfsberga na jugu do Čiernoka na severu. Seeboden se nalazi u neposrednoj blizini glavnog grada okruga Špital an der Drau . Glavni grad Seeboden, raštrkano naselje bez istorijskog centra, razvio se iz gradova Gričah, Kraut, Rajh i Virlsdorf kao rezultat turizma.
Kongregaciona struktura
urediZeboden je podeljen na četiri katastarske zajednice:
- Lizereg
- Lizerhofen
- Zeboden
- Trefling
i obuhvata sledeća 22 lokaliteta (broj stanovnika u zagradi od 1. januar 2023.):
- Na Čirnoku
- Karlsdorf
- Kolm
- Kecing
- Kras
- Lidveg
- Lizerbrike
- Lizereg
- Lizerhofen
- Lizldorf
- Lurnbihl
- Muskanicen
- Pirk
- Raufen
- Sankt Volfgang
- Šlosau
- Zebah
- Zeboden na Milštetskom jezeru
- Tangern
- Trasišk
- Trefling
- Unterhaus
Istorija
urediNekoliko praistorijskih nalaza na današnjem opštinskom području ukazuje na različita rana naselja. Kamena sekira iz ranog kamenog doba (3000-2000. p. n. e.) otkrivena je u Treflinger Moosu. ) i pronašao rupu sekiru u Gričahu. U Trefflinger Moosu otkrivena je i sekira sa lopaticama iz bronzanog doba, koja datira oko 1800-1750. p. n. e.. je datiran. Brojni drugi predantički nalazi potiču iz halštatskog perioda . Najveći nalaz iz ovog perioda datira iz 1927. godine, gde su ostaci bronzanih odlivaka pronađeni na ulazu u grad na istoku kod nekadašnjeg Pansiona Ploni.
Od oko 200. godine p.n.e Područje je pripadalo plemenskom području Ambidravija, naroda koji „živi sa obe strane Draua“, što je rimski naziv za noričko stanovništvo koje se ovde nastanilo.
Zeboden je jedno od najbogatijih antičkih nalazišta u neposrednoj blizini Tojrnije. Rimski put Vija Julija Avgusta koji vodi kroz Drautal presecao je Lieser kod Lizerbrukea, a putna stanica sa raskrsnicama za Salcburg (Iuvavum) je navodno bila u oblasti Zeboden. Zbog pronađenog materijala i strateški važne lokacije, F. Janč razmišlja o vojnim objektima i hronološki fokus naselja stavlja u prvu polovinu I veka nove ere. Može se pretpostaviti da je Rim koristio trasu za prvi prelazak preko reke. Istočni Alpi Lizertal, preko Radstadter Tauern do Salcburga i dalje do Dunava. Postoji mnogo indikacija za tok puta od dilerske stanice u Baldersdorfu kod Molzbihla u Drautalu, pored utočišta na Volfsbergu do prevoja/mosta kod kuće Bruger preko Zebah, preko Kocinga do Gminda. Pored malih nalaza, na izvoru Tangern nalazi se i rimski izvor. Mnoga imena mesta, posebno na visokoj visoravni iznad Milštatskog jezera, svedoče o intenzivnoj doseljačkoj aktivnosti Slovena na tom području u karantanskom periodu. Od druge polovine 8. veka Bavarci su zauzeli to područje i započeli nasilne prozelitističke i krvavo gušene revolucije koje su se rasplamsale. O odbrambenim naporima svedoči Rotte Trasischk, „stražarska stanica”, gde je možda bilo utvrđeno selo protiv Bavaraca. Oko 800. godine crkva, koja je bila potčinjena caru Karlu Velikom, promenila je svoju prozelitsku strategiju, jer su hteli da izbegnu genocid poput onog protiv Saksonaca. Najniži sloj stanovništva trebalo je nenasilno prevesti u hrišćanstvo putem krštenih crkava. Jedna takva crkva je najstarija Seeboden crkva u Kotzingu, posvećena Jovanu Krstitelju, čiji su temelji pronađeni 1953. godine kada se gradio silos. Oko 1000. godine, hrvatske utvrđene zemljoradnike naselila je Frankonska okružna uprava, kao što i naziv okruga Kraut. Verovatno bi trebalo da kontrolišu još uvek slovenske susede i štite put. Otprilike u to vreme, nemački je postepeno postao kolokvijalni jezik umesto južnoslovenskog.
Najkasnije od 1237. godine zaštitnu funkciju preuzima vlastelinstvo pod građom Somereg, kojoj je pripadalo područje današnje opštine. Dugo vremena, ovo je bilo u vlasništvu grofova Ortenburga, zatim je prešlo na grofove od Cilija, a zatim na Habzburgovce. Feudalni vlasnici i burggrovi su u 15. i 16 veka gospodari Grabena, čiji su ga naslednici prodali 1550. porodici Kevenhiler . Nakon što su 1629. napustili Korušku, došao je u posed Hansa Vitmana, a 1651. godine prešao je na porodicu Lodron iz Gminda . U to vreme, Sommeregg je dobio samo kao suvereni feud, a sledeće godine zamak i lordstvo su postali privatno vlasništvo Lodrona.
Rani opis ove oblasti dao je bečki alpinista i zvaničnik Hofkamera Jozef Kiselak (1798-1831), koji je prošao pored područja od Milštata na svom pešačenju do Austrije 1825:
- „Šetao sam sat vremena po jezeru, koje je bilo bogato ribom, kroz bedna sela Gerčah i Lerhendorf, dok se nije završilo kod Virlsdorfa. Močvarne livade, koje jedva nose drvene kolibe stanovnika koji vole prljavštinu, stalni su prizor naizmeničnog lutalice koji tone niz prolaze. [2]
Sela Seeboden pripadala su porodici Lodron do konstituisanja političke zajednice u Koruškoj 1850. godine. Seeboden i Treffling, osnovani kao nezavisne zajednice 1850. godine, spojili su se 1870. godine. Lizerhofen je, s druge strane, 1850. bio pripojen široj zajednici Špitala, ali je postao nezavisan 1886. U to vreme Lizerhofenu su pripadala i sela Zebrike i Volfsberg (Fratres).
Godine 1918. španski grip u Zebodenu odneo je najmanje 15 života (Hronika župe Lizereg). [3] Pošto se bolest nije mogla prijaviti i teško je dijagnostikovati, tačan broj žrtava nije poznat. U školskoj hronici Zebodenske osnovne škole za 5 novembra 1918. zabeleženo je da se nastava može nastaviti tek nakon dvonedeljne obustave. Austrougarska je bila na vrhuncu Drugog svetskog rata. Epidemija gripa u rastvaranju. Nije bilo nikakve podrške vlade. Zbog prolaska trupa, vojnika koji su se vraćali sa frontova u matične zemlje i povremeno pljačkali, u gradu je vladao izvesni nemir. [3] Bilo je i izveštaja o austrijskim ratnim zarobljenicima koji su preživeli rat, ali su potom umrli u inostranstvu od gripa. Porodicu fabričkog radnika sudbina je posebno pogodila. Muž i stariji sin su poginuli u ratu, majka je umrla sa mlađim detetom od gripa.
Od maja 1934. trajale su borbe između formacija političkih partija u oblasti oko Milštetskog jezera i hapšene su pristalice NSDAP-a . Političke akcije nacista, uglavnom mladih dečaka, bile su relativno bezopasne početkom 1930-ih. Na istaknutim mestima su bile naslikane svastike, zastave svastike ili paljene vatre u obliku svastike na planinama na Mirnoku, Goldeku ili Gmajneku.
U noći 29 1. juna 1934. godine prvi put je nastala ozbiljna materijalna šteta ukradenim eksplozivom iz fabrike magnezita Radenthein. [4] Da bi zastrašili političke protivnike, pristalice sada zabranjenog NSDAP-a digle su u vazduh novosagrađenu kuću fabričkog radnika Stefana Steurera u Delahu. Iste noći dogodio se najveći teroristički napad u Koruškoj do sada, dizanje u vazduh velikog, gvozdenog Lizerovog mosta kod Zebaha, koji je privremeno presekao Millstatter Seegebiet od železničke veze. U Vortherseeu, napad na bečki ekspresni voz nije uspeo. Obe akcije bile su usmerene na nanošenje štete i domaćem turizmu.
Za 1 1. januara 1973. Lizerhofen je konačno uključen u Zeboden.
Od oko 1900. godine postoje detaljni opisi dvanaest seoskih kuća, alpskih koliba i seoskih oruđa za oblast Seeboden od Johanna Rajnharda Bunkera. Folklorista iz Zebaha bio je učitelj u Šopronu i proveo je nekoliko leta sa svojim bratom, pastorom Trebesinga. [5]
Sve do kasnog 19 U 19. veku obala jezera je bila malo cenjena za razliku od zaleđa koje se intenzivno koristilo za poljoprivredu. Samo kao rezultat letnjeg turizma, današnji Seeboden se razvio duž zapadne obale od gradova Gričah, Kraut, Rajh i Virlsdorf kao dominantni glavni grad zajednice. Prvobitno, većina gradova su bile poljoprivredne zajednice sa malim udelom biznisa, ali je poslednjih decenija turizam postao glavni privredni sektor opštine. To je takođe dovelo do kontinuiranog povećanja broja stanovnika. Zbog ovoga i povećanog regionalnog značaja, Seeboden je 2000. godine podignut u tržni grad. U novembru 2011. ime zajednice je dopunjeno dodatkom „am Millstatter See“. [6] [7]
Klingerpark, park (21.627 m²) na jezeru koji je slobodno dostupan od 1992. godine i uključuje ribarsku luku i pristajalište za brod, dobio je ime po Robertu Klingeru fon Klingstorfu . Poticao je iz veoma uspešne porodice boemskih proizvođača tekstila u Nojštatu an der Tafelfihte . Godine 1918. Robert i njegov brat Hugo kupili su imanje Spittal od porodice Porcija za 8,5 miliona kruna. U ekonomski teškim 1920-im, porodica Klinger je morala da proda mnoga imanja, a imanje na jezeru pripalo je Robertovoj ženi, koja ga je 1961. prodala opštini za tri miliona šilinga.
Kultura i znamenitosti
uredi- Dvorac Zomereg
- Donji dom evangelističke crkve
- Katolička župna crkva Zeboden Presveto Srce Isusovo
- Katolička župna crkva Lizeregg Marije Himelfart
Muzeji
uredi- Muzej mučenja u zamku Zomereg
- 1. Muzej ribarstva Koruške
- Bonsai muzej sa zen vrtovima
Galerije
uredi- Galerija stepeništa – Verein Kultur Impuls
Priroda
uredi- Milštetsko jezero: brodarstvo, škole skijanja na vodi
- brojni parkovi i zelene površine
- Čirnok (deo Milšetskih Alpi) kao lokalno planinsko i planinarsko područje sa stazama za sankanje zimi
Redovni događaji
uredi- Viteške igre u zamku Zomereg : Viteški festival se održava svake godine u avgustu tokom tri nedelje u srednjovekovnom selu izgrađenom za ovu svrhu
- Prolećni koncert Trachtenkapelle Seeboden: svake godine u subotu pred Majčin dan
- Petra i Pavla: održava se svake godine 29. aprila. juna u Virlsdorfu
- Početkom septembra u Seebodenu se održava „Festival štrudla u Zebodenu“.
Politika
uredi
Veće i gradonačelnikaurediOpštinsko veće Seeboden ima 27 članova (od 2015).
|
Direktno izabrani gradonačelnici bili su:
- 2009. do 2021. Volfgang Klinar (EVP)
- od 2021. Tomas Šefauer (SPE)
Grb
urediGrb povezuje lokaciju Seebodena na Milštatskom jezeru (plava pozadina štita i zlatna „ sirena “) sa lokalnom istorijom vladara (crveni i srebrni štit grofova Ortenburga ). Predat je pijaci 30. aprila 1958. koju je dodelila koruška državna vlada.
Zvanični grb glasi:
- „U plavom štitu zlatna sirena, koja u naručju drži crveni štit u kome se pojavljuje srebrni vrh na vrhu sa crvenim krilom, praćen sa dva srebrna krila. [10]
Zastava je crvena, plava i žuta sa integrisanim grbom.
Galerija
uredi-
Zeboden, gledan sa suprotne obale jezera. Na slici je i dvorac Zomereg
Ličnosti
uredi- Johan Rajnhard Bunker (1863–1914), učitelj i folklorista
- Oto Eder (1924–1982), vajar
- Aksel Huber (1942–2019), austrijski hroničar, lokalni istoričar i ronilac
- Herbert Haupt (rođen 1947), političar
- Hanelore Gigler (rođena 1954), skibob atletičarka
- Valter Hofer (* 1955), sportski zvaničnik, direktor FIS trka za skijaške skokove i nordijsku kombinaciju
- Tomas Morgenštern (rođen 1986), skijaški skakač i olimpijski šampion
- Eva Glavisšnig-Piscek (rođena 1969), političarka
Književnost
uredi- Edi Rauter: Seeboden. Lečilište na Milštatskom jezeru. Verlag Carinthia, Klagenfurt, 1976, ISBN 3-85378-015-6 .
- Edi Rauter: Seeboden kroz vekove. Samoizdanje opštine Seeboden, Zeboden 1994, bez ISBN-a.
- Karen Šaelov-Veber: Zeboden na Milštetskom jezeru, Koruška. crkve i kapele. (Umetnički vodič) Umetnički izdavač Peda, Pasau 2002, ISBN 3-89643-185-4 .
Reference
uredi- ^ Arhivirano [Date missing] na sajtu oehkv.at [Error: unknown archive URL], auf www.oehkv.at, abgerufen am 10. Oktober 2022
- ^ Einödertal und Mühlstädtersee In: Goffriller, Gabriele (Hg.): Kyselak.
- ^ a b Schulchronik Seeboden / Pfarrchronik Lieseregg.
- ^ Kurt Bauer: Illegaler Nationalsozialismus in Kärnten.
- ^ Johann Reinhard Bünker: Das Bauernhaus am Millstätter See in Kärnten.
- ^ Landesgesetzblatt für Kärnten Nr. 91/2011 38.
- ^ Arhivirano [Date missing] na sajtu kleinezeitung.at [Error: unknown archive URL]
- ^ „Gemeinderatswahl 2003”. Land Kärnten. Arhivirano iz originala 2021-11-07. g. Nevalidan unos
|deadurl=ja
(pomoć) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. novembar 2021) - ^ „Gemeinderatswahl 2009”. Land Kärnten. Arhivirano iz originala 2021-11-07. g. Nevalidan unos
|deadurl=ja
(pomoć) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. novembar 2021) - ^ zitiert nach Wilhelm Deuer: Die Kärntner Gemeindewappen.