Источноамерички кунић
Istočnoamerički kunić ili floridski kunić (lat. Sylvilagus floridanus, češ. Králík východoamerický, engl. Eastern cottontail, rus. Флоридский кролик), je vrsta sisara (Mammalia) iz roda Sylvilagus porodice zečeva (Leporidae), koja pripada redu dvozubaca (Lagomorpha).
| Istočnoamerički kunić | |
|---|---|
| |
| Istočnoamerički kunić | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Podrod: | |
| Vrsta: | S. floridanus
|
| Binomno ime | |
| Sylvilagus floridanus (J. A. Allen, 1890)
| |
| |
| Areal istočnoameričkog kunića | |
Opis uredi
.JPG)
Istočnoamerički kunić je u poređenju sa drugim vrstama iz roda Sylvilagus srednje veličine. Uši su mu duge, ima velike oči, velika zadnja stopala, kratak i pufnasta rep. Krzno istočnoameričkog kunića je riđosmeđe ili sivosmeđe sa gornje strane tela, dok je sa donje strane tela belo, rep mu je takođe bele boje i jedno je od njegovih glavnih obeležja. Po njemu je u engleskom jeziku nazvan istočni pamučnorepi kunić (Eastern cottontail). Istočnoamerički kunić dostiže dužinu tela od 36-48 cm, repa od 4-6 cm i ušiju od 5-7 cm.[2][3] Dostiže težinu od 800-2.000 g, pri čemu je prosečna težina koju dostiže oko 1.200 g. Ženke su obično teže.[4][5] Moguće je da postoji manja razlika u veličini i težini između jedinki koje žive na severu i onih koje žive na jugu, pri čemu se veličina i težina povećava od juga ka severu u skladu sa Bergmanovim pravilom. Primerci odraslih jedinki koji su prikupljeni na Floridi i koji se nalaze u Floridskom Muzeju Istorije Prirode imaju prosečnu težinu od 1.018 g.[6] Dok je izmerena prosečna težina 346 odraslih jedinki iz Mičigena bila 1.445 g.[7]
Rasprostranjenost uredi
Istočnoamerički kunić naseljava livade i žbunovite oblasti u istočnom i jugoistočnom delu SAD, u južnoj Kanadi, istočnom Meksiku, Centralnoj Americi i krajnjem severu Južne Amerike. U velikom broju živi na američkom Srednjem zapadu, a ima ga i u Novom Meksiku i Arizoni, kao i delovima zapadnog Meksika. Proširio se na sever, nakon što su prvi američki naseljenici iskrčili šume.[8] Prvobitno ga nije bilo u Novoj Engleskoj, ali je tamo prenet i danas predstavlja konkurenciju domaćoj vrsti novoengleskom kuniću (Sylvilagus transitionalis). Takođe je prenet u delove Oregona, Vašingtona i Britanske Kolumbije.[9] Sredinom 1960-ih, prenet je na Kubu, Jamajku, Kajmanska ostrva, Porto Riko, Dominikansku republiku, Barbados, Bahame, Haiti, Grenadu, Gvadelup, Sent Kroj i u severnu Italiju, gde se brzo namnožio i proširio.[10][11]
Stanište uredi
Optimalno stanište istočnoameričkog kunića predstavljaju otvorene travnate površine, proplanci i poljane, koji obiluju travom i zeljastim biljem, na kojima rastu i žbunovi, koji kunićima predstavljaju zaklon.[12] Veoma je bitno da u staništu istočnoameričkog kunića postoje dobro raspoređeni žbunjaci, koji mu predstavljaju zaklon, kao i otvorene travnate površine, gde se hrani.[13] Po pravilu istočnoamerički kunići su naseljeni u blizini farmi, na poljima, pašnjacima, na ivicama šuma i predgrađima u kojima postoji dovoljno zaklona i hrane. Takođe ih ima i u močvarama, a obično izbegavaju guste šume.[8]
Izvori uredi
- ^ Mexican Association for Conservation and Study of Lagomorphs (AMCELA); Nielsen, C. & Lanier, H.C. (2019). „Sylvilagus floridanus”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN: e.T41299A45191626. doi:10.2305/IUCN.UK.2019-1.RLTS.T41299A45191626.en. Pristupljeno 10. 9. 2019.
- ^ GAWW: Species Description Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. decembar 2013). Naturalhistory.uga.edu.
- ^ Mikita, K. (1999). Sylvilagus floridanus. Animal Diversity Web.
- ^ Elder, William H.; Lyle K. Sowls (1942). „Body Weight and Sex Ratio of Cottontail Rabbits”.
- ^ Eastern Cottontail (Sylvilagus floridanus) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. novembar 2016). Nsrl.ttu.edu.
- ^ „FLMNH Mammal Master Database- Sylvilagus floridanus”. Florida Museum of Natural History.
- ^ Craighead, J.J. & Craighead, F.C. (1956) Hawks, Owls and Wildlife.
- ^ a b Godin, Alfred J. (1977). Wild mammals of New England.
- ^ Reid, Fiona (2006). "A Field Guide to Mammals of North America."
- ^ „Eastern cottontail”. Arhivirano iz originala 10. 10. 2014. g. Pristupljeno 22. 02. 2017.
- ^ Silvano, Fabrizio; Acquarone, Camilla; Cucco, Marco (2000). „Distribution of the eastern cottontail Sylvilagus floridanus in the province of Alessandria”.
- ^ Hon, Tip. (1981). "Effects of prescribed fire on furbearers in the South". str. 121–128.
- ^ Allen, A. W. (1984). "Habitat suitability index models: eastern cottontail."
Literatura uredi
- Elder, William H.; Sowls, Lyle K. (1942). „Body Weight and Sex Ratio of Cottontail Rabbits”. The Journal of Wildlife Management. 6 (3): 203—207. doi:10.2307/3795902.
- Craighead, J.J. & Craighead, F.C (1956). Hawks, Owls and Wildlife. Wildlife Management Institute. ISBN 978-0-486-22123-6.
- Godin, Alfred J. (1977). Wild mammals of New England. Baltimore, MD: The Johns Hopkins University Press
- Reid, Fiona (2006). A Field Guide to Mammals of North America. New York, New York: Houghton Mifflin Company.
- Silvano, Fabrizio; Acquarone, Camilla; Cucco, Marco (2000). „Distribution of the eastern cottontail Sylvilagus floridanus in the province of Alessandria” (PDF). Hystrix. 11: 75—78. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 22. 02. 2017.
- Hon, Tip. (1981). "Effects of prescribed fire on furbearers in the South". str. 121–128 in: Wood, Gene W. (ed.) Prescribed fire and wildlife in southern forests: Proceedings of a symposium; 1981 April 6–8; Myrtle Beach, SC. Georgetown, SC: Clemson University, Belle W. Baruch Forest Science Institute
- Allen, A. W. (1984). "Habitat suitability index models: eastern cottontail." FWS/OBS 0197-6087. Washington, DC: U.S. Department of the Interior, Fish and Wildlife Service, Division of Biological Sciences, Western Energy Land Use Team.
Spoljašnje veze uredi
