Irfan Smajlagić (Banja Luka, 16. oktobar 1961) bivši je jugoslovenski i hrvatski rukometaš, trenutno je rukometni trener.

Irfan Smajlagić
Lični podaci
Nadimak Pipe[1]
Datum rođenja (1961-10-16)16. oktobar 1961.(62 god.)
Mesto rođenja Banja Luka, FNR Jugoslavija
Informacije o karijeri
Pozicija desno krilo
Seniorska karijera
Godine Klub
1978–1987
1987–1991
1991–1994
1994–1996
1996–1997
1997–1998
1998–1999
1999–2000
2000–2001
2001–2002
Borac Banja Luka
Medveščak
USAM Nim
Badel 1862 Zagreb
Zamet
Medveščak
US Ivri
Livri Gargan
Bordo
Livri Gargan
Reprezentativna karijera
1987–1991
1991–2000
Jugoslavija Jugoslavija
Hrvatska Hrvatska

93 (290)
Trenerska karijera
2002–2003
2003–2006
2005–2007
2007–2009
2009–2011
2012–2013
2013–2014
2015–2016
Čakovec
Hrvatska (asistent)
Hrvatska do 21
Egipat
Bosna Sarajevo
Zamet
Lokomotiva Zagreb
Iran

Karijera uredi

Klub uredi

Smajlagić je rođen 16. oktobra 1961. godine u Banja Luci. Započeo je karijeru u mlađim kategorijama rukometnog kluba Borac Banja Luka. Sa Borcem je osvojio po jedno prvenstvo i kup, a to je pre svega zbog dominacije Metaloplastike iz Šapca tokom osamdesetih godina. Sa klubom Medveščak Zagreb osvojio je Kup Jugoslavije 1989. i 1990. godine. Nakon toga je prešao da igra za klubove u francuskoj ligi, najpre u Ivri, a potom u USAM Nim.[2] Zatim se vratio u Hrvatsku u Badel 1862 Zagreb. Nakon kratkog igranja za RK Zamet i Medveščak opet se vratio u Ivri i odigrao 26 utakmica.[3] Godinu dana je proveo u Bordou, da bi 2002. godine u Livri-Garganu završio igračku karijeru karijeru.

Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Prvo je trenirao Čakovec, a bio je pomoćnik Linu Červaru u reprezentaciji Hrvatske.[4] Godine 2008. kao trener osvojio je Prvenstvo Afrike sa reprezentacijom Egipta. Bio je trener Bosne iz Sarajeva, Zameta i Irana, od 2013. do 2014. trenirao je ženski rukometni klub Lokomotiva Zagreb.[5]

Reprezentacija uredi

Smajlagić je osvojio bronzanu medalju sa reprezentacijom Jugoslavije na Olimpijadi u Seulu 1988. godine.[6]

Sa reprezentacijom Hrvatske, osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1994. godine, srebro na Svetskom prvenstvu 1995. godine. Vrhunac reprezentativne karijere mu je zlato na Olimpijadi 1996. u Atlanti.[7] Nagrađen je državnom nagradom za sport Franjo Bučar.[8] Nakon Evropskog prvenstva 2000. godine završio je reprezentativnu karijeru. Bio je izabran u najbolji tim Svetskog prvenstva 1995. i Olimpijskih igara 1996. godine, a u izboru svetskih rukometnih stručnjaka 1997. izabran je u idealnu rukometnu postavu svih vremena.[8]

Trofeji uredi

Klupski uredi

Igrač
Borac Banja Luka
Medveščak Zagreb
USAM Nim
Badel 1862 Zagreb

Reprezentativni uredi

Jugoslavija
Hrvatska

Individualni uredi

  • Najbolje desno krilo na Svetskom prvenstvu 1995.
  • Prvi tim na Svetskom prvenstvu 1995.
  • Najbolji hrvatski rukometaš 1995. godine od strane HRS
  • Najbolji hrvatski rukometaš 1995. godine od strane Sportskih novosti
  • Najbolje desno krilo na Letnjim olimpijskim igrama 1996.
  • Prvi tim na Letnjim olimpijskim igrama 1996.
  • 1996. Državna nagrada za sport Franjo Bučar
  • Najbolji strelac francuskog prvenstva 1999/00 — 174 gola
  • Najbolji strelac francuskog prvenstva 2001/02 — 185 golova
Trener
Egipat
Bosna Sarajevo
ŽRK Lokomotiva Zagreb

Reference uredi

  1. ^ „Hrvatski 'Dream Team': Ćavar, Balić i Smajlagić su nedodirljivi”. 12. 1. 2011. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  2. ^ „Moja zasluga za zlato nije manja od Červarove”. 5. 1. 2007. Pristupljeno 8. 12. 2018. 
  3. ^ „Selestat: Buteurs 1999/2000”. Arhivirano iz originala 23. 9. 2015. g. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  4. ^ „Hrvatska reprezentacija, Irfan smajlagić”. vecernji.hr. 6. 2. 2018. Arhivirano iz originala 09. 12. 2018. g. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  5. ^ „Najteže sam podnio poraz od Slovenije i neodlazak na Olimpijske igre”. vecernji.hr. 26. 11. 2014. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  6. ^ „Sport u Banja Luci”. znanje.org. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  7. ^ „Irfan Smajlagic profile”. olympic.org. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  8. ^ a b „Irfan Smajlagić”. hoo.hr. 5. 8. 2013. Arhivirano iz originala 14. 08. 2016. g. Pristupljeno 5. 12. 2018. 

Spoljašnje veze uredi