Zlatni karaš

врсте слатководних риба, уобичајене у акваријумима

Zlatni karaš (lat. Carassius auratus) je riba sa koštanim skeletom, košljoriba, a prema savitljivim koštanim žbicama u perajima pripadaju mekoperkama. Zajedno sa šaranom, deverikom, mrenom i mnogim drugim ribama naših slatkih voda obrazuje porodicu šarana. Takođe, zlatni karaš je jedna od prvih pripitomljenijih riba, pa je često uzgajana u akvarijumima.[4]

Karaš zlatni
Aquarium scene with a bright orange goldfish swimming, tail at lower left, head at upper right, with some driftwood and another goldfish, white and orange, behind.
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Potporodica: Cyprininae
Rod: Carassius
Vrsta:
C. auratus
Binomno ime
Carassius auratus
Sinonimi
Lista sinonima
    • Carassius discolor Basilewsky, 1855
    • Carassius burgeri Temminck & Schlegel, 1846
    • Carassius coeruleus Basilewsky, 1855
    • Carassius encobia Bonaparte, 1845
    • Carassius grandoculis Temminck & Schlegel, 1846
    • Carassius pekinensis Basilewsky, 1855
    • Cyprinus auratus Linnaeus, 1758
    • Cyprinus gibelioides Cantor, 1842
    • Cyprinus mauritianus Bennett, 1832
    • Cyprinus chinensis Gronow, 1854
    • Cyprinus maillardi Guichenot
    • Cyprinus nigrescens Günther, 1868
    • Cyprinus thoracatus Valenciennes 1842
    • Neocarassius ventricosus Castelnau, 1872

Opšti podaci uredi

  • Latinski naziv: Carassius auratus
  • Lokalni nazivi: Zlatni karaš
  • Maks. dužina: 45 cm
  • Maks. masa: 1,5 kg
  • Vreme mresta: od maja do juna

Istorija uredi

Poreklo zlatne ribice vodi iz istočne Azije, ali prvi put je selektivno uzgajana u drevnoj Kini pre više od 1.000 godina. Od tada do danas uzgojeno je nekoliko različitih vrsta. U početku su uzgajane kao hrana za ribe. Vremenom je primećeno da obične srebrne i bronzane ribe imaju sklonost ka mutaciji u crveno-narandžaste. Za vreme vladavine dinastije Tang (618-907) bilo je popularno uzgajanje zlatnog karaša u ukrasnim ribnjacima i akvarijumima.[5][6] U Japan je donesena 1603. godine, a u Portugaliju osam godina kasnije. Odatle je rasprostranjena u sve delove Evrope. Sredinom 19. veka našla je stanište i u Severnoj Americi. Svoje mesto našle su u kineskoj umetnosti, a u južnoj Evropi su smatrane za simbol radosti i sreće.[7]

Navike, stanište, rasprostranjenost uredi

Zlatni karaš naseljava tihe i tople nizijske vode, mrtvaje, bare, rukavce, ritove, jezera obrasla vodenim biljem, kanale, akumulacije i uopšte vode sa muljevitim i glinovitim dnom. Najviše mu odgovaraju uslovi u kojima živi šaran. Dosta dobro podnosi nedostatak kiseonika u vodi. Zlatni karaš živi na dnu gde se i hrani sitnim životinjama i delovima biljaka. U toku leta se hrani intenzivnije dok zimi potpuno prestaje sa uzimanjem hrane. U vodama koje se zimi potpuno lede, preživljava zahvaljujući svojoj telesnoj izlučevini koja se ne ledi, a obezbeđuje vlažnost kože.

Biologija uredi

Taksonomija uredi

Postojala je značajna debata o taksonomiji zlatne ribice. Ranije se verovalo da je zlatna ribica podvrsta karaša (Carassius carassius), ili babuške (Carassius gibelio).[8][9][10] Međutim, moderno genetsko sekvenciranje sugeriše drugačije, naime da su moderne zlatne ribice pripitomljeni varijeteti C. auratus koji su poreklom iz južne Kine.[11] C. auratus se razlikuju od drugih Carassius vrsta po nekoliko karakteristika. C. auratus imaju šiljatiju njušku, dok je njuška C. carassius dobro zaobljena. C. gibelio često ima sivkasto/zelenkastu boju, dok su karaši uvek zlatno bronzani. Mladi karaši imaju crnu mrlju na dnu repa, koja sa godinama nestaje. Kod C. auratus, ova repna tačka nikada nije prisutna. C. auratusma manje od 31 ljuske duž bočne linije, dok karaši imaju 33 ljuske ili više.

Zlatna ribica može da se hibridizuje sa nekim drugim Carassius vrstama šarana. Japanski šaran i obični šaran se takođe mogu ukrštati sa zlatnim ribicama da bi proizveli sterilne hibride.

 
Karaš (Carassius carassius)
 
Divlja babuška (Carassius gibelio)

Veličina uredi

Kada se drže u malim zatvorenim akvarijumima, zlatne ribice imaju tendenciju da ostanu dugačke oko 1 in (2,5 cm) do 2 in (5,1 cm). Zlatne ribice mogu postati veće ako se premeste u veće akvarijume, ali obično ne narastu duže od 6 in (15 cm). U otvorenim jezercima i u divljini zlatne ribice mogu narasti do oko 14 in (36 cm).[12]

Prema podacima iz aprila 2008, Bi-Bi-Si navodi da najveća zlatna ribica na svetu meri 19 in (48 cm), i živi u Holandiji.[13] U to vreme, zlatna ribica po imenu „Goldi“, držana kao kućni ljubimac u rezervoaru u Folkstonu u Engleskoj, bila je izmerena kao 15 in (38 cm) i preko 2 lb (0,91 kg), i imenovana je kao druga po veličini na svet iza holandske ribe.[13] Sekretar Federacije britanskih vodenih društava (FBAS) je izjavio o Goldijevoj veličini: „Mislim da verovatno postoji nekoliko većih zlatnih ribica o kojima ljudi ne misle kao o rekorderima, možda u ukrasnim jezerima“.[13] U julu 2010. godine, zlatna ribica veličine 16 in (41 cm) i 5 lb (2,3 kg) uhvaćena je u ribnjaku u Pulu u Engleskoj, za koju se smatralo da je tamo napuštena pošto je prerasla akvarijum.[14] Dana 16. novembra 2020, zlatna ribica od 15 in (38 cm) teška 9 lb (4,1 kg) pronađena je u jezeru od 16 acres (6,5 ha) u Grinvilu, Južna Karolina, dok je vršeno istraživanje populacije Ouk Grov jezera.[15]

Vid uredi

Zlatne ribice imaju jedno od najproučenijih čula vida kod riba.[16] Zlatne ribice imaju četiri vrste konusnih ćelija, koje su osetljive na različite boje: crvenu, zelenu, plavu i ultraljubičastu. Sposobnost razlikovanja između četiri različite primarne boje ih klasifikuje kao tetrahromate.[17]

Sluh uredi

Zlatne ribice imaju jedno od najproučenijih čula sluha kod riba.[18] One imaju dva otolita, koji omogućavaju detekciju kretanja zvučnih čestica, i Veberove koščice koje povezuju plivačku bešiku sa otolitima, olakšavajući detekciju zvučnog pritiska.[19]

Opis i građa uredi

 
akvarijumska Zlatna riba

Zlatni karaš ima zdepasto telo, a zavisno od pasmine može biti dugo od 13 do 45 cm. Krase ga svetlo beličasto, sivkasto, žućkasta leđa, bokovi srebrnasti, a ponekad sa zelenim ili crvenkasto žutim prelivima. Peraja su crvenkasto siva. Usta mala bez brčića. Zajedničko im je visoko, sa strana spoljšteno telo pokriveno krupnim i čvrsto usađenim krljuštima. Leđna peraja je veoma duge osnove (14-21 žbica), a podrepna kratka (5-8). Prva žbica i jednog i drugog peraja je snažna i nazubljena. Usta su terminalna i bez brkova, a ždrelni zubi su visoki, spljošteni i jednoredni. Boja tela i peraja im može značajno varirati pa se ništa uopšteno ne može reći. To zavisi od količine svetlosti koju dobijaju u prostoru. Ukoliko se uzgajaju u ribnjacima ili akvarijumima bez dovoljno svetlosti imaće blede boje, dok one koje su izložene sunčevim zracima imaju intenzivnije boje. U aprilu 2008. godine, engleski Bi-Bi-Si je objavio priču o najvećoj zlatnoj ribici na svetu dugoj 48 cm, sa staništem u Holandiji.[20]

Razmnožavanje uredi

 
Mrešćenje zlatnih riba u jezercu
 
Jajašca Zlatnog karaša na podvodnom bilju
 
Mlade larve nakon izleganja

Zlatni karaš se može razmnožavati ako ima pravilnu prehranu i dovoljno vode u prostoru u kojem boravi. Pari se najčešće u proleće, u maju i junu sa promenom temperature. U toku parenja mužjaci plivaju u grupi od 2-3 ribe, nakon čega se razdvajaju i idu ka ženkama. Ženka zlatnog karaša izbacuje belo-žućkastu ikru na biljke, koje mužjak kasnije oplodi. Ženka položi oko 300.000 komada jajašaca na podvodnom bilju. Neke od jajašaca pojedu odrasle jednike pre nego se izlegu.

Varijeteti uredi

Akvariste je oduvek oduševljavala vanredna mogućnost ukrštanja riba roda Carassius. Ukrštanjem zlatnog karaša (Carassius auratus) i običnog, srebrenastog karaša (Carassius carassius), dobijeni su sledeći varijeteti:

  • Teleskop ima kratko, sabijeno telo velastih peraja. Karakteristične su ogromne oči, od ozleda zaštićene tankom prevlakom. Boja ribe varira od zlatnožute do crne.
  • Nebesko oko je varijetet sličan teleskopu, ogromnih očiju okrenutih prema gore. Repno peraje je trostarno i liči na lepezu.
  • Zlatna riba sa velovima je varijetet kratkog, zdepastog tela i male glave. Leđno peraje je široko i uspravno, dok su ostala prozirna i dugačka, usled čega vise sa ribe. Boja tela ovoga vrijeteta varira od zlatnožute do crveno-rubinske.
  • Kometa je varijetet čije se telo odlikuje zlatnožutim krljuštima i vrlo dugih, široko rasečenih rapenih peraja.
  • Lavlja glava je atraktivan varijetet kratke glave, oivičene debelim kožnim naborima koji podsećaju na grivu lava.
  • Šubunkin je sličan kometi, od koje se razlikuje prozračnim krljuštima različitih boja.

Varijeti pušteni u prirodu ne žive dugo, upravo zbog dugih peraja koji ih čine lepima, ali ih sprečavaju u brzom plivanju. Ipak, većina preživi dovoljno dugo da se mresti sa domaćim, divljim šaranima. Tako se neretko mogu uloviti potomci zlatnih ribica koji poseduju neke njihove odlike, a koji su, kao i čistokrvne zlatne ribice, i dalje jestivi. U zadnje vreme dobijeno je mnogo novih varijeteta, koji se međusobno razlikuju po obliku peraja i boji krljušti. Neki varijeteti ne podnose dobro hladnu vodu kao obični karaši, u njoj gube boju ili ugibaju. Zanimljivo je da ribe koje žive u potpunom mraku takođe gube boju i postaju bele.

Izvori uredi

  1. ^ NatureServe (2016). Carassius auratus . Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016. Pristupljeno 14. 4. 2017. 
  2. ^ „USGS-NAS, Non-indigenous Aquatic Species”. Pristupljeno 29. 4. 2015. 
  3. ^ Carassius auratus (Linnaeus, 1758)”. Fishbase. Pristupljeno 29. 4. 2015. 
  4. ^ Helmore, Edward (12. 7. 2021). „Goldfish dumped in lakes grow to monstrous size, threatening ecosystems”. The Guardian. Arhivirano iz originala 13. 7. 2021. g. 
  5. ^ „Goldfish”. Ocean Park. Pristupljeno 16. 11. 2009. 
  6. ^ Roots, Clive (2007). Domestication. Westport: Greenwood Press. str. 20—21. ISBN 978-0-313-33987-5. 
  7. ^ Nezavisne novine: Unesite zlatni simbol sreće u vaš dom
  8. ^ Laboratory, NOAA Great Lakes Environmental Research. „NOAA National Center for Research on Aquatic Invasive Species (NCRAIS)”. nas.er.usgs.gov. Pristupljeno 16. 12. 2020. 
  9. ^ Komiyama, Tomoyoshi; Hiroyuki Kobayashi; Yoshio Tateno; Hidetoshi Inoko; Takashi Gojobori; Kazuho Ikeo (februar 2009). „An evolutionary origin and selection process of goldfish”. Gene. 430 (1–2): 5—11. PMID 19027055. doi:10.1016/j.gene.2008.10.019. 
  10. ^ Les Pearce. „Common Gold Fish”. Aquarticles. Arhivirano iz originala 28. 5. 2006. g. Pristupljeno 20. 6. 2006. 
  11. ^ Wang, Shu-Yan; Jing Luo; Robert W. Murphy; Shi-Fang Wu; Chu-Ling Zhu; Yun Gao; Ya-Ping Zhang (19. 3. 2013). „Origin of Chinese Goldfish and Sequential Loss of Genetic Diversity Accompanies New Breeds”. PLOS ONE. 430 (3): e59571. Bibcode:2013PLoSO...859571W. PMC 3602300 . PMID 23527220. doi:10.1371/journal.pone.0059571 . 
  12. ^ Melina, Remy (10. 9. 2010). „Can a Goldfish Really Grow to 30 Pounds?”. livescience.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 12. 2020. 
  13. ^ a b v „Giant goldfish 'simply amazing'. BBC News. 17. 4. 2008. Pristupljeno 17. 7. 2010. 
  14. ^ „Surrey schoolboy catches 5lb goldfish in Dorset lake”. BBC News. 15. 7. 2010. Pristupljeno 17. 7. 2010. 
  15. ^ „'Massive' goldfish weighing 9 pounds found in South Carolina lake”. NBC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-17. 
  16. ^ Neumeyer, C. (2003). „Color Vision in Fishes and Its Neural Basis”. Ur.: Collin, S.P.; Marshall, N.J. Sensory Processing in Aquatic Environments . New York: Springer-Verlag. str. 223. ISBN 9780387955278. 
  17. ^ Neumeyer, Christa (1988). Das Farbensehen des Goldfisches: Eine verhaltensphysiologische Analyse. G. Thieme. ISBN 978-3137187011. 
  18. ^ Ladich, F., & Fay, R. R. (2013). Auditory evoked potential audiometry in fish. Reviews in Fish Biology and Fisheries, 23(3), 317-364.
  19. ^ Fay, R. R., & Popper, A. N. (1974). Acoustic stimulation of the ear of the goldfish (Carassius auratus). Journal of Experimental Biology, 61(1), 243–260.
  20. ^ Bi-Bi-Si- Neverovatna Zlatna ribica

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi