Dinar, kao valuta, se koristi kao zvanična valuta nekih islamskih zemalja: Alžir (Alžirski dinar), Bahrein (Bahreinski dinar), Irak (Irački dinar), Jordan (Jordanski dinar), Kuvajt (Kuvajtski dinar), Libija (Libijski dinar), Sudan (Sudanski dinar) i Tunis (Tunišanski dinar), i valuta Srbije (Srpski dinar) i Makedonije (Makedonski denar), kao naslednika jugoslovenskog dinara. Istorija dinara, ipak, počinje sa rimskim novcem, denarijusom, po kome su i sve navedene valute dobile svoje ime.

Rimski novac uredi

 
Rimski denarijus

Valutni sistem Rimskog carstva je obuhvatao kovani novac koji se zvao denarijus (množina: denari), koji se u Rimskom carstvu kovao i bio u upotrebi od oko 211. godine stare ere. To su bili mali srebrni novčići, koji su bili u upotrebi sve dok ih nisu zamenili tzv. „antonijusi”.

Naziv „dinar“ je nastao sredinom trećeg veka p. n. e. od latinske reči denarius, jer su Rimljani tako nazvali srebreni novac kojim su zamenili dotadašnji bakarni, a vredio je deset puta više od njega lat. deni znači po deset. Kasnija rimska kovanica od zlata aureus imala je vrednost od 25 denariusa. Na Istoku je naziv denarius poprimio grčki oblik denarion odnosno dinarion, a zatim su ga preko Vizantije preuzeli Arapi i pošto je glavni deo trgovine u to vreme (do 10. veka) bio u rukama Arapa, arapski zlatni dinar se proširio po Evropi do Baltika, pa tako je ušao u upotrebu i u srpski jezik.

Zlatni dinar i srebrni dirham uredi

Osnivanjem prve islamske države tj. halifata, u 7. veku, uvedeni su zlatni dinar i srebrni dirham kao valute. Te valute su bile u opticaju sve do Otomanskog osvajanja ove zemlje.[1]

Srpski dinar uredi

Dinastija Nemanjića uredi

 
Dušanov srebrni carski dinar

„Srpski dinar” se prvi put pominje u arhivskim dokumentima s kraja 1214. godine, u vreme Stefana Prvovenčanog (veliki župan 1196-1217, kralj 1217—1228).[2] Od tog vremena sve do pada Despotovine 1459. godine, „dinar” su kovali gotovo svi srpski vladari, i to širom teritorije srpske srednjovekovne države, u kovnicama koje su se nalazile u blizini brojnih rudnika srebra kao što su Brskovo, Rudnik, Novo Brdo, Srebrnica, Trepča i drugi, i taj novac se zvao dinar. Predstavljao je jedno od najbitnijih obeležja samostalnosti i državnosti tadašnje srpske države, u srednjem veku.[2]

Sav srednjovekovni novac Srbije se, zbog povlačenja zlata iz opticaja – pojave karakteristične za taj period svuda u Evropi – kovao isključivo u srebru. Nakon gubitka samostalnosti srpske države, prestaje da se kuje srpski dinar.

Kneževina i Kraljevina Srbija uredi

Naziv osnovne rimske monete – denar, preko srpskog srednjovekovnog kovanja i, nadalje, preko kovanja obnovljene Srbije u 19. veku, zadržao se do danas u nazivu dinar – osnovne novčane jedinice monetarnog sistema savremene Srbije.[2]

 
Najveću nominalnu vrednost ikad zabeleženu kod nas dostigla je novčanica od petsto milijardi dinara, izdata u vreme hiperinflacije, 1993. godine

Knez Mihailo Obrenović (knez 1839-1842. i 1860-1868) donosi rešenje da se kuje prva srpska moneta. Prvi srpski kovani novac, izrađen u bečkoj kovnici od legure bakra, u apoenima od 1, 5 i 10 para, s likom kneza Mihaila na aversu i godinom izdanja 1868. Nova novčana jedinica, s nazivom dinar, iskovana je u srebru 1875. godine. Nosila je lik kneza Milana, a izrađena je u apoenima od 50 para, 1 i 2 dinara. Prvi zlatni novac u Srbiji iskovan je 1879. godine u nominalnoj vrednosti od 20 dinara. Povodom proglašenja kneza Milana za kralja Srbije 6. marta 1882, kovan je zlatni novac od 10 i 20 dinara, popularno nazvan «Milandor».[3]

Prva novčanica izdata u Srbiji vezuje se za početak rada Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, koji je 2. jula 1884. bio obeležen izdavanjem novčanice od 100 dinara, plative u zlatu, izrađene po klišeu za rezervnu novčanicu od 100 franaka Narodne banke Belgije.[4]

Jugoslavija uredi

Po završetku Prvog svetskog rata, na teritoriji novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zatekle su se u opticaju razne vrste kovanog novca.[3] Usvojen je Jugoslovenski dinar (YUS) kao valuta i bio je jednake vrednosti kao 4 Jugoslovenske krune (YUK).[5]

Aprila 1945. godine, kada je oslobođena Jugoslavija, i uveden je Dinar Jugoslovenske federacije (YUF) kao nova valuta, po kursu od 1-og dinara jugoslovenske federacije (YUF) jednakom 40 hrvatskih kuna ili 20 srpskih dinara tj. 50 dinara jugoslovenske federacije (YUF) je bilo jednako sa jednim američkim dolarom.[5]

1. januara 1966. godine, Čvrsti dinar (YUD) je zamenio Federacijski dinar (YUF) po kursu od 1 čvrstog dinara za 100 federacijskih dinara. 1. januara 1990. godine je uveden Konvertibilni dinar (YUN), po kursu od 1 konvertibilnog dinara za 10.000 čvrstih dinara. Nakon raspada SFRJ, SR Jugoslavija uvodi novu valutu - Jugoslovenski reformirani dinar (YUR) 1. jula 1992. godine.[5]

Tokom hiperinflacije u Jugoslaviji, nekoliko puta su uvođene nove valute kao mera borbe protiv inflacije. Prvo je Jugoslovenski oktobarski dinar (YUO) zamenio Jugoslovenski reformirani dinar (YUR) 1. oktobra 1993. godine, po kursu od 1 oktobarski dinar za 1.000.000 reformiranih dinara. Zatim je uveden Dinar iz 1994. godine (YUG), 1. januara 1994. godine, i menjao se za 1.000.000.000 oktobarskih dinara. Jugoslovenski dinar iz 1994. je ubrzo zamenjen sa Jugoslovenskim novim dinarom (YUN, Avramom dinar) već 24. januara 1994. godine, koji je bio jednake vrednosti kao nemačka marka (DEM).[5]

Srbija uredi

Nakon što su parlamenti Srbije i Crne Gore izglasali promenu naziva SR Jugoslavije u DZ Srbija i Crna Gora, 4. februara 2003. godine, promenjeni su valutni kodovi i Srpski dinar (CSD) je zamenio Jugoslovenski dinar.

Srpski dinar (CSD) iz DZ Srbija i Crna Gora je zamenjen i danas je u upotrebi Srpski dinar Republike Srbije (RSD).

Hrvatska uredi

Nakon proglašenja nezavisnosti (1991), Hrvatska je privremeno uvela Hrvatski dinar (HRD) kao valutu, koji je bio jednake vrednosti kao Jugoslovenski novi dinar. Hrvatski dinar je 30. maja 1994. godine zamenjen Hrvatskom kunom (HRK).[6]

Bosna i Hercegovina uredi

Nakon proglašenja nezavisnosti (3. marta 1992), Bosna i Hercegovina uvodi Bosansko-hercegovački dinar (BAD) koji je bio iste vrednosti kao Jugoslovenski reformirani dinar. Avgusta 1994. godine, uveden je Novi dinar (BAN) koji se menjao za 10.000 starih dinara (BAD). Zatim je, 1998. godine, Bosna i Hercegovina prešla na Bosansko-hercegovačku konvertibilnu marku (BAM) koji je bio konvertibilan sa Nemačkim markama (DEM).[7]

Republika Srpska uredi

 
Novčanica druge serije iz 1993. godine

Republika Srpska je u Banjaluci izdala svoje dinare (BASN), koji su bili jednake vrednosti kao Jugoslovenski reformirani dinar. Kada je Jugoslavija uvela novi dinar i Republika Srpska je uvela Novi dinar (BASO), jednakim sa Jugoslovenskim oktobarskim dinarom (YUO).[7]

Republika Srpska Krajina uredi

Nakon što se Republika Srpska krajina izdvojila iz Hrvatske, uvela je svoju dinarsku valutu koja je bila jednake vrednosti kao Jugoslovenski dinar. Prve novčanice Krajiškog reformiranog dinara (HRKR) su izdate kada i Jugoslovenski reformirani dinar. Zatim je, 1. oktobra 1993. godine, izdat Krajiški oktobarski dinar (HRKO) i bio je menjan za 1.000.000 reformiranih dinara, i Jugoslovenski dinar iz 1994. godine, izdat 1. januara 1994. godine, koji je menjan za 1.000.000.000 oktobarskih dinara. Novčanice je izdavala prvo Republika Srpska krajina 1991. i 1992. godine, a zatim Narodna banka Republike Srpske krajine od 1992. do 1994. godine.[6]

Makedonija uredi

U Makedoniji je bio u upotrebi srpski dinar još od 1913. godine kada je Kraljevina Srbija, zajedno sa Bugarskom i Grčkom, oslobodila Makedoniju, kojim je zamenjena Otomansku pijestru (XOTP).

Makedonski denar je uveden 1992. godine i imao je istu vrednost kao i jugoslovenski dinar u tom trenutku. Reforma valute je izvršena 1993. kada je uveden novi denar koji je imao vrednost 100 starih denara (MKN).

Izdaje ga Narodna banka Republike Severne Makedonije.

Tradicionalna islamska valuta uredi

Tokom Osmanskog carstva, na teritorijama kojima je Osmansko carstvo upravljalo, u opticaju su bile Pjastrije otomanskog carstva (XOTP) i Lire otomanskog castva (XOTL). Nakon Prvog svetskog rata, tokom koga su Saveznici osvojili osvojili većinu teritorija Osmanskog carstva, na tim teritorijama se od tada koriste evropske valute.

Kako se koja islamska zemlja oslobađala od evropskih vlasti i sticala nezavisnost, krenule su jedna po jedna da uvode dinar kao svoju valutu: Irak (1932), Jordan (1950), Sudan (1957), Tunis (1958), Kuvajt (1961), Alžir (1964), Bahrein (1965) i Libija (1971).

Centralna banka Iraka je uvela Irački dinar (IQD) 1932. godine, nakon stvaranja samostalnog Sudanskog kraljevstva, odvajajući se od Britanskog carstva. Tada je zamenila Indijsku rupiju koja je bila zvanična valuta još od Prvog svetskog rata kada je Britanska imperija osvojila Irak (1919). Bio je vezan za Britansku funtu sterlinga.[8]

Jordanski dinar (JOD) je zamenio Palestinsku funtu 1. jula 1950. godine, i bio je jednake vrednosti kao i Palestinska funta. Jordanski dinar se delio na 10 dirhama ili 1.000 fila sve do 1993. godine, od kada se deli na 10 pjastri (Piastres) ili 1.000 fila. [9]

Nakon dobijanja nezavisnosti, Sudan 8. aprila 1957. uvodi Sudansku funtu (SDP), koja se koristi paralelno sa Egipatskom funtom. 1992. godine, Sudan menja svoju valutu uvodeći Sudanski dinar (SDD) umesto nje, po kursu od 1-og dinara (SDD) za 10 funti (SDP). Sudanska funta je zvanično izbačena iz upotrebe tek 1. avgusta 1999. godine.[10]

Tunišanski dinar (TND) je zamenio Tunišanski franak 1. novembra 1958. godine, s time da je 1.000 francuskih franaka menjano za 1 tunišanski dinar. [11]

Kuvajtski dinar je uveo Kuvajtski valutni odbor 1. aprila 1961. godine, zamenjujući njime Persijsko-zalivsku rupiju (XPGR). Bio je vezan za Britansku funtu sterlinga. [12]

Alžirski dinar (DZD) je 1. aprila 1964. godine zamenio Alžirski franak (DZF). Alžirski dinar se deli na 100 santima. [13]

Baherinski dinar je 16. oktobra 1965. godine zamenio Zalivsku rupiju u odnosu od 10 zalivskih rupija za 1 bahreinski dinar. Bahreinski dinar se deli na 1.000 fila. Novčanice bahreinskog dinara je od 1964. godine izdavao Bahreinski valutni odbor, a od 1973. godine ga izdaje Bahreinska monetarna agencija. [14]

Libijski dinar (LYD) je 1. septembra 1971. godine zamenio Libijsku funtu, u odnosu jedan za jedan. Libijski dinar se deli na 1.000 dirhama. [15]

Izvori uredi

  1. ^ Islamski dinar Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. oktobar 2008), E-magazin
  2. ^ a b v Istorijat novca na tlu Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2009), Narodna banka Srbije
  3. ^ a b Kovani novac[mrtva veza], Narodna banka Srbije
  4. ^ Novčanice[mrtva veza], Narodna banka Srbije
  5. ^ a b v g Srbija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  6. ^ a b Hrvatska Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  7. ^ a b Bosna i Hercegovina Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  8. ^ Irak Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  9. ^ Jordan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  10. ^ Sudan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  11. ^ Tunis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  12. ^ Kuvajt Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  13. ^ Alžir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  14. ^ Bahrein Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta
  15. ^ Libija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Globalna istorija valuta

Literatura uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi